Nitko ne zna što će biti s braniteljima iz Azovstala. Ženevska konvencija dovedena u pitanje...

Prema navodima ruskog ministarstva obrane, do sad je u rusko zarobljeništvo dospjelo više od 1.700 boraca koji su branili čeličanu Azovstal u Mariupolju. Neki su i ranjeni, pa su navodno otpremljeni na liječenje u Novoazovsk - kao što i nalaže Ženevska konvencija o ophođenju s ratnim zarobljenicima, piše Deutsche Welle.

Među zarobljenicima su pripadnici bataljuna Azov. Za ukrajinsku stranu tu nema razlike: bataljun Azov je već godinama dio regularne ukrajinske vojske. Ukrajinska doministrica obrane Hana Maljar najavljuje kako će se svi razmjenom zarobljenika vratiti kući, a i ukrajinski predsjednik Zelenski kaže kako će učiniti sve da spasi živote vojnika: „Ukrajina treba žive ukrajinske heroje.“

No ruska strana ne žuri s pregovorima o razmjeni: predsjednik ruskog parlamenta Vjačeslav Volodin zarobljenike naziva „nacističkim zločincima“ koje se ne smije vratiti Ukrajini, a sljedećeg tjedna bi i Vrhovni sud Rusije trebao odlučiti o zahtjevu da se bataljun Azov proglasi terorističkom organizacijom. Istovremeno predsjednik parlamentarnog odbora za međunarodne odnose Leonid Slucki kaže kako „čitavom svijetu treba pokazati da ukrajinski nacionalisti zaslužuju samo smrtnu kaznu“, makar je i Rusija praktično od 1996. uvela moratorij na smrtnu presudu.

Ženevska konvencija je jasna
Za njemačkog vojnog stručnjaka i umirovljenog generala Egona Rammsa te izjave su skandalozne. „Kad čujem da ima zastupnika Dume koji prijete smrtnom kaznom, onda očito opet ruski predstavnici nisu ispravno protumačili pravnu osnovu ili opet kreću počiniti ratni zločin“, kaže on za televizijsku postaju ZDF.

Pa čak i ako ruska strana pripadnike bataljuna Azov ne smatra regularnom vojskom, postoje i za taj slučaj jasne odredbe o njihovom tretmanu. 1949. su usvojeni aneksi Ženevske konvencije kojima se i borce koji nisu pripadnici regularne vojske stavlja pod međunarodnu zaštitu u slučaju njihovog zarobljavanja.

Članak 4. III. Ženevske konvencije u regularne snage jasno ubraja „pripadnike oružanih snaga strane u sukobu, kao i pripadnike milicija i dragovoljačkih jedinica ukoliko su one dio oružanih snaga ili pomorskih jedinica“. Sljedeća točka je još detaljnija: regularnim snagama se smatraju „pripadnici drugih milicija i dragovoljačkih jedinica, uključujući naoružane jedinice pokreta otpora koje pripadaju stranci u sukobu ukoliko su pod jedinstvenim zapovjedništvom odgovorne osobe, koje se može identificirati oznakom vidljivom izdaleka, otvoreno nose oružje i koji se ponašaju u skladu s ratnim pravom.“

Sudbina svih zarobljenih je neizvjesna

Pri tome Andreas von Arnauld, profesor prava sa Sveučilišta Christian Albrechts u Kielu, upozorava da ratni zarobljenici ne smiju biti kažnjeni zbog sudjelovanja u sukobu, nego samo ako su počinili ratne zločine. Naravno, u tom slučaju imaju pravo na pošteno i pravedno suđenje.

Pravnica Oleksandra Matvičuk iz Centra za građanska prava u Ukrajini traži od ruske strane dodatna jamstva da će se Moskva pridržavati međunarodnog prava i s poštovanjem odnositi se prema ukrajinskim ratnim zarobljenicima.

U „teške povrede“ Ženevske konvencije se ubrajaju „namjerna likvidacija, mučenje ili neljudsko ophođenje, uključujući biološke eksperimente, uzrokovanje velike patnje ili teške povrede tjelesne cjelovitosti ili zdravlja“, upozorava i Christina Binder, profesorica međunarodnog prava na Sveučilištu Bundeswehra u Münchenu.

Rusija još uvijek ne smije izvršavati smrtne kazne

Što se tiče prijedloga ruskih političara za ponovno aktiviranje smrtne kazne, Rusija se kao članica Vijeća Europe obvezala na njezino ukidanje ili barem njeno izuzeće iz sudske prakse, podsjeća Binder.

No Rusija je 16. ožujka ove godine napustila Vijeće Europe nakon što joj je prijetilo isključenje iz tog tijela. Ali i u tom slučaju ona se mora pridržavati pravila Vijeća još šest mjeseci nakon izlaska iz članstva, što znači da bi „povrede ljudskih prava koje su počinjene do sredine rujna 2022. i za koje je odgovorna Rusija nad osobama koje se nalaze pod ruskim nadzorom mogle biti i predmetom tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava“, kaže profesorica Binder, piše Deutsche Welle.