Nobilov račun za 'UDBA-ške kuršume'!

... u procesu u kojem su njih dvojica optuženi za ubojstvo(sudjelovanje u ubojstvu, nap. a.) Stjepana Đurekovića!

„Ne sumnjam da će sud usvojiti našu tužbu, jer hrvatska država je po istom zakonu plaćala obranu, primjerice, Tomislavu Merčepu (cinizam par exellence, nap. a.). Tužba apsolutno ima zakonsku podlogu", uvjeren je 'advocatus diaboli', taj negdašnji republički kadija iz vremena 'es-ef-er-jota'.

Nema nikakve sumnje da je Anto(Ante) Nobilo s jedne strane visoki profesionalac koji bi svoje odvjetničke usluge zasigurno prodao i Pravoslavnoj crkvi kao pravi 'advokatus diaboli' kod insceniranog spora oko kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca.

A s druge strane, one ideološke, kako to da troškove obrane UDBA-ških sjekiraša ne preuzme upravo bogati Anto Nobilo koji je u doba komunizma kao zamjenik okružnog državnog tužitelja bio bliski politički suradnik(filo-udbaš!?) Perkoviću i Mustaču; bilo bi to, politički, veoma oportuno a s moralne strane veoma plemenito!?

Ako Nobilo već tuži državu trebao bi znati, a to dobro zna, da je upravo bivši premijer i predsjednik SDP-a, Zoran Milanović bio zagriženi pobornik i zagovaratelj protu-europskog 'Lex Perkovića' koji umalo nije prošao na Hrvatskom saboru; da je taj 'zakon' prošao ne bi se UDBA-šima ni sudilo na njemačkom sudu.

E sad, obzirom da je bivša Kukuriku vlada odbila financiranje obrane Perkoviću i Mustaču bilo bi logično da Nobilo tuži tu bivšu vladu odnosno (svoju)SDP-partiju koja je 'svoje' UDBA-še, sram je bilo, ostavila na cjedilu.

Ali ima i nešto drugo što svakako treba navesti kad je ovaj 'advocatus diaboli' u pitanju a to je njegov mizerni moralni lik: Naime, taj je promućurni fiškal poznat i po svom brutalnom silovanju pravde ali ne kao odvjetnik pred tribunalom nego kao vrstan majstor taekwondo-a (vlasnik je crnog pojasa, nap. a.), na ulici, u kući, u svom uredu....

Policija je zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu dostavila posebno izvješće protiv odvjetnika Ante Nobila jer je udario maloljetnog Filipa Zelića (15 godina).

Nobilo je 26. 12. 2009. godine na zagrebačkom 'zelenom valu' propisno ošamario dječaka koji je s prijateljima u znak prosvjeda blokirao ulicu na nekoliko minuta. Nobilo je tada zaradio prekršajnu prijavu zbog narušavanja javnog reda i mira, kao i dječaci, koji prosvjed nisu prijavili.

Dječak je s roditeljima otišao liječniku, koji je utvrdio kako ima otekline na licu. DORH provodi istragu protiv Nobila kako bi utvrdio ima li elemenata za podnošenje kaznene prijave zbog udaranja dječaka.

„Nisu me kontaktirali iz DORH-a. Nakon prekršajne prijave ništa se više nije događalo, nisam bio ni na kakvim razgovorima poslije"-rekao je Anto Nobilo. Dan nakon incidenta rekao je kako su on i drugi vozači bili žrtve mladića koji su blokirali ulicu.

Dodao je kako ne žali što je dječaka udario jer je, prema njegovu mišljenju, to bila nužda.

Dakako, pojeo vuk magare!

A sad evo nešto veoma kratko iz intervjua njegove bivše supruge Jadranke koji je u cijelosti objavljen u Nacionalu br. 460, 2004-09-07:

NACIONAL: „Što vam je učinio?"

Bivša supruga: „Prebio me je tako da su mi napukle nosne kosti, na gornjoj usni je bio krvni podljev, a na leđima sam s obje strane imala ogrebotine. To pokazuje nalaz liječnika u Traumatološkoj bolnici. Počelo je u njegovom kabinetu gdje smo bili sami. Bacao me po podu i iz fotelje u fotelju. Na svu sreću sam bivša gimnastičarka i sportski tip pa sam se vrlo vješto izmicala udarcima, jer bih inače dobila teže ozljede."

Zaključimo:

U svakoj iole uljuđenoj zemlji takav bi opaki siledžija, ako ništa drugo onda, nepovratno izgubio odvjetničku licencu!

Ovaj Nobilov račun troškova za obranu UDBA-ških sjekiraša neodoljivo podsjeća na jedan bizaran slučaj iz naše povijesti:

Početkom listopada 1935. godine zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca posjećuje Ernest Pezet, tajnik Odbora za vanjske poslove francuskog parlamenta. Stepinac mu se požalio na težak položaj hrvatskog naroda u Jugoslaviji, te mu ispričao da 'je jedan seljak u Međimurju morao platiti puščana taneta, s kojima su žandari odnosno pogranična straža ubili njegova oca ni kriva ni dužna, osim što je zalutao na granici'.

Evo kako je glasio račun za žandarske 'kuršume':

„Broj 1959/1934., Platežni nalog

G. Varga Ivan, iz D. Dubrave, kbr. 465. pozivate se, da u roku od 8 dana dugovinu na ime utrošenih pet puščanih metaka prilikom ubistva vašeg oca, u iznosu od 13D. 15 p. kod blagajne općine D. Dubrava pod prijetnjom ovrhe podmirite.

Poglavarstvo općine u D. Dubravi dne 3. srpnja 1934.

Predsjednik (potpis nečitljiv)

Blagajnik (potpis nečitljiv)"

Svoje bilješke s ovog susreta s nadbiskupom Stepincem u Zagrebu, Ernest Pezet javno je čitao 21. prosinca 1959. godine u Parizu, na predstavljanju knjige patera T. Draguna, 'Le dosier du Cardinal Stepinac'.

I što zaključiti za kraj ove priče?

Ovom našem društvu zaista je potrebna (može i besplatna) reanimacija ili temeljita lustracija, ma, svejedno kako to zvali!

-Nesretni Đureković je najprije ustrijeljen s nekoliko 'kuršuma' a zatim mu je glava sjekirom raskoljena; prepoznatljiv znak UDBA-e!

-Ne bi se nimalo čudili da 'advocatus diaboli' hrvatskoj državi doznači i poseban račun za 'popravak i brušenje sjekire', sic!

hrsvijet.net