Potresna ispovijest Hrvatice zatočene u logoru u Potocima kod Mostara: Mrzim li? Ma ne! Nisam takva, nije mi to ni u vjeri, ne znam ja to

U ponedjeljak 2. prosinca 2019. navršeno je 26. godina od razmjene hrvatskih logoraša iz logora Armije BiH u Osnovnoj školi ''Bratstvo i jedinstvo'' u naselju Potoci kod Mostara.

Mi Vam donosimo dio ispovijesti Mare Šilić iz Potoka koja je u objavljena u knjizi Transverzala zla, autora don Josipa Galića.

„Razmjena je bila 2. prosinca 1993. god ispod samostana časnih sestara kod Buconjića kuća. Razmijenili su nas s muslimanskim zarobljenicima. Zanimljivo je bilo kada je petnaestero muslimanskih zatvorenika odbilo nakon razmjene ostati sa svojima. Koliko ih je bilo sveukupno ne znam. Malo smo prezalogajili u Buconjića kući. Upozoreni smo da ne smijemo previše jesti zbog lošega fizičkog stanja u kojem smo bili.

Nakon toga smo prevezeni u Vojno u Marića kuću. Dočekala nas je naša vojska. Blindiranim vlakom prebačeni smo do Mostara. Doček u Mostaru bio je Studentskom domu gdje je bilo mnogo naroda, čuo se samo vrisak i plače. Došao je i don Jakov, naš župnik, novinari ...

Jedan je novinar odmah ispitivao moga sina Damira. Pitao ga je jesu li nas tukli, a on jadnik premda na slobodi od straha veli da nisu. Sunce moje žarko, a šta nisu! Nakon logora izgledali smo užasno, prosječno je odrasli logoraš izgubio 20-30 kilograma. Ja sam osobno izgubila 28 kilograma! Na priređenom dočeku žalosno je bilo vidjeti kako smo od straha i izgladnjelosti trpali komade hrane u džepove.

Nakon svega evo me u mojoj kući u Potocima sama, muž mi je umro, djeca po svijetu, ali Bog mi je dao dobre ljude, dobre susjede.

Mrzim li? Ma ne! Nisam takva, nije mi to ni u vjeri, ne znam ja to. Samo kažem ne ponovilo se više nigdje i nikomu“.

U utorak 03. 12. 2019. godine u župnoj Crkvi Presvetoga Srca Isusova u naselju Potoci slavit će se sveta Misa za sve poginule, umrle i žive hrvatske logoraše i njihove obitelji, polaganje vijenaca je u 17.40 sati.