Dosta je bilo, gospođo Vesna Pusić!

Sadašnji pomoćnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda prof. Ivo Šimonović nagrađen je tom velikom dužnošću nakon što je dvostruko izdao vlastitu domovinu. Najprije je kao tadašnji ministar pravosuđa prihvatio pravo Srbije da proganja i osuđuje hrvatske branitelje za navodne zločine počinjene u Hrvatskoj u vrijeme agresije Srbije na Hrvatsku. Zatim, je zajedno s Ivom Josipovićem "nasitno" trgovao s veleposlanikom agresorske Srbije upravo u vrijeme kada su bili zaduženi da napišu kvalitetnu tužbu protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj. Zatim, je zajedno s Ivom Josipovićem i Vesnom Pusić poduzimao brojne izdajničke mjere protiv tužbe vlastite države braneći interese Srbije a ne Hrvatske. Pitanje je svih pitanja ima li Hrvatska štete ili koristi što je takvom važnom mjestu ima svoga čovjeka.

Prije dvije godine, 16. studenoga 2012. godine oslobođeni su svih optužbi generali Gotovina i Markač. Oslobođena je lažnih optužbi i hrvatska država. Oslobođena je Hrvatska svih optužbi i za navodno etničko čišćenje Srba u Oluji. Međutim, ta presuda je bila presuda i dijelu državnog vrha Hrvatske koji je podržavao lažne optužbe i bio pripremljen prihvatiti optužujuće presude. To je bila i presuda antihrvatskoj politici ministrice vanjskih poslova Vesni Pusić. Zato dolazi do novog paradoksa, još jednog apsurda, ponovno se za veliku izdaju dobiva nagrada. U svim normalnim demokratskim državama bila bi zatražena njena odgovornost za propalu antihrvatsku politiku. Međutim, u Hrvatskoj se dogodio presedan. Tog istog dana, dok je narod plakao od sreće, gospođa Vesna Pusić umjesto da bude pozvana na političku odgovornost je unaprijeđena. Dakle, umjesto da bude smijenjena ili da sama podnese ostavku unaprijeđena je u prvu potpredsjednicu Hrvatske vlade.

Evo samo nekoliko činjenica koje ilustriraju navedeni apsurd. Vesna Pusić bila je u protekla dva desetljeća na čelu borbe protiv hrvatskih nacionalnih interesa i širenja krivotvorina o Domovinskom ratu i lažnom optuživanju i predsjednika Tuđmana i hrvatskih generala. Davala je najjaču podršku Carli del Ponte, u izjednačavanju krivnje agresora i žrtve agresije. Bila je prva političarka koja je još 93. godine negirala Domovinski rat, koja je tvrdila da ustvari nema agresora ni žrtve, da nema Domovinskog rata nego da se radi o dogovornom ratu hrvatskog i srpskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine. Bila je potpisnik pisma uoči Oluja u kojem se tražila smjena predsjednika Tuđmana. Također je bila dio vodstva koje je uoči Oluje pokušalo izvesti državni udar i bez izbora preuzeti vlast u Saboru i smijeniti Tuđmana. U Hrvatskom saboru izrekla je tešku optužbu protiv Tuđmana i Hrvatske težu od one iz optužnice Carle del Ponte. Rekla je da je Hrvatska na čelu s Franjom Tuđmanom agresor na Bosnu i Hercegovinu. Rekla je više puta da je Deklaracija o Domovinskom ratu sramota. Više puta je vrijeđala hrvatske državljane u Bosni i Hercegovini i širom svijeta, rekavši da za njih ne može biti primijenjeno dopisno glasovanje jer su na niskoj civilizacijskoj razini.

