Oslobđenjen četnički vojvoda i radikal! Je li Sudsko vijeće kriminalno reliktiranog Haaškog tribunala orijentirano pročetnički?

Ovaj događaj nije mogao bolje biti opisan niti u jednom romanu, trilogiji, a najžalosnije je što se ipak radi o trenutku povijesti, koja ostaje zabilježena crnim slovima.
Srbočetnićki vojvoda za svoja ratnohuškačka zlodjela i krimen nije osuđen niti po jednoj točki optužnice Tužiteljstva. Doduše, presuda izrečena jučer jest prvostupanjskog karaktera, sto znači da na istu postoji pravo žalbe Tužiteljstva, međutim sam čin koji se dogodio, dno dna je predstavničke demokracije u Europi i svijetu, teški poraz ionako dvosmislenog anglosaksonskog prava.

Sramota je utoliko veća što je sastav Sudskog vijeća, toliko suspektan, predvođen talijanskim sucem Antonettijem, da se kroz to stječe dojam, kao da je suđeno napolitanskom mafijaškom makrou sa Sicilije, gdje su ubojstva i krvožedni obračuni dio svakodnevice, a poimanje ljudskog života, kao proizvod sa određenim rokom trajanja. Talijanski sudac Antonetti pokazao je što tzv.talijanska iredentisticka pravda predstavlja u današnjem svijetu.

 Haaški sramotni tribunal gotovo blagonaklono gleda na tzv.projekt stvaranja Velike Srbije, proglašavajući ga političkom platformom Srba, a ignorirajući njegov stvarni značaj- podlogu za genocid i moderni holokaust nesrpskih naroda. Antonetti ignorira i činjenicu o postojanju volje nesrpskih naroda da se odvoje iz defetističke i devastirane prosrpski orijentirane južnoslavenske federacije, napominjući u presudi, da su i Srbi imali pravo na " samoodređenje i samoopredjeljenje", citirajući pritom glavnog zločinca i velikosrpskog ideologa, Slobodana Miloševića.

Vojislav Šešelj nije imao nikakav ili gotovo nikakav utjecaj na političku i operativnu konotaciju genocida i ratnih zločina u Hrvatskoj i BiH, osim moralnog utjecaja.

 Ova rečenica izaziva gnušanje, bijes i revolt prema institucijama liberalno- kapitalističke međunarodne zajednice, zanima nas da li su takve rečenice u presudama Nuernberskog procesa bile satkane kada su se izricale nacističkim ratnim zločincima?
 Što ova presuda znači za nas Hrvate, Bošnjake, Albance, narode stradale u velikosrpskoj pomami za tuđom zemljom?
 Znači da je trag bojazni ostao, da se isto zlo ne ponovi u budućnosti.
Talijanski sudac legitimizirao je želju srpskog naroda za proširenjem teritorija na račun drugih zemalja i to agresijom.
 Antonetti kao da zaziva Mussolinijeve falange i fascio di commbatimento (snopove talijanskog jedinstva) koji bi zaživjeli i ponovno stvorili jednu novu talijansku kraljevinu.

HSP AS izrazito oprezno gleda na buduća ponašanja četničkog vojvode, pozdravlja svaku blokadu njegova možebitnog ulaska u našu zemlju, osuđuje njegove provokacije upućene hrvatskom vodstvu, posebice predsjednici Republike i traži momentalni stav i reakciju hrvatske državne politike o cijelom događaju.

Srbija kao pregovarač za pristup EU, mora biti svjesna da ova presuda unosi nemir u susjedstvo, te se njena službena politika mora apsolutno distancirati od ovog zločinca i provokatora.

HSP AS još jednom naglašava da će promptno i bez suzdržanosti reagirati na svaki negativan pomak nepravedno oslobođenog zločinca, te spriječiti ekspanziju njegovih želja i provokacija.

 Đuro Božanović,
Međunarodni tajnik HSP AS