Nemamo glavne krivce: Hadžić i Martić su drumski razbojnici

- Ovim uhićenjem Srbija je završila jedno poglavlje u suradnji sa sudom u Haagu - rekao je Tadić, uz obavezno moraliziranje, "nismo ovo učinili radi pritiska iz Europe već zbog moralnih razloga." Blago zemljama u okruženju, Tadić se opametio, otrijeznio te više neće odlaziti na razne planine i u društvu notornog Vuka Draškovića veličati najrigidniji fašizam s ovih prostora, četništvo i četničkog vojvodu, ratnog zločinca Dražu Mihailovića.

Rat u Hrvatskoj smislili su puno veće face

Vratimo se sadašnjici, kada je u pitanju četništvo Srbiji nema pomoći, naime, uhićenje Gorana Hadžića svi normalni žitelji, od Vardara do Triglava, su pozdravili, zaista se može govoriti o olakšanju, jer je Hadžić, barem prema svemu onome što je govorio, nesumnjivo ratni zločinac.

Uostalom kao i čitava bulumenta opskurnih, jedva pismenih, likova s početka devedesetih, poput Milana Martića, Babića, Jovana Raškovića, Zelembabe... Radi se o raznovrsnoj galeriji likova koji su se furali na srpsku, prastaru, mitologiju uvjereni da će ostvariti ciljeve davno izumrilih srpskih kraljeva iz povijesnih događaja za koje nitko nije siguran kako su se u stvarnosti i dogodili.

Drugim riječima, radilo se o ljudima koji ne bi mogli zauzeti ni tri kuće u napuštenom selu, a kamoli trećinu Hrvatske, veliki broj gradova. Njihov san u vlastitoj državi, unutar države, u kojoj bi oni bili novi carevi, kraljevi i vojvode rasplinuo bi se već na Plitvicama 1991. godine. Da nije bilo, pogađate, takozvane Jugoslavenske narodne armije.

Poraz za porazom

Na početku velikosrpske, pobune, a prije samog ulaska tzv. JNA u rat, srpski teroristi doživljavali su poraz za porazom, uostalom na već spomenutim Plitivicama, kada je Hadžić i uhićen, velikosrpska banda je razbijena. Tek ulaskom JNA u rat, dakle kada je Milošević ( ovdje nećemo govoriti o ulozi Miloševićevih tajnih službi, jer je to potpuno jasno ) dao zeleno svjetlo a Generalštab JNA razvio strategiju brze okupacije Hrvatske, naša vojska , odnosno slabo naoružana policija, počela se povlačiti pred nadmoćnijim neprijateljem. Razlog zašto Hrvatska uistinu nije pala prema planu jugoslavenskih generala leži u činjenici da je Tuđman odbio suludi Špegeljov plan. No, za ovu temu to nije bitno.

Sitni kriminalci postali ratni zločinci, njihovi stvoritelji dobili visoke penzije ili pokopani s državnim počastima

Hadžić, Martić, ljudi slični njima, iako su formalno obavljali visoke funkcije u fašističkoj paradržavi, nisu predstavljali ništa. Zar netko doista misli da bi Goran Hadžić mogao skupiti vojsku koja bi okupirala Vukovar? Dakle, Martić sa svojom "vojskom" ni Paravinje ne bi zauzeo.

Tih dana, dakle ključnih dana za izbijanje rata na ovim prostorima, neki drugi ljudi odlučivali su o životu i smrti. Milošević prije svih, no, odmah za njim Borislav Jović te kompletni Generalštab JNA, pogotovo nakon Miloševićevog "ušminkavanja." Sjećate li se zloglasnog generala Rašete i pregovora, pod granatama, u hotelu "I" u Zagrebu* Ako ste zaboravili njega niste mogli zaboraviti Kadijevića, upravo su njih dvojica, uz Jovića i Bulatovića, Blagoje Adžića te srbijanskog Hitlera Miloševića, najodgovorniji za zlo koje je uslijedilo.

Martić, Babić, Rašković ( Jovan Rašković je odavno umro. ), obični su kriminalci i zločinci koji bi bez JNA bili ono što su bili prije rata, sitni kriminalci, eklstremisti, nasilnici, možda čak ne bi počinili ratni zločin. Ne bi došli u priliku.

Izvor: tinolovka-news.com

Foto: SC