OSTAJE U MOSTARU Liječnik odbio brojne ponude iz inozemstva

"Na početku karijere vodile su me riječi moga profesora koji je rekao da je velika medicina mala medicina i kada kreneš rješavati pacijentov problem, bez obzira koliko mali bio osjetiš se dobro, osjetiš da pomažeš“, kazao je dr. Borko Rajič.

Ovaj mladi, uspješni liječnik, diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje je danas viši asistent.

Diplomirao je kao peta generacija studenata, a na pitanje je li im bilo lakše probijati led ili je lakše generacijama danas kaže kako je u nekim stvarima bilo puno lakše, a u nekim stvarima puno teže.

„Na fakultetu je bio jedan ogroman zanos i svi su davali maksimum i zbog toga nam je bilo puno lakše. S druge strane nam je bilo teže jer nismo imali osnovne stvari. Sada postoji zgrada koju smo mi mogli samo sanjati, postoji laboratorij u kojemu se mogu raditi klinička istraživanja“.

Prvi liječnički posao dobio je u Hitnoj medicinskoj pomoći Stolac, a kako kaže svjestan je, da je u medicini jedna od ključnih stvari kontinuirano usavršavanje i učenje. Završio je specijalizaciju iz pedijatrije, subspecijalizaciju iz pedijatrijske hematoonkologije te znanstveni poslijediplomski na fakultetu u Mostaru.

„U sljedećoj godini planiram sve okruniti doktoratom.“

Završio je Edukaciju iz obiteljske medicine, Edukaciju iz ranog rasta i razvoja te je instruktor napredne reanimacije kod djece.

Za subspecijalizaciju iz pedijatrijske hematoonkologije se odlučio jer je, kako kaže, bilo otvoreno radno mjesto i nije bilo šefa.

„To je u tom trenutku bio osnovni motiv, jer nisam imao direktno nadređenoga na našoj Klinici. Bilo mi je zanimljivo da nešto sam krenem raditi. Poslije kad sam upoznao tu djecu i tu problematiku nekako mi se to uvuklo pod kožu i sada kada gledam ne mogu zamisliti da radim ijedan drugi posao.“

Doktor je bio i kandidat Večernjakova pečata kao prvi pedijatrijski hematoonkolog u Hercegovini, a koji je odbio brojne ponude iz inozemstva. Kada mu je teško, kaže razmišlja o ponudama iz inozemstva.

„Kad prokišnjava krov pedijatrije, jer je zgrada stara i nema baš uvjeta, ni lijekova onda se sjetim toga, ali još uvijek mislim da je ovo jedno lijepo mjesto za život i da malo krenemo raditi, da napravimo jedan iskorak, mislim da bi ovo bilo fenomenalno mjesto za život i rad. Ja u to vjerujem i često kažem da ću vjerojatno biti onaj koji će ostati zadnji i ugasiti svijetlo“, naveo je za dr. Rajič.