Na 'crnim listama' HRT-a su jedino Hrvati

Jeste li znali da je Hrvatska radiotelevizija (HRT), kako tvrdi Hloverka Novak-Srzić, nekadašnja glavna urednica ove javne ili državne televizije, za koju svi po zakonu trebaju plaćati mjesečnu pretplatu, „partijska" televizija, odnosno „javno glasilo" bivših komunista i Jugoslavena - SDP-a (svaka čast iznimkama), odnosno da na toj televiziji postoje „crne liste", što znači da su nekima zabranjeni nastupi (pa čak i izjave!) u njihovim emisijama?

Kad to kažemo vjerojatno mislite da su zabranjeni nastupi bivšim srpskim i inim četnicima ili pak ljudima koji nikada nisu voljeli ni borili se za Hrvatsku. Vraga. Navodno zabranjen je pristup isključivo onima koji javno nastupaju ili pišu na temu „Hrvatska, ljubavi moja", dok razni pupovci, stanimirovići, teršeličke, pusići i slični pojavljuju se u njihovim programima u gotovo „svim" emisijama, osim onima o vremenskoj prognozi! Nitko vam naravno ne će reći ili pokazati koja su to imena koja ne mogu ni u jednu njihovu emisiju, već će vam ukoliko ih nešto upitate na ovu temu odgovoriti kao oni koji prisluškuju i uhode - to nije istina! Pa, ako to nije istina, kako to da na ovoj televiziji, koju vodi nekakvi „posljednji nositelj Titove štafete", nikada, ali baš nikada ne možemo čuti ni gledati hrvatske intelektualce, akademike poput Aralice, Jelčića ili Pećarića, ili redatelja Jakova Sedlara, a još manje one koji uređuju ili surađuju u „Hrvatskom slovu", „Hrvatskom tjedniku", na portalima poput „Direktno" i tome slično?

 

Toj javnoj ili državnoj televiziji iznimno su značajni njezini gledatelji, tj. pretplatnici, ali samo u jednom - da svaki mjesec plate 80 kuna, gledali taj program ili ne? A koliko je to uistinu „hrvatska" televizija može se vidjeti i kroz šport, a ne samo kroz politiku ili recimo kulturu. Naime, mnogi su gledali hrvatske rukometaše na nedavnom Europskom prvenstvu, gdje se njihovim sjajnim uspjesima radovala i predsjednica Republike Kolinda Grabar - Kitarović, ali te su utakmice prenošene na privatnoj televiziji, a ne na onoj koju svi moramo plaćati. Zašto? Na prvom programu HRT-a ukinuli su i emisiju o kulturu, iako po zakonu to nemaju pravo. Iz programa su izbacili čak i emisiju o domaćim životinjama itd. i tako redom. Koliko u njihovu programu ima hrvatske zabavne, narodne i tamburaške glazbe? Zadržali su tek neku emisiju Branka Uvodića „Lijepom našom" u kojoj gostuju manje-više jedni te isti pjevači, (čak i neki koji su se poput Miroslava Ilića istaknuli pjevanjem četničkih pjesama) tako da samo neupućeni mogu stječi dojam da „ima i hrvatske glazbe". Osim toga, ta se emisija slobodno može nazvati i „Lijepom njihovom", ali i „Lijepom Hrvatskom" na što ova garnitura nikada ne će pristati.

A kad smo već kod hrvatske glazbe, onda spomenimo i to da u pojedinim emisijama, kao što je primjerice „Dobro jutro, Hrvatska", često se događa da se i emitira neki glazbeni spot u kojem nastupa neki pjevač ili skupina, ali ne cijeli, već od minutu, minutu i pol. To je isto takav „zločin" kao da nekog sugovornika „odrežete" u pola rečenice! (Na žalost, i to se događa.)

Pa, kad se onda na HRT-u mogu vidjeti i slušati glazbeni spotovi? U noći, na II. programu, od 2.53, pa sve do jutra!

Nu, ako postoji cenzura na HRT-u, a postoji, (o čemu svjedoči dobar dio bivših i sadašnjih novinara i urednika), zašto „posljednji nositelj Titove štafete" ne uvode i „popis" onih koji nisu dužni plaćati HRT pretplatu, tim više što, iako su zaslužili, ne mogu biti gosti u njihovim emisijama ni u stankama koje relativno često prikazuju?

Zanimljivo je također da se „zna" koliko su godišnji prihodi HRT-a, ali se ne zna na što su sve ti silni novci potrošeni, odnosno koliko koštaju pojedine emisije koje gledaju „samo" oni koji se u njima pojavljuju? Pretplatnici bi trebali znati kako je potrošena svaka njihova kuna, a oni bi te svoje troškove svake godine trebali i javno objaviti, pa da vidimo koliko zarađuju bivši „nositelji Titove štafete", a koliko oni koji se u njihovim redovima bore da bude što više emisija i priloga o stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Kad se primjerice prošle godine, 18. studenoga, obilježavala još jedna tužna obljetnica okupacije Vukovara i Škabrnje, „nitko" nije primijetio da je HRT u „centralnom" večernjem programu, odmah iza Dnevnika, umjesto emisije o tom danu, prikazao igrani film o braniteljima Pakraca, odnosno Kusonja! A kad će biti obljetnica iz Domovinskog rata u Pakracu tada će valjda prikazivati što se događalo u Vukovaru!

(Inače, na HRT-u se prikazuje jedna emisija s nazivom „Veterani mira" posvećena braniteljima, pa se nadamo da i nju ne će ukinuti!).

Nu, sva je sreća da se na toj nesretnoj televiziji emitira emisija „Dogodilo se na današnji dan", jer u protivnom „nikada" ne bi „saznali" o nekim iznimno važnim stvarima, poglavito iz suvremene hrvatske povijesti.

Često se na toj i takvoj televiziji prikazuju i dobro plaćene (najčešće izmišljene) ankete, ali ne i one: koliko je primjerice pretplatnika HRT-a (ne)zadovoljno njihovim programom?

Nu, kako god okrenuli, ipak nije istina da oni Hrvati koji bi trebali gostovati, a ne gostuju, u pojedinim njihovim emisijama ne mogu biti nazočni čak i u prvim minutama glavnih informativnih emisija. Mogu, i „gostuju", čim za njih netko kaže da su „sumnjivi", da bi se za njih mogla povesti istraga ili da su sudjelovali, bez obzira jesu ili nisu krivi, u nekoj prometnoj nesreći i tome slično. Koliko je ta televizija ocrnila nevinih ljudi, po zadatku „partije", iako se kasnije pokazalo da je - vuk pojeo magare?

Međutim, to samo u Hrvatskoj postoji, da je i jedan ovakav komentar dovoljan da vas prešutno uvrste na popis „neprijatelja" HRT-a", odnosno hrvatske države, sve dok su na čelu ove kuće (svaka čast iznimkama) „nositelji Titove štafete"!

hrsvijet.hr