Ili sve zabraniti ili sve dopustiti!

Hrvatska je suočena s egzistencijalnim problemima od kojih rješenja zavisi čak opstanak hrvatske nacije, naime ako bude više umiranja nego rađanja, ako se nastavi veliko iseljavanje, ako gospodarsko propadanje ne bude zaustavljeno Hrvati bi mogli doživjeti sudbinu Etrušćana. Svakome bi to trebalo biti jasno, ali očevidno neki 'patentirani ljevičari', odnosno bolje reći predstavnici i nasljednici jugokomunističkoga režima, stalno stavljaju naglaske na sporednosti kako bi zamaglili stvarnost i podsjetili umornu javnost da još drmaju u politici. Riječ je o neprekidnom reagiranju pojedinaca i udruga na još neuklonjenu ploču u počast poginulim hosovcima u Jasenovcu na kojoj se nalazi njihov natpis ‘Za dom spremni'. Ako bi takvih i sličnih ploča u Hrvatskoj bilo na tisuće, to ne bi pomoglo, ali ni odmoglo promijeniti prije navedene prilike. Znači naši se 'antife' ponašaju prema onoj narodnoj ‘Besposlen pop i jariće krsti', ali time truju društveno ozračje u Lijepoj našoj.

HOS-ov grb ima povijesni karakter

Usklik ‘Za dom spremni' može biti sporan, neki ga smatraju starim hrvatskim pozdravom i kao takova poštuju, drugi ga proklinju da je bio službeni pozdrav Nezavisne Države Hrvatske. Formalno su u pravu jedni i drugi, ali samo formalno. Istina je pak da se on nalazi na grbu Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koje su neko vrijeme junački djelovale samostalno i kasnije ušle u Hrvatsku vojsku. Time su ušli u povijest i to treba poštivati. Znači, njihov grb kao i njihov pozdrav imaju samo povijesni karakter, oni su slavna prošlost i nemaju veze s današnjicom. Njih skidati s javnih mjesta bilo bi isto ako bi netko skinuo crijep s krova crkve sv. Marka u Zagrebu jer na njemu se nalazi hrvatski grb s početnim bijelim poljem kakav je bio i grb Nezavisne Države Hrvatske. Isto bi se moglo reći i za kunu koja je bila platežno sredstvo u vrijeme NDH kao i danas, ali nitko od 'antifa' ne traži njezino ukidanje, jer im je lova draža od principa.

I pozdrav ‘Za dom spremni' za vrijeme djelovanja HOS-a imao je posve drukčiji sadržaj od službenog pozdrava NDH. Naime, hosovci su se borili u posve drugim okolnostima i imali su drukčije ciljeve od ustaške vojnice. Njima zabraniti njihov grb s odgovarajućim pozdravom značilo bi krivotvoriti povijest. Uostalom, današnja Republika Hrvatska nema službeni pozdrav, golema većina javnih institucija, gotovo sve političke stranke i udruge također ne, znači HOS-ove table odnose se zaista na rubni dio javnoga sjećanja na prošlost. Povika onih kojima to smeta više govori o njima nego o bivšim hosovcima i ostaloj normalnoj hrvatskoj javnosti. Drugovi reagiraju na svoj stari komunistički način: ako nema neprijatelja treba ih izmisliti. Ako hosovska ploča u Jasenovcu bude skinuta u rujnu i zabranjen pozdrav ‘Za dom spremni', kako to sad izgleda, i to pod pritiskom nenacionalnog HNS-a i Pupovčevih Srba, dviju stranaka iza kojih ne stoji više od 4 do 5 posto birača, onda znamo tko vlada u Hrvatskoj: sitna manjina nad velikom većinom, kao i u komunizmu. Odgovornost za to trebao bi snositi Plenković i njegov HDZ. U drugim zemljama takve se stvari odvijaju posve drukčije, a nisu manje demokratske od Hrvatske, dapače više i trajnije su u prakticiranju volje naroda.

Fašisti u Italiji nisu na udaru

U zemlji bivšega fašizma, Italiji, odnosi prema prošlosti sasvim su drukčiji. Fašistički simboli ostali su nedirnuti na brojnim javnim zgradama, (fašizam je imao zapamtljivu arhitekturu) duce Benito Mussolini čeka na uskrsnuće u svojoj obiteljskoj grobnici i svake godine na njegov rođendan dolaze mu se pokloniti na tisuće neofašista koji podižu ruke na rimski pozdrav, a demokratska Italija to mirno podnosi jer to ne smeta funkcioniranju države i društva. U bivšoj nacionalsocijalističkoj Njemačkoj Savezni ustavni sud odbio je zabraniti neonacističku Nacionaldemokratsku stranku s obrazloženjem da je, doduše, anitustavna, ali da ne ugrožava demokratski poredak. U Španjolskoj nikome ne pada na pamet zatvoriti veliko zajedničko groblje frankovaca i republikanaca, Valle de los Caidos, koje je sagrađeno po ideji generalisimusa Francisca Franca, gdje je i pokopan, premda se govori da bi ga trebalo prebaciti na neko drugo groblje. Svake godina na tisuće Francovih obožavatelja dolaze ga na rođendan pozdraviti, i to rukom podignutom na rimski pozdrav i pjevanjem odgovarajuće himne. Španjolskoj demokraciji to ne šteti, ona ima druge važnije još ni izdaleka neriješene probleme, prilično slične hrvatskima. U Americi i Rusiji postoje sasvim legalno nacističke stranke. Pa što onda, zar zbog toga propadaju te države? Svakako ne, to su fusnote u njihovom političkom životu.

Samo se u Hrvatskoj podiže velika graja

Za razliku od navedenih primjera, samo se u Hrvatskoj podiže velika graja čak i radi samo jedne ploče u Jasenovcu. Hrvatska vlada je pametno učinila što je donijela odluku o osnivanju Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima u kojemu se nalaze predstavnici desnih, lijevih i neutralnih mišljenja o tim režimima pa treba pričekati do 1. ožujka iduće godine da iznesu svoje prijedloge o danoj problematici. U to bi, ukratko rečeno, spadalo treba li ili ne treba zabraniti javno izražavanje privrženosti tim režimima. Po mome mišljenju: trebalo bi sve zabraniti ili sve dopustiti, a kao demokratski nastrojen zagovaram da se sve dopusti. Vrijeme će učiniti svoje i velika će većina žestokih zagovornika ili još žešćih protivnika tih režima nestati prirodnom smrću, a za mlade generacije to će biti lanjski snijeg. Hrvatska demokracija može podnijeti kako ustaško tako i partizansko javno nadmetanje simbolima, pozdravima, slikama, zastavama itd.

Jednom sam predložio nešto što je izgledalo kao znanstvena fantastika, ali mi sad ne izgleda nemoguće. Naime, da hrvatska vlada isposluje kod srbijanske vlade da se zemni ostaci Josipa Broza Tita prebace iz Beograda uz Kumrovec, pa neka njegove pristaše tu priređuju svoje komemoracije po miloj volji. Isto bi tako trebalo prenijeti Pavelićev leš iz Madrida i pokopati ga na Mirogoju jer je bio narodni zastupnik Hrvatske stranke prava iz Zagreba u jugoslavenskoj Narodnoj skupštini i kao takav zaslužuje grob u metropoli, pa neka onda na nj dolaze i izražavaju sućut njegove pristaše na način kako im se sviđa. To bi trebalo učini bez ikakve pompe, istoga datuma.

Mrtve treba pokopati, živima treba osigurati bolji život.

croexpress.eu