FOTO  VATIKANSKI TAJNIK PREDVODIO MISU U MOSTARU 'Neka sveti Josip ljudima u BiH i Ukrajini podari sposobnost da sanjaju, riskiraju i izvršavaju teške zadaće'

Vatikanski tajnik nadbiskup Paul Richard Gallagher večeras je u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru na svetkovinu sv. Josipa predvodio svetu misu.

Njega je na samom početku riječi dobrodošlice uputio biskup Petar Palić.

"Preuzvišeni gospodine nadbiskupe. Velika mi je čast i radost pozdraviti Vas, danas na svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika Crkve, hrvatskoga naroda i ove naše Mostarsko-duvanjske biskupije. Pozdravljam Vas uime vjernika Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, koja je povjerena pastoralnoj skrbi mostarsko-duvanjskog biskupa, prenosi IKA.

Primamo Vas s osobitim poštovanjem i ljubavlju i u Vašem pohodu ovih dana osjećamo posebnu i iskrenu naklonost svetoga Oca Franje prema Bosni i Hercegovini, prema katolicima i svima onima s kojima živimo u ovoj zemlji. Radosni smo što ćemo upravo na današnji dan, na koji je prije 9 godina papa Franjo započeo svoju papinsku službu, slaviti zajedno s Vama ovu euharistiju, u katedrali Marije Majke Crkve, kojoj povjeravamo služenje Svetoga Oca i cijelu Crkvu.

Gospodine nadbiskupe, nalazite se u gradu Mostaru, koji uz mnoge znamenitosti, u jednom od svojih naselja čuva i ranokršćansku baziliku iz 5., odnosno 6. stoljeća, koja je svjedočanstvo kulturnih i kršćanskih korijena ovoga područja i okolice. Ime grada Mostara upućuje na mostove. Mostovi povezuju dvije obale rijeke Neretve, koja kroz Bosnu i Hercegovini protječe u dužini od 205 km. U svim ovim činjenicama mi, katolici, pripadnici hrvatskoga naroda u ovoj biskupiji, ali i u Bosni i Hercegovini, čitamo i svoju zadaću povezivanja i izgrađivanja društva u kojemu živimo, kako bi ono počivalo na načelima jednakopravnosti naroda, solidarnosti i međusobnog razumijevanja, u poštivanju dostojanstva svih koji žive na ovim prostorima.

Rijeka Neretva koja spaja ovaj grad, posljednjih 20 km teče kroz Hrvatsku i ulijeva se u Jadransko more. Stoga, dok uz Vas s radošću pozdravljam braću biskupe iz Bosne i Hercegovine na čelu s mons. Tomom Vukšićem, nadbiskupom i metropolitom vrhbosanskim, drago mi je što su nam se u ovom slavlju pridružili i biskupi iz susjednih hrvatskih i drugih biskupija. Sve njih pozdravljam u osobi mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog i metropolita.

Pozdravljam i mons. Janusza Blachowiaka, djelatnika u Državnom tajništvu, mons. Amauryja Medinu Blanca, otpravnika poslova Apostolske nuncijature, provincijala fra Miljenka, kao i sve vas, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice i sve vas, dragi Kristovi vjernici, štovatelji svetoga Josipa, koji ste ovdje u katedrali, kao i sve vas koji ste s nama ujedinjeni putem različitih medija.

Gospodine nadbiskupe, dobro nam došli i molite u ovoj svetoj misi za sve nas, kako bismo svojim životom bili što sličniji svetom Josipu, čiji zagovor danas molimo", kazao je biskup Palić.

U svojoj homiliji nadbiskup Paulu Richardu Gallagheru je rekao:

"Vrlo sam sretan što zajedno s vama mogu slaviti ovu svetu misu o svetkovini sv. Josipa, zaštitnika sveopće Crkve kao i ove biskupije, koji nas ujedinjuje u molitvi u ovoj katedrali, posvećenoj Majci Crkve i sagrađenoj velikom žrtvom.

Sveti otac Franjo, koji je započeo svoj pontifikat prije devet godina, njeguje posebnu naklonost i pobožnost prema čistom Djevičinom zaručniku. Obično mu upućuje molitvene nakane i posebne zagovore za svoju službu, stavljajući ih pod kip usnulog Sveca, koji se nalazi pored vrata njegove sobe. Kao što je poznato, Papa je prije dvije godine najavio posebnu godinu svetoga Josipa, na dan 150. obljetnice dekreta Quemadmodum Deus, kojim je papa Pio IX. proglasio svetog Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve. Nadalje, tom je prigodom papa Franjo objavio apostolsko pismo Patris corde (Očevim srcem) u kojemu je napisao da „svi mogu u svetom Josipu, čovjeku koji prolazi neprimijećen, čovjeku svakidašnje, diskretne i skrovite prisutnosti, pronaći zagovornika, potporu i vođu u teškim trenucima.“[1] Ipak, njegova je „uloga bez premca u povijesti spasenja.

Prikazujući lik sv. Josipa, evanđelja nam nisu prenijela niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio, a ipak ga poznajemo kao čovjeka herojske vjere, koji u tišini izgovara svoj „fiat“, prihvaćajući i ostvarujući Božje naume, poput Marije u Navještenju Gospodinova rođenja i Isusa u Getsemaniju. Večerašnje evanđelje opisuje ga kao „pravedna“. Možda je to jedna od najviših titula koje Biblija rezervira za neku osobu, jer izraz „pravedan“ sadrži u sebi mnoge odlike. U biblijskoj tradiciji pojam „pravedan“ ne dočarava samo moralnu vrijednost, već označava osobu koja se  potpuno uzda u Gospodina, koja mu se vraća bez uvjeta i koja, čak i pred najtežim kušnjama, ne gubi svoje povjerenja u Vječnoga.

