Mirko Vasilj: Mi imamo svoj put. Put slobodnog čovjeka, slobodnog mišljenja i s njega nećemo odstupiti

. Pročitajte kako aktualni oporbenjak u Čapljini promišlja o pitanjima koja svakodnevno muče malog čovjeka.

1. Čapljinska neovisna stranka - Čapljina u srcu je za jednu tako mladu stranku ostvarila poprilično dobar rezultat na zadnjim lokalnim izborima, imate dva vijećnika u Općinskom vijeću Čapljina. Uz Vas, tu je još i Pero Previšić. Jeste li zadovoljni svojim angažmanom i smatrate li ČNS konstruktivnom oporbom?

Stranku smo registrirali 2013., a lokalni izbori održani 2016. bili su naši prvi samostalni izbori. Jedan jedini glas nam je nedostajao za trećeg vijećnika, odnosno, to vijećničko mjesto smo „izgubili" kada su stigli dopisni glasovi. To je opet posebna tematika, no kada je Čapljina u pitanju, ništa čudno i ništa novo. Bez imalo podcjenjivanja bilo koga, smatramo se jedinom konstruktivnom oporbom, koja uopće egzistira na čapljinskoj životno-političkoj sceni u proteklih desetak godina. Trebalo bi jako puno vremena za pobrojati sve naše inicijative, prijedloge i kritike upućene prema aktualnoj vlasti u Čapljini. Jedan dio toga je urodio plodom i to nam, naravno, daje snage za daljnji rad te nas ispunjava osobnim zadovoljstvom, znajući da smo pravi predstavnici naroda koji nas je i izabrao. U konačnici, da, zadovoljni smo dosadašnjim angažmanom.

2. Kakvim biste ocijenili rad Općinskog vijeća Čapljina, ali i rad izvršne vlasti u Čapljini?

Općinsko vijeće, kao zakonodavna vlast općine Čapljina, prije svega ne funkcionira u svom punom kapacitetu. Gotovo dvije godine su prošle od lokalnih izbora, a mi nemamo predsjedatelja Općinskog vijeća Čapljina. Razlog je taj što se naime „ne može izabrati", tj. nema usuglašenog mišljenja bošnjačkih predstavnika. Svima nama koji smo malo dublje u ovoj tematici, savršeno je jasno da je to interni dogovor vladajućeg HDZ-a BiH i SDA, iz čega proizlazi da ova koalicija na ključnim pitanjima, po lokalnim sredinama, savršeno dobro funkcionira. Sami rad Općinskog vijeća Čapljina, mogao bih sažeti u jednu jedinu riječ: KATASTROFA. Vijeće broji ukupno 25 vijećnika, od čega je 15 iz reda vladajućeg HDZ-a. Veliki broj njih uopće ne pročita materijale za sjednicu, a kamoli da o bilo čemu raspravlja. Po čistoj partijskoj liniji, svedu se samo na obične dizače ruku u korist onoga što predlaže izvršna vlast u Čapljini, na čelu s načelnikom općine. To su ljudi koji su nakon prve tri sjednice koje smo za svoje potrebe snimali i u cijelosti ih pustili na Youtube, donijeli „odluku" o zabrani video snimanja tih sjednica. Čega i koga se boje? Naroda koji ih je birao? Svoga nerada i indolentnosti? To su ljudi koji glasuju protiv nabavke besplatnih udžbenika za osnovno školstvo, koji su protiv donošenja demografske strategije općine Čapljina, koji su protiv povećanja stipendija, koji su protiv ukidanja odluke o sufinanciranju vodovoda, koji su protiv smanjenja astronomske cijene vode u općini koja leži na 4 rijeke. Mogao bih u nedogled nabrajati... Između ostalog, na dvije sjednice Općinskog vijeća bili su i protiv besplatnog prijevoza učenika u osnovnoškolskom obrazovanju te su time izravno kršili odluku Vlade HNŽ-a. Upravo zbog toga bili smo jedina općina u HNŽ-u, koja je ovaj prijevoz plaćala. Ovo je samo jedan manji dio naših inicijativa i prijedloga, koji su bili u cijelosti izignorirani od strane vladajućih vijećnika, i to bez ikakvih obrazloženja. Uz sve ovo, jako porazan podatak je i taj, da je dio vijećnika vladajućeg HDZ-a, svoju djecu poslao van BiH, u „bolji život", a ovdje u Čapljini, donose odluke kojima se određuje život svih nas koji namjeravamo ostati. Osobnog sam mišljenja da bi te osobe trebale imati barem minimum društvenog, pa čak i političkog morala te odstupiti s mjesta vijećnika u Općinskom vijeću Čapljina.
Što se tiče izvršne vlasti, na čelu s načelnikom Smiljanom Vidićem, mogu samo zaželjeti sljedeće: Nikada se i nikome ne ponovila ovakva vlast, kakva je sada na čelu općine Čapljina. Ova vlast ima dvije bitne karakteristike. Prva je da NE ZNAJU , i to je jako opasno za našu općinu. U gospodarskom smislu smo potonuli. Vlast nema nikakvu viziju, nemamo ama baš nikakvih investicija, kojima bi se osigurao temeljni i jedini preduvjet da se zaustavi egzodus ljudi iz Čapljine, a to je kvalitetno radno mjesto u realnom sektoru.
Druga karakteristika ove vlasti je da NEĆE odnosno NE ŽELI, a to je već jako bezobrazno. Čak mogu i razumjeti da ne znaju (oni ustvari i rade najbolje što znaju), ali ne mogu razumjeti da neće niti prepisati bar osnovne stvari od onih koji znaju i koji postižu jako dobre rezultate, a takvih općina i gradova imamo i u BiH. U Čapljini je najvažnije da si partijski poslušnik ove vlasti, da nemaš svoje mišljenje ili ne daj bože stav, onda možeš očekivati radno mjesto u pretrpanoj općinskoj administraciji, Elektroprivredi, i da ne nabrajam dalje. Usporedbe radi, nekada je ova općina imala 29.000 stanovnika, od toga 9.500 zaposlenih, a u administraciji smo imali 50 ljudi. Danas brojimo oko 25.000 stanovnika, nešto više od 3.000 zaposlenih, ali zato imamo preko 160 osoba zaposlenih u općinskoj administraciji na koje godišnje za plaće i naknade trošimo više od 3.000.000,00 KM. Kako možemo očekivati bilo kakav razvoj? Ponavljam, najžalosnije u svemu ovome je da ova vlast NE ZNA, a uz to i NE ŽELI bilo što promijeniti ili barem pokušati promijeniti. Korupcija nam cvjeta, a jedino do čega im je stalo su njihovi osobni interesi.

