Kako, bolan, možeš gledati iza zavjese kako razapinju šatore, dovode djecu i žene pred Vladu?

Kad te nešto strefi, pa te strpaju u kola i dovedu u nepoznato, u bolnicu - najviše cijeniš onaj osmijeh, stisak ruke nepoznate osobe, pitanje kako ste danas ili jutros. Sva rodbina i prijatelji ne mogu ti doći, a ti ovisiš o njezi nepoznate osobe. Ponekad to ispadne toliko lijepo da se ljudi javno zahvaljuju, kao što smo imali slučaj zadnjih dana. 

Kad je stigao koronavirus mnogi su pomislili da je dobro što nisu medicinski djelatnici. Tko bi išao na prvu crtu virusa, ugrožavao sebe, pa i obitelj. Svjesni njihova poziva, ljudi su nesebično u proljeće 2020. pljeskali s balkona i podržavali borbu. Već na prvim konferencijama za tisak naš portal je pitao hoće li biti financijske stimulacije za naše zdravstvene djelatnike, pošto su među najlošije plaćenima u Federaciji. Balkonski pljesak razgaljuje srca, pa se osjetiš dobro, no blagi stimulans za novčanike, pod žrvnjem računa i rata bio bi kudikamo bolji. On pak nikada nije došao. 

Ministri u Vladi HNŽ-a mjesečno inkasiraju oko 3000 maraka, plaća premijera ide do 5000, a pomoćnici prime oko 2000 maraka. Zdravstvenim djelatnicima koji zarađuju oko 800 maraka mjesečno treba više od tri mjeseca da zarade ministrovu plaću, a više od dva da zarade plaću vrlog mu pomoćnika Vujice. 

Taj Vujica zatražio je iz Federacije 78 mišljenja jer nema jedno i osnovno ljudsko i svoje, da zdravstveni djelatnici zaslužuju bolji standard, bez obzira koliko ih on tehnički spoticao. Taj njegov šef, ministar, nijednom nije izašao pred zdravstvene djelatnike, zahvaljujući kojima prima 3000 maraka plaće, nego je samo jednom dao izjavu u punom holu novinara u zatvorenom, a on kao šef županijskog korona stožera. Pere ruke od svog posla, na kojem je slučajno zanoćio, glumi da nema s njime zajedničko ništa - osim plaće.

Taj premijer, koji se uslikao sa cijelom županijom ne pozva zdravstvene djelatnike da se uslika u uredu i s njima, unatoč takvima Opsenici i Vujici, ili zajedno s njima. 

Kako bolan možeš gledati iza zavjese kako razapinju šatore, kako dovode djecu i žene pred Vladu, a ne sići, a ne pozvati, a ne popričati. Gdje je ljudskost, jeste li tu zbog naroda ili zbog sebe, tko vas je tu doveo i plaća, s čijim novcem raspolažete. Hoćete li gledati da mrvicu veću plaću traže još i nejedući.