U tom svjetlu treba čitati oznaku „pravednog čovjeka“ koju Matej pripisuje Josipu, objašnjavajući naizgled skromnu i beznačajnu ulogu koju je, čini se, Marijin Zaručnik imao u začeću vječnog Sina. Upravo zato, oznaka odgovara njemu, koji svakako želi zaštititi svoju obitelj u nizu velike tradicije patrijarha i proroka, ali koji se zna također i otvoriti, bez buke i vanjštine, iznenađujućem novom početku povijesti spasenja, koji je anđeo došao navijestiti Mariji, a njemu je objavljeno jezikom snova, tako dragom božanskom priopćavanju ljudima koje je Gospodin izabrao u prvom savezu. Izvan takve bezuvjetne vjere, ponizne i vjerne u svojoj predanosti Bogu, ništa se ne bi moglo razumjeti u događajima o Josipu, dok se upravo u njezinu svjetlu otkriva njegova ljubav prema skrovitosti koja očituje njegovu veličinu i vjernost ispunjenju Božjih obećanja. Prva poruka koju nam sv. Josip nudi je, dakle, poziv na živu vjeru u Boga Saveza, povezanu s dubokom poniznošću koja želi činiti dobro, živeći u sjeni Vječnoga i Njegovih otajstvenih planova za naše spasenje.

Još jedna karakteristika koju nas uči sveti Josip jest znati sanjati da bismo slijedili Božje planove. Papa Franjo nas podsjeća da je naš zaštitnik „čovjek koji je bio sposoban sanjati“ te je bio „čovjek snova“, precizirajući da „nije sanjar jer je čvrsto stajao na zemlji. Nego, bio je otvoren i pustio je da se Božja riječ ostvari tamo, u snu, u njegovoj slobodi, u njegovu otvorenom srcu. Shvatio je i ostvario taj san. Bez neke fantazije: ‘pravi san’, jer nije bio sanjar: bio je konkretan čovjek. Kao što kaže evanđelist: „Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji…“ (Mt 1, 24).

Sveti Josip bi se našao u slijepoj ulici, a Gospodin mu je otvorio put. Bio je „čovjek snova“, a san mu je promijenio život, jer „nije čovjek koji se pasivno predaje.“ Znao je slušati Gospodina čak i u trenucima koji su se ljudski činili nelogičnima i besmislenima. U istinskoj nutarnjoj borbi koja se vodila u njegovu srcu, znao je ponizno sučeliti vlastite misli s onim što mu je Gospodin govorio. Zbog toga ga nazivaju i „Ocem kreativne odvažnosti.“ Ta kreativna odvažnost „javlja se ponajprije kad dođu teškoće. Naime, pred nekom teškoćom možemo zastati i odustati, ili se na neki način angažirati. Katkada su upravo teškoće ono što iz nas izvlači one potencijale za koje nismo ni znali da ih imamo.“

Dobro znamo koliko ste poteškoća imali i s koliko se poteškoća morate svakodnevno suočavati u ovoj zemlji, gdje su kulturne i etničke razlike tijekom povijesti često bile izvorom nerazumijevanja i trvenja, izazivajući sukobe i ratove. Sukob 1990-ih oduzeo je domove i uništio cijele obitelji, ne samo hrvatske. Veliki broj mladih ostao je bez roditelja i sredstava za uzdržavanje. Koliko je ljudi moralo napustiti i nastavlja napuštati ovu zemlju, prostorno malenu, ali blagoslovljenu velikom prirodnom ljepotom, kako bi prehranili svoje obitelji, krenuvši u potragu za pristojnim poslom. Koliko je ljudi odlučilo otići negdje drugdje, jer su njihove legitimne težnje izigrane.

U tom kontekstu, suvremenima se čine riječi pape Benedikta XVI., izrečene u povodu predaje akreditivnih pisama veleposlanika Bosne i Hercegovine: „Država je, također, pozvana snažno provoditi svoju odgovornost u jačanju institucija i njegovanju načela koja su u srcu svake demokracije. To zahtijeva nepokolebljivu predanost u korist zakonitosti i pravednosti za iskorijenjenje korupcije i drugih oblika kriminalnog djelovanja, za podupiranje neovisnog i nepristranog pravosudnog sustava, za jednake mogućnosti na tržištu rada.“

Večeras želimo zamoliti svetog Josipa da nam daruje sposobnost sanjanja, postojani „u nadi protiv svake nade“ (Rim 4, 18). Kada sanjamo velike stvari, približavamo se Božjem snu, odnosno onome što Bog sanja o nama, a prestaju podjele u društvu, pa i unutar Crkve. Neka sveti Josip podari svim stanovnicima Bosne i Hercegovine i ovih dana stanovništvu Ukrajine sposobnost da sanjaju, riskiraju i izvršavaju teške zadaće koje su vidjeli u svojim snovima, jer, kako nas je podsjetio papa Ivan Pavao II. u Banjoj Luci (2003.): „Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti čekajući da vam netko drugi riješi teškoće, nego zlo odlučno priječite snagom dobra", zaključio je nadbiskup Paul Richard Gallagher.