Hloverka Novak Srzić: Zašto se moramo bojati Zorana Milanovića

I svaki razuman i odgovoran čovjek trebao bi se bojati tog dvojca, u kojem se jednom fućka za " slučajnu drzavu" dok drugi misli samo na to kako maznuti pare i zbrisati.

Kad je Jadranka Kosor pri kraju svog mandata odlucila štedjeti na vodi s raznovrsnim okusima i uredskim klamericama, znali smo da je njezinoj vladi kraj. S ekonomijom banalnosti završio je mandat današnje kraljice Twitera. Banalno, ali ipak s osjećajem nelagode i straha pred neizvjesnom budućnošću.

Danas s tom istom nelagodom gledamo tehničkog premijera koji traži, štoviše, zahtijeva još jedan mandat, a kampanju vodi kao da s državom nije uredovao autoritarno, arogantno I neznalački gotovo četiri godine. Dovoljno se samo prisjetiti početka mandata kada je "znalački" ukinuo gradnju Pelješkog mosta, premda ni tada, a ni danas nije znao što umjesto njega.

Sreća je ipak što nije poslušao genijalni plan iskreiran u ministarskoj glavi Hajdaša Dončića da most zamjene trajektom koji bi, eto, vozio dvadesetčetiri sata kako bi spojio jug sa ostatkom zemlje. Ali da nije bilo Bruxelessa tko zna kako bi na koncu završila ova Dončićeva prometna inovacija. I tako je mandat proveo u beskrajnom nizu gospodarskih pokušaja i promašaja. Najavljivao zakone o outsorcingu, monetizaciji, oporezivanjima i privatiziranjima, jadranskim bušotinama, ličkim silicijskim dolinama i ostalim grandiozno propalim planovima.

Dovoljno se samo prisjetiti da je od Plana 21 ostao samo kukuriku rekord zaduženja zemlje za više od osamdeset milijardi kuna, što je najveće zaduženje u povijesti Hrvatske u mandatu jedne vlade. Nikad se nije nitko više zadužio od Milanovićeve vlade od osamostaljenja zemlje. Kao da su se njegovi ministri natjecali u neslavnim rekordima. Nesretnom, propalom vlasniku poljoprivredne apoteke, Europa je višekratno vraćala strategiju ruralnog razvoja i sa više od tristo primjedaba i kritika, dok je nacionalna privreda čekala novac iz EU fondova. Čekalo se da se ministar obuči za zahtjevne ministarske poslove. Milanović tvrdi da im nije dovoljan jedan mandat, traži i drugi, valjda da od Jakovine napokon napravi eksperta. Možda je ipak najveći rekord ove vlade na vlastitoj koži najbolje osjetio Sigmar Gabriel, ministar gospodarstva I energetike u vladi Angele Merkel koji je tražio prijam kod ministarice vanjskih poslova od ranog proljeća 2014. da bi mu, Vesna Pusić odgovorila da nema slobodnog termina do listopada. Za njemačkog ministra najjačeg njemačkog resora, najjače zemlje Europe ova vlada nije naprosto imala vremena. Razumljivo kad je Zoranu Milanoviću I Vesni Pusić uvijek bila važnija ideologija od ekonomije. Od Bleiburga i Perkovića, do gej brakova i zdravstvenog odgoja.

Investicije I gospodarstvo Kukuriku ekipa ostavila je sebi za drugi mandate. Nema više "Kukuriku" hedonizma I njegovih sljedova, od sada su oni Hrvatska raste i nema više povratka na staro.Valjda na stari Plan 21 valjda i na prazna obećanja. U drugom bi mandatu oni navodno drugačije. Zato današnjom predizbornom galamom Zoran Milanović želi zaglušiti odjeke svojih neuspjeha.

I nije se čuditi zašto kao premijer nije mogao uspjeti. Puno govoriti, a malo raditi nigdje i ni za koga u cijelom svijetu nije neka formula za uspjeh. Osim za Alexa Brauna i Zorana Milanovica. Braun je mozda osrednji PR-ovac, ali je izvanredan poznavatelj postkomunističkog tranzicijskog okoliša u kojem obitavaju zapušteni, medijski indoktrinirani I neinformirani birači. Jer zašto Radmanov HRT, Nova TV ili, pak bigbrotherovski RTL ne upitaju profesionalno i nepristrano- "Što si druže Premijeru radio četiri godine, zašto si zabušavao na radnom mjestu, ljenčario, donosio i ukidao vlastite odluke." Neka pitaju i Tomislava Karamarka, što bi radio u svom mandatu, dobije li ga. Ali Braunovska okupacija medijskog prostora nudi nam zamijenu teza, pa nam se Milanović nudi kao potpuno novi mandatar, a Karamarka preispituju kao da je on upropaštavao zemlju u posljednje četiri godine. Pa su se tako hrvatsko-braunovskom PR magijom vrhunski njemački ekonomski stručnjaci prometnuli u prnjavorske neznalice, a najveća premijerska neznalica u povijesti hrvatskih vlada, u tobožnju novu nadu hrvatske budućnosti I rasta. Kao građanka ove zemlje koja sam živjela i jedva preživjela mandat Kukuriku vlade bojim se Alexa Brauna i Zorana Milanovića. I svaki razuman I odgovoran čovjek trebao bi se bojati tog dvojca, u kojem se jednom fućka za " slučajnu drzavu" dok drugi misli samo na to kako maznuti pare i zbrisati.

 

Hloverka Novak Srzić / Dalmacijanews