3. U uvodu smo spomenuli da ste kandidat HRS-a na listi za Skupštinu HNŽ-a. Zbog čega Hrvatska republikanska stranka?

Suradnja ČNS-Čapljina u srcu i HRS-a traje jedno duže vrijeme i moram naglasiti da se u svim ključnim pitanjima u potpunosti slažemo, čak i u stavovima i mišljenjima koje iznosimo na predsjedništvu HNS-a BiH, gdje naše stranke imaju svoje predstavnike. Čapljinska neovisna stranka-Čapljina u srcu je lokalna stranka i suludo je da na parlamentarne izbore izlazimo samostalno. S obzirom na našu dosadašnju suradnju, a uzevši u obzir i podršku Udruge Hrvatska zvona, jedini logičan izbor bio je HRS. Ovo je samo početak jedne, još ozbiljnije suradnje, kao i zajedničke borbe za boljitak i opstojnost našeg naroda na ovim prostorima.

4. Prema mišljenju mnogih, predstojeći izbori mogli bi biti najprljaviji izbori dosad. Iz toga možemo zaključiti da nam predstoji i prljava predizborna kampanja. Sto Vi očekujete?

Mi smo još uvijek na jako niskoj razini demokracije. Živimo u medijskom mraku i plasiraju nam se informacije koje kreira vladajuća klijentela. Stalno smo pod nacionalnim pritiskom, pod dizanjem nacionalnih tenzija, i to je ono što će obilježiti i ovu kampanju. Iz tog razloga, i ja sam mišljenja da će biti poprilično prljava, bez konkretno ponuđenih rješenja (ovdje mislim na one što su godinama naviknuti konzumirati vlast). Mi kao HRS ponašat ćemo se drugačije. Naravno, obveza nam je kritizirati ovakvo stanje, i to ćemo i raditi, ali uz to, ponudit ćemo i konkretne prijedloge i rješenja bez lažnih obećanja.

5. Sto očekujete od HRS-a na izborima?

Mi imamo svoj put. Put slobodnog čovjeka, slobodnog mišljenja i s njega nećemo odstupiti. Ulažemo veliki napor, onoliko koliko nam dopušta vrijeme te medijski prostor, da se, prije svega na ispravan i kvalitetan način, prezentiramo široj javnosti. Mi smo slobodni, neovisni ljudi i svoju viziju želimo provesti u djelo. Potpuno sam siguran da će nas u ovom projektu narod prepoznati i dati nam svoj glas, a time i povjerenje. Probleme ne mogu riješiti oni koji su ih stvorili i velikim djelom svjesno kreirali. Zato su potrebni novi ljudi te iz tog razloga na listama HRS-a ne postoji nitko tko je bio dio bilo kakve dosadašnje vlasti. To nam je bio jedan od osnovnih preduvjeta. Ovo su pokazatelji koji me osobno čine sretnim i daju mi snagu da ovu borbu još jače i snažnije nastavim i dalje te sam potpuno uvjeren da ćemo biti jedno pravo osvježenje na ovim izborima. Namjerno neću reći da ćemo biti „iznenađenje", jer sve što radimo nije slučajno ni iznenada. Znam zasigurno da ću postignutim rezultatom biti zadovoljan i da to treba biti samo jedna dobra podloga za dalje.

