Luka Vuco: Vide li naši tzv. antifašisti bijele miševe

Fašizam se pojavio u Italiji kao politički savez, po čemu je dobio ime. Fašisti smatraju da je država temelj ljudskog društva i da državom treba vladati jedan pokret radikalnih nacionalista i njihov nacionalni vođa, diktator. Fašizam se protivi demokratskim pravilima višestranačja, jer državu može predstavljati samo vođa fašističkog pokreta, koji gušenjem opozicije uvodi teror i progon ljudi.

Komunisti su iskoristili dolazak Pavelića na vlast u Hrvatskoj, koji je prisvojio fašistička pravila po kojima je vladao i Hitler u Njemačkoj, te su tako komunisti započeli borbu za svoju vlast. U borbi protiv fašizma komunisti su također prisvojili fašistička pravila u vođenju rata i države. Dapače, njihov teror nad onima koji drugačije misle ili bi čak mogli misliti ono što se ne sviđa komunistima bio je strašniji i krvoločniji od njihova uzora u Njemačkoj i Rusiji. Vođa im je doživotni diktator, što je oznaka fašizma, a višestranačje je zabranjeno kao najveće zlo. Svi od malih nogu moraju pjevati pjesme u čast jedinom vođi i njegovom pokretu.

Jasno je da se komunistički pokret nije razlikovao od fašizma. Bogatiji ljudi su ubijani da bi prisvojili njihova dobra i stanove. Oni su se u prvom redu borili za svoju korist, a ne za narod. Ratni fašizam je trajao tri, četiri godine, a komunistička vladavina, koja je u zločinima nadmašila fašizam, trajala je decenijama. I sada naši tzv. antifašisti plaču za takvom komunističkom patvorevinom, jer nisu u stanju vidjeti njene zločine. Oni samo gledaju povećane i mnoge izmišljene zločine svojih protivnika. S tugom se sjećaju svojih privilegija kad su bili ugledni članovi komunističke države, kad su bili nagrađivani tuđom otimačinom.

Komunistički pokret je pravi crveni fašizam, koji je nadmašio žuti fašizam na kvadrat. Naši tzv. antifašisti u hrvatskom domoljublju gledaju nasljedovanje fašizma Ante Pavelića. Imaju podršku vođa u Srbiji koji su palili i žarili Hrvatskom za posljednjeg rata, a još se nalaze na čelu Srbije. Ne osjećaju nikakvu krivnju jer su se tobože borili protiv hrvatskog fašizma i za svoju veliku državu. Oni su nazivali svoj osvajački pokret antifašizmom kad su njihove bradate spodobe rušile sva hrvatska naselja, katoličke crkve i ubijali sve živo dokle su doprli. To nisu radile ni fašisti kojih više nema. Njih još uvijek naši tzv. antifašisti vide kao bijele miševe da bi skrenuli pozornost sa zločina koje su komunisti činili.

Hrvatska među rijetkim zemljama u Europi nema ni desne stranke u Saboru, niti stranke koja bi slijedila ustaše. Ako se dogode incidenti pojedinaca njihove uzroke izazivaju blebetanja naših tzv. antifašista, a ustvari pravih poklonika crvenog fašizma. Oni ne nazivaju srpske krvoločne zločine po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini fašizmom te je normalno da za najveći broj zločina nitko nije odgovarao. Po njima antifašisti i ne mogu praviti zločine, jer se bore protiv fašizma Za njih samo Hrvati mogu biti i jesu fašisti. Tako su naučili od pokojne majčice Juge i od toga ne mogu odustati kao od svog materinjeg jezika. Nije čudo da je dobročinitelj svih ljudi, bez obzira koje su bili vjere, blaženi mučenik Alojzije Stepinac, za koga je velikosrbin Ranković tražio smrt, za njih zločinac jer je bio i protiv srpskog komunističkog fašizma.

PIŠE LUKA VUCO