Dakle, usprkos svih tih činjenica prije više od dvije godine Vesna Pusić je nagrađena za svoju protuhrvatsku politiku. I nakon toga nastavila je svoju protuhrvatsku politiku. I nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču i oslobađajuće presude državnom i vojnom vodstvu na čelu s Franjom Tuđmanom politika Vesne Pusić ni na koji način se nije promijenila. Posebno je bila aktivna zajedno s bivšim predsjednikom Josipovićem u pokušajima da se obezvrijedi i povuče hrvatska tužba za učinjeni genocid Srbije u Hrvatskoj. Izrazila je žaljenje što nije u tome uspjela i što se o tužbi ipak odlučivalo na Međunarodnom sudu pravde. Rasprava i presuda Međunarodnog suda pravde je i presuda promašenoj antihrvatskoj politici Vesne Pusić. Nema nikakve dvojbe da je ona sukrivac što Haaški sud pravde nije presudio Srbiji za učinjeni genocid u Vukovaru. Međutim, presuda je u cjelini odbacila svaku krivnju Hrvatske, što znači da je to bila i presuda Vesni Pusić i drugima za njihovo izmišljanje krivnje Hrvatske. Presuda je bila nedvojbena i u utvrđivanju slijedeće činjenice: krivac je Srbija koja je vojnom agresijom i genocidnim postupcima pokušala etnički očistiti dijelove Hrvatske i pripojiti ih velikoj Srbiji. I sada dolazi do još većeg paradoksa, umjesto da se pokrene postupak za smjenu Vesne Pusić dopušta se da krene u veliku kampanju kako bi sebe naturila za kandidata za Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Kako je u međuvremenu od oslobađanja Gotovine i Markača do danas nastavila sa svojom protuhrvatskom politikom može se dogoditi još veći presedan da bude za tu izdaju nagrađena još značajnijom dužnosti Glavne tajnice Ujedinjenih naroda. Najprije je privatizirala vladin avion, zatim je privatizirala Ministarstvo vanjskih poslova, pa je upregla cijelu diplomaciju u lobiranje za svoj uspjeh kao kandidata za Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. Putuje po Južnoj Americi, lobira i trguje sa hrvatskim nacionalnim interesima kako bi ostvarila svoje velike karijerističke ambicije. I sve to radi bez bilo kakve rasprave i zauzimanja stavova u državnim tijelima i institucijama koje vode unutrašnju i vanjsku politiku tako da izgleda da je borba za Glavnog tajnika privatna stvar Vesne Pusić. U svoj bezobraštini i bahatosti, iako je neki dan razgovarala sa novom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, nije joj rekla ni jednu jedninu riječ da vodi vrlo žestoku kampanju za svoju kandidaturu. Tu kandidaturu najavljuje u medijima koji s njom rade velike intervjue, objavljuju velike fotografije, sve se privatizira i banalizira. Hrvatska javnost i hrvatska politika nemaju pravo dopustiti takvu privatizaciju i zlouporabu mjesta ministra vanjskih poslova. Nemaju pravo mirno gledati kako se troše za privatne ambicije državna sredstva. Nadam se da će nova predsjednica Republike Hrvatske, s obzirom na njene kompetencije u vanjskoj politici, reći odlučno dosta takvoj politici Vesne Pusić. Očekuje se da će Kolinda Grabar Kitarović zatražiti od nje detaljno izvješće o svemu tome i onda javno reći svoj stav.

Bila bi prava nacionalna katastrofa kada bi Vesna Pusić za tako veliku izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, koju već godinama radi, dobila tako veliku nagradu: Biti kandidat Hrvatske za mjesto Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Malo je kritike u javnosti tako skandaloznog ponašanje ministrice Vesne Pusić. Jedan od rijetkih analitičkih članaka napisao je bivši diplomat Ante Babić. Ante Babić u zanimljivom članku pod naslovom "Zaustavimo opasnu Vesnu Pusić" konstatira da je njena namjera da pokuša ono što nije do kraja uspjela ostvariti u Hrvatskoj ostvariti preko mjesta Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. On tu njenu ambiciju svrstava u zajednički plan titoista koji se nisu pomirili s porazom. Slažem se s takvim stajalištem jer je bilo vidljivo da su Josipović i Vesna Pusić svim sredstvima pokušavali velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat, amnestirati Srbiju i nametnuti lažnu krivnju hrvatskoj politici za vrijeme Franje Tuđmana. O tom planu titoista kao najvećoj opasnosti Babić je između ostalog napisao: "Najveću opasnost za Hrvatsku predstavljaju titoisti, djeca orijunaša, djeca komunizma, hrvatski zagovaratelji «regiona», Srbi u Hrvatskoj koji su još uvijek u službi Beograda i maksimalna rascjepkanost domoljubnih snaga unutar Hrvatske, od stranaka do udruga veterana, kojih ima preko tisuću. Nitko mi ne može reći da to nije sastavni dio jednog velikog i paklenog plana neutraliziranja svih domoljubnih snaga koje se mogu djelotvorno suprotstaviti osmišljenom vanjskom i unutarnjem planu «discipliniranja» Hrvatske i njezino vraćanje pod kontrolu, za zapadni svijet, važnijeg strateškog partnera - Srbije."

Slažem se s Antom Babićem, mislim da ne treba podcijeniti njene ambicije pa i njene šanse jer su moćne snage i dosad podržavale britansku politiku koju je dosljedno provodila i Vesna Pusić a čiji je cilj disciplinirati Hrvatsku i silom ili milom vratiti ju u regiju.

Zbog svega toga Vesna Pusić je prava elementarna nepogoda koju treba zaustaviti na demokratski način. Uostalom, mora se postaviti i pitanje: kojim političkim snagama odgovara Vesna Pusić kao Glavni tajnik Ujedinjenih naroda? Te političke snage nisu beznačajne. To su sve one snage koju su i do sada podržavale njenu antihrvatsku politiku optuživanje Hrvatske kao agresora na Bosnu i Hercegovinu odnosno one snage koje i dalje Hrvatsku vide na Balkanu, u regiji, koje i dalje žele amnestirati Srbiju i podijeliti krivnju između Srbije i Hrvatske i velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat.

Zbog svega toga nužno je argumentirano i odlučno zaustaviti Vesnu Pusić u njenim velikim ambicijama bez pokrića. Trebaju joj predsjednica države i Hrvatski sabor, ali i političke stranke i svi domoljubi, složno reći: Dosta je bilo, gospođo Pusić! Treba jasno i argumentirano obrazložiti zašto je Hrvatska protiv bio kakve inicijative da se Vesna Pusić uključi u moguće kandidate na mjesto Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Autor: Zdravko Tomac/dnevno.hr