6. S obzirom na to da nam vladajući, pa i u HNŽ-u, ovih dana serviraju niz informacija o potpisivanjima raznoraznih kolektivnih ugovora, o doniranju školskih torbi i pribora djeci iz socijalno ugroženih obitelji i sl., možemo zaključiti da je predizborna kampanja davno počela, ali i da bi, kad već govorimo o ovakvoj praksi vladajućih, bilo dobro da se izbori održavaju svake godine. Vaš komentar?

Najradije bih Vam na ovo pitanje odgovorio protupitanjem, a vezano je za moju lokalnu zajednicu i općinu Čapljina. Kako bi Vi i oni koji će ovo čitati, komentirali to da već godinu dana tražimo rebalans proračuna, vezan za nabavku besplatnih udžbenika za osnovnoškolce, za povećanje stipendije studentima, za donošenje lokalne demografske strategije, a u sklopu nje kao jednu od mjera, uvođenje jednokratnih novčanih potpora za svako novorođeno dijete (s povećavanjem ove potpore za treće i svako iduće dijete) i da ne nabrajam još niz društveno-socijalnih mjera, a jedino je vladajuća struktura (HDZ BiH), protiv toga? E sada, imamo aktualnog predsjednika Vlade HNŽ-a, koji dio ovih mjera uvodi samo u predizborne svrhe, a s druge strane ista ta partijska vojska je protiv toga da to bude naša svakodnevnica! Suludo, zar ne? Ili, kako objasniti to da na sjednici Predsjedništva HNS-a BiH na dnevnom redu imamo donošenje demografske strategije Hrvata u BiH (osobno sam bio i uvodničar na ovu temu) i sam gospodin Čović to ističe kao trenutno najveći i najvažniji problem, a ista ta partijska vojska na nižim razinama je protiv toga?! Meni neshvatljivo, odnosno, potpuno mi je jasno da oni nemaju strategiju, viziju, i da su ovakva događanja koja su aktualna u HNŽ-u, isključivo i jedino predizborna lažna obećanja. Naravno da je kampanja već počela, ali svejedno ne mislim da bi išta promijenilo održavanje izbora svake godine. Ponavljam, oni to NE ZNAJU promijeniti, a ono što me još više boli je to da i NE ŽELE.

7. Sto je po Vama potrebno mijenjati u društvu u kojem živimo? I kako to mijenjati?

Prvo što trebamo promijeniti je školski sustav i obrazovanje djece. Mi moramo stvoriti nove generacije koje imaju viziju, mišljenje, stav, generacije koje su slobodne, kako bi mogli mijenjati stvari na bolje. Prvo od čega svi moramo poći su naše obitelji, a onda preko mjesnih zajednica ići dalje. Danas imamo situaciju da više nemamo skupova mjesnih zajednica, nemamo javnih sastanaka, kako bismo čuli mišljenja, prijedloge. Vjerujte, nije to slučajno. Želim u konačnici reći, trebamo iz takvih mikro sredina izvući ljude koji imaju znanje, snagu, hrabrost, viziju..., kako bi mogli mijenjati stvari na bolje. To je samo početak. Bez novih ljudi, ništa nećemo moći uraditi. Danas imamo situacije da na rukovodećim i ministarskim mjestima i slično, imamo ljude kojima je to prvo ozbiljnije radno iskustvo. A povrh svega, nema nikakve veze s njihovom strukom i naobrazbom. Želim reći da uistinu moramo krenuti od samog početka, a mi to i radimo, kao neovisna stranka. To želimo i kroz HRS prezentirati i narodu.

8. Imate brojnu obitelj. Sto želite za svoju djecu jednog dana? U kakvom okruženju želite da grade svoj život?

Da, otac sam petero djece, i onako u šali da kažem, što se mene tiče, demografska strategija Hrvata u BiH nije potrebna. Kada bih rekao što želim za svoju djecu jednoga dana, moram se vratiti na riječi svoga oca, koji je bio gastarbajter tih 60-tih godina prošlog stoljeća, i kada smo se mi djeca počeli rađati, rekao je: Ne želim da mi se djeca odgajaju negdje u tuđini, želim da budu Hrvati na svojoj rodnoj grudi. I upravo to je bio jedini razlog zašto se vratio na svoj kućni prag i gradio svoj obiteljski život u Hercegovini. E, ja to isto želim svojoj djeci. Ali što ćemo im ostaviti, što će naslijediti od nas? Oni su i razlog mog društveno-političkog angažmana. Želim da žive kao ponosni Hrvati, katolici, u svojoj Hercegovini, da vole ovu zemlju, izgrađuju je po mjeri dostojanstvenog čovjeka, i iznad svega želim da budu slobodni ljudi. U ovakvom trenutnom okruženju, to zasigurno ne mogu. Iz tog razloga, potrebne su nam promjene, prije svega u nama samima, a nakon toga i u ljudima koji će biti društveno-politički predstavnici mog naroda.