RAĐANJE GIGANTA Prije točno 50 godina udaren kamen temeljac za mostarski Aluminij!

"Očito su politički razlozi (sovjetska intervencija u Čehoslovačkoj) utjecali da je Sovjetski savez ispao iz kombinacija za izgradnju aluminijske industrije u Mostaru, a posao su dobili Francuzi", stoji u knjizi Husnije Kamberovića: Džemal Bijedić. Politička biografija.

Ugovor s francuskom firmom „Pesciney“ o izgradnji tvornice glinice u Baćevićima je potpisan 1969. godine. Nakon niza odugovlačenja i traganja za najboljim rješenjima, poduzeće Aluminijski kombinat i boksitni rudnici u Mostaru, u kojemu su urađene prve studije izgradnje aluminijskog kombinata, pripojeno je 1969. sarajevskom Energoinvestu, koje potom dobiva koncesiju za razvoj aluminijske industrije.

Koncem ožujka 1969. delegacija tvrtke „Pešine“ obišla je lokaciju predviđenu za izgradnju kombinata, a kamen temeljac za izgradnju Tvornice glinice položio je upravo Džemal Bijedić 17. siječnja 1970. godine, koji je u svom govoru naglasio niz teškoća s kojima se Bosna i Hercegovina suočavala u pokušajima da razvija ovu granu industrijskog razvoja te u tom smislu istakao značaj integracije bosanskohercegovačkih rudnika boksita s „Energoinvestom“, što je stvorilo mogućnosti za početak gradnje Aluminijskog kombinata.

Emerik Blum, kome pripadaju zasluge za integraciju boksitnih rudnika u okvire Energoinvesta, smatrao je da će odluka „o započinjanju radova na prvom objektu koji će omogućiti racionalno korištenje boksitnih rezervi Rudnika Mostar označiti, sasvim sigurno, prekretnicu u budućoj politici eksploatacije vrlo značajnih nalazišta iz rudnika u sastavu ovog poduzeća“.

Pokazalo se to točnim. Nakon teškoća s kojima su se suočavali svi veliki gospodarski poduhvati u Bosni i Hercegovini, u srpnju 1970. gradnja je počela. Sredinom rujna 1972. iz Energoinvesta je stigla vijest da to poduzeće planira izdvojiti šest milijardi dinara za proizvodnju aluminija po kombinatskom sustavu, a za to će se angažirati krediti iz nekoliko zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja. Tako su se za gradnju u Baćevićima koristili krediti iz Francuske i Čehoslovačke, dok su se sredstva za gradnju tvornice glinice u Birču kod Zvornika dobila iz Sovjetskog saveza.

Nakon Tvornice glinice, u siječnju 1973. Bijedić je prisustvovao polaganju kamena temeljca za elektrolizu aluminija u sastavu „Energovinvestovog“ aluminijskog kombinata u Mostaru.

U prvoj polovici 1974. već je bilo očito da izgradnja Aluminijskog kombinata u Mostaru dobro napreduje, te da je „crveni kolos na obali Neretve dobio (…) konture i već je spreman za ‘prijemni ispit’.

Graditelji iz desetak jugoslavenskih firmi i pet izvođača radova iz velike ‘Energoinvestove obitelji’, u čijem će se sastavu naći i budući aluminijski kombinat u Mostaru, završili su gotovo sve poslove.“

Direktor Aluminijskog kombinata u izgradnji je bio Jefto Subotić, a potom Avdo Zvonić, koji je ožujku 1974. najavio da u toj tvornici „započinju probe i ispitivanje postrojenja u odjeljenju pripreme boksita i ostalih uređaja u prvoj fazi proizvodnje.“

Oslobođenje je prenijelo i podatak da je u izgradnju tvornice do ožujka 1974. utrošeno oko osam tisuća tona čelika i šest tisuća tona betonskog željeza, te najavilo da će, nakon što bude završena, tvornica proizvoditi 280.000 tona glinice godišnje.

Zvonić je tada obznanio i da se u drugoj fazi izgradnje Aluminijskog kombinata predviđa podizanje elektrolize gdje će se godišnje proizvoditi oko 85.000 tona aluminija. Posebno je naglašavao visok stupanj automatizacije u novopodignutoj tvornici „tako da će direktno u proizvodnji raditi svega po 16 radnika u jednoj smjeni.

Ostali zaposlenici – glinica će zapošljavati oko 700 radnika – bit će zaduženi za opsluživanje objekata.“ Zvonić je tada izjavio da je u tvornici već bilo zaposleno 400 radnika, te najavio prijem još 300 radnika, ali je istakao da se radi „gotovo isključivo o kvalificiranim i visokokvalificiranimradnicima i vjerujemo da ćemo imati veoma ozbiljnih poteškoća oko angažiranja takvih, jer ih i sada ima dosta nezaposlenih u Mostaru.“

Tvornica je građena po licenci francuske tvrtke Pechiney, a svečano je puštena u pogon 25. srpnja 1975. godine. Prilikom izgradnje tvornice ugrađeno je 950 vagona čelične konstrukcije, 16.250 vagona betona, 600 vagona betonskog čelika, 18.700 tona mašinske opreme, izgrađeno 170 kilometara cjevovoda, tri kilometra kanalizacijske mreže i deset kilometara asfaltnih puteva.