Ante Pralas: Očekujem početak jednog novog i zdravijeg pogleda na politiku i društvo

Ante, najprije nam se predstavite u nekoliko rečenica. Tko ste, što radite?

Pa jedan običan čovjek, jedan od onih koje srećete svaki dan i u svim prilikama. Inače, diplomirao sam ekonomiju, trenutno zaposlen u jednoj telekom kompaniji, oženjen, otac jedne curice.

 Član ste Hrvatskih zvona. Što Vas je motiviralo da se aktivirate i angažirate na taj način?

Pa motiv za aktivizmom, bilo društvenim, bilo političkim, kod mene je trajno stanje. Iako nikad nisam imao pretjeranu želju baviti se dnevnom politikom, dođe nekad trenutak koji te pozove pa ili jesi ili nisi. Jednostavno sam se odazvao na poziv ljudi koje smatram poštenima i s kojima dijelim iste nazore i viziju društva i politike u cjelini.

Na listi ste HRS-a za Skupštinu ZHŽ-a na predstojećim općim izborima. Što očekujete na ovim izborima u ZHŽ-u? Kakav rezultat?

Pa ne očekujem ništa spektakularno niti revolucionarno. Bilo bi u najmanju ruku neozbiljno očekivati da se može jednim potezom srušiti i pobijediti sustav koji je građen desetljećima. Ali očekujem početak jednog novog i zdravijeg pogleda na politiku i društvo, očekujem da ćemo biti ona svijetla točka koju će ljudi primijetiti i biti znak nekog novog vremena kojima će dati svoje povjerenje radi vlastite budućnosti. Ne predvodnici revolucije, nego zdrave evolucije.

 Izbori su davno prestali biti praznik demokracije, kako ih se naziva. Ključni dio procesa, nažalost, događa se po zatvaranju biračkih mjesta, dakle iza 19 sati. Kako se male stranke poput HRS-a, koji je odlučio samostalno izići na izbore, mogu nositi s time?

Pa nisam sklon razmišljati na taj način, jer kad bismo razmišljali o svim lošim i iščašenim stvarima koje se događaju na nekom putu brzo bismo odustali od svega. Male stranke moraju imati svoj put i svoju viziju, kako bi postale velike, moraju voditi računa o političkoj higijeni. George Bernard Shaw je rekao da je demokracija proces koji nam jamči da se nama neće vladati bolje nego što to zaslužujemo. Ako ćemo dopuštati da se tako određuju ljudi koji će nas voditi, onda valjda bolje niti ne zaslužujemo.

 Pred nama su parlamentarni izbori, no svejedno me zanima što biste mijenjali u svojim Grudama? A s obzirom da ste kandidat na županijskoj listi, posebno me zanima što biste i kako mijenjali u ZHŽ-u?

Pa najradije bih mijenjao percepciju ljudi da se ništa ne može promijeniti. Svatko od nas će u svom okruženju naći masu stvari koje bi htio mijenjati, ne samo kod nas nego i u Švicarskoj. Moramo se mijenjati mi sami, onda stanje oko nas, društvenu percepciju, pokazati način da se može bolje, a ostalo će doći samo po sebi.

Veliki problem su, kada govorimo o izborima, oni birači koji apstiniraju od istih. Kako animirati te ljude, među kojima ima veliki broj mladih, da taj dan iziđu na birališta i zaokruže onog koga im savjest nalaže?

Kao što sam maloprije spomenuo bitno je mijenjati percepciju ljudi da se ne ništa ne može promijeniti. Najveći uspjeh vladajućih i jest uvjeriti ljude da se ništa ne može mijenjati, a posljedica toga je apstinencija. Samo vlastitim primjerom možemo potaknuti ljude da na stvari gledaju bez pesimizma i da shvate da su i te kako bitni za vlastitu budućnost.

 Poruka za kraj onima koji nas čitaju?

Pa vjerujem da su ljudi siti poruka i velikih riječi, zato ću iskoristiti pravo da im ne poručim ništa. Mislim da oni koji nas čitaju već znaju sve ono što bismo im mogli poručiti.
Mogu nam svima poželjeti puno Božjeg blagoslova, zdravlja i sreće.