FOTO  BRUNO BOKŠIĆ Radi kao konj za ono u što vjeruješ

“Shvatio sam da želim promijeniti način na koji ljudi ovdje žive. Možemo, trebamo i zaslužujemo puno bolje kao ljudi. Ali trebamo doći do toga. Trebamo rasti i razvijati se kao ljudi, narodi, nacije i kulture da bismo do napravili život kakav trebamo živjeti.” – jedan je od citata s bloga „Promjena društva kroz promjenu svijesti pojedinca“ mostarskog autora Brune Bokšića.

Bruno smatra kako je jedini način promjene društva zapravo mijenjanje pojedinaca koje čine to društvo. Kaže kako samo takva promjena može biti dugoročna, jer ne ovisi o društvu kojem pripadaš, gradu kojeg voliš ili državi u kojoj živiš. Radom na sebi može biti uzor i pozitivan primjer svima iz jednostavnog razloga što je, kako navodi, pronašao sebe i shvatio koja je njegova životna svrha. Uz vođenje bloga, bavi se i freelancingom kao pisac za strano tržište zbog boljih mogućnosti zarade.

Pokretanjem svog bloga još 2016. godine želio je svoja razmišljanja i iskustva predstaviti širem krugu ljudi te nam je u intervjuu za Hercegovina.info ispričao kako mu je osnivanje bloga pomoglo u osobnom razvoju te u prvim poslovnim uspjesima.

Jedan od tvojih prvih viralnih tekstova je onaj o tome kako si uspio pročitati 47 knjiga u godinu dana, čitajući svaki dan po dvadesetak stranica. Kako si uspio u svom naumu s obzirom na to da sam kažeš kako si mrzio čitati knjige? Zašto si počeo čitati knjige, što si želio postići?

Imaš problem u životu i nemaš rješenje za njega. Pitaš ljude okolo i oni isto ne znaju, a onda se obratiš izvoru mudrosti kroz tisuće godina čovječanstva—knjigama. Što veće probleme u životu imaš, to više znanja moraš imati, a ono se nalazi u  knjigama. Ako hoću mijenjati ovo društvo na bolje, onda mi treba tonu informacija iz ekonomije, psihologije, politike, sociologije, poduzetništva i liderstva.

Uzmi trenutni problem rješavanja deponije Uborak—Norvežani uvoze smeće jer ga preradom pretvaraju u biogorivo. Kako to rade i kako su došli do tog stanja? Ne znam, ali postoji knjiga koja će mi reći kako.

Blog je aktivan od 2016, ali kako si ostvario rast bloga i čitanosti? Koji sadržaji su najčitaniji, što ljude najviše zanima? Smatraš li kako je daljnje objavljivanje važno za ispunjenje tvoje vizije, iako sam blog financijski nije najisplativiji?

Prvo da kažem kako na blogu ne možeš ništa kupiti—ništa nije na prodaju tamo, a ni ja. Ovo ne radim radi novca, nego radi popravljanja stanja u našem društvu. Daleko od toga da novac nije bitan, ali sam odvojio rad na svojoj životnoj misiji od zarađivanja jer bi tako samo upao u zamku u koju su mnogi upali prije mene—prodali su svoje snove.  

Što se tiče tema na blogu, postoje razne kategorije i razne vrste članaka koje su otišle viralno. Recimo članak s nazivom „Za koji kurac živiš?“ koji se tiče vlastite odgovornosti i smisla života, ali i članak o čitanju 47 knjiga u 2017 i 43 knjige u 2018 godini. Ljudi prepoznaju kada im netko iskreno i otvoreno piše, bez muljanja i preseravanja.

A čitanost dolazi s vremenom, trudom i konzistentnošću. Već 160 utoraka (3+ godine) zaredom pišem članke i objavljujem ih svakog utorka i u procesu sam napisao preko 600 000 riječi (2100 stranica). Ljudi su navikli na „novi utorak novi tekst“ jer su vidjeli da oni izlaze bez obzira na to je li kiša, snijeg, sunce, potres, Božić, Bajram ili Nova godina. Na početku su tekstovi imali malu i skoro nikakvu čitanost, ali s vremenom je to došlo do brojke od 50-55 000 čitatelja godišnje.

Na koji način ti je pisanje i rad na blogu pomoglo u osobnom razvoju i možeš li opisati taj proces?

Obožavam Faulknerov citat koji govori „Pišem samo onda kada sam inspiriran. Srećom sam inspiriran svako jutro u 9:00 sati.“

Pisati svaki dan nije lako i potrebna je velika disciplina sjesti za prazan papir/ekran i napisati nešto iskreno, od srca i točno, a onda se nadaš da će takav tekst pomoći ljudima. Pisanje ti također pomaže pojasniti svoje misli jer jednom kada ih staviš na papir, potpuno drukčije gledaš na njih.

Ne mora svatko pisati blog, ali bi ljudi trebali ako ništa voditi svoj osobni dnevnik (ne mislim kao srednjoškolska djevojka iz filmova), jer ti pisanje svojih misli pomaže da iste razjasniš, pojednostaviš i objasniš sebi, a ponekad imaju i terapeutski učinak koji je bolji od lupanja vreće u teretani.

Koji su alati kojima možemo mijenjati našu svijest, a zatim i svijest ljudi oko nas?

Napisao sam knjigu na tu temu i onda skontao da je ista sranje te je nisam objavio—sve moram ispočetka preraditi i napisati da bi ista bila efikasna. Postoji jednostavna „jednadžba“ mijenjanja svakog društva, a ona se sastoji od 4 kvadranta:

• Unutarnji svijet pojedinca (svijest)
• Vanjski svijet pojedinca (ono što radiš)
• Unutarnji svijet kolektiva (kultura)
• Vanjski svijet kolektiva (sustavi, timovi, pravne norme, zakoni, itd.)

Ovo nisam ja smislio, nego mnoooogo pametniji ljudi od mene, a ja sam pokušao primijeniti ovaj model na Mostar i Bosnu i Hercegovinu.

Kako se događa promjena u društvu? Počinje uvijek od unutarnjeg svijeta pojedinca (svijesti), onda ide prema vanjskom svijetu pojedinca (kada netko promijeni način kako razmišlja, onda promijeni način na koji djeluje u svijetu).

Ako se promijeni dovoljan broj pojedinaca tako, onda će se promijeniti unutarnji svijet kolektiva (kultura društva) što će donijeti promjenu vanjskog svijeta kolektiva (sustavi, pravne norme i zakoni).

Pojednostavljeno—promjenom svijesti pojedinca ćemo doći do promjene čitavog društva.

A detalji kako ovo primijeniti? E to se nalazi u knjizi koju sam napisao prije tri godine, ali sam shvatio da je ista dosta loša i da je moram mijenjati. Čitanjem 115 knjiga u zadnje 3 godine i raznim iskustvima sam shvatio da to mogu puno bolje napisati i napraviti bolji (i lakši) put koji će nas sve voditi u bolje društvo.

Možeš li nas uvesti u taj svijet, kako si došao do prvog posla, te kako sada gledaš na svoje početke?

Počeo sam s freelancingom preko prijatelja koji su mi prvo objasnili šta to znači i kako mogu zarađivati puno više tu nego na poslu od 8-16 sati. Ja sam se onda zaletio kao sivonja i shvatio da to nije baš tako lagano kao što se čini.

Nemaš radno vrijeme, ali nemaš ni sigurnost. Ne radiš nikada, ali i uvijek. Ustaješ kada hoćeš, ali sam sebi moraš biti i gazda i zaposlenik.

Bilo mi je potrebno dvije godine da stvorim dobar proces i počnem zarađivati dovoljno novca da odselim od kuće i osamostalim se. Danas to ide dosta dobro, a slijedeća godina već izgleda puno bolja nego ova trenutna tako da malim koracima naprijed pa se oni „nabirikaju.“

Kako bi napisao kvalitetan članak za određeni blog ili stranicu, potrebno ti je određeno znanje. Koliko vremenski proučavaš tematike koje su tema tvog pisanja?

Nemam odgovor na ovo pitanje jer svaka knjiga koju pročitam i sva iskustva ranije iz AIESEC-a i s raznih putovanja su mi služila kao istraživanje za temu. 

Kada si počeo pisati stručne članke te kako je to izgledalo na početku? Koje savjete bi dao početniku koji se želi okušati u ovom poslu?

Na počeku sam pisao stvari iz vlastitog iskustva (posjetio 20ak zemalja, bio deportiran iz Rusije, završio u pritvoru u Turskoj, propješačio El Camino Santiago), ali sam shvatio da ako se hoću ozbiljno baviti promjenom društvom, da mi samo moja pamet nije dovoljna te da moram čitati knjige puno mudrijih i pametnijih ljudi od mene.

Na početku su sve stvari teške, pa tako i pisanje stručnih članaka, ali s vremenom (i vježbanjem) one postaju lakše.

Onima koji se hoće okušati u pisanju bloga ili freelancinga bi rekao da krenu polako i da budu strpljivi. Potrebno je 10 godina za uspjeh preko noći.

Znaš li za još neke mlade osobe u BiH koje zarađuju radom za strane tvrtke i u kakvom si odnosu s njima?

Jedan od mojih prijatelja se bavi online marketingom i trenutni radi dva posla online na pola radnog vremena. Na jednom poslu mu je satnica $17, a na drugom $24. Tako da za ljude koji znaju engleski jezik, imaju volju i želju i koji se mogu nositi s nesigurnošću, strano tržište je zlatni rudnik.

Što bi bila tvoja poruka mladima koji ovo čitaju?

Probat ću sumirati 160 tekstova koje sam napisao na svom blogu u ovoj poruci:

Talasaj.

Buni se.

Ne slušaj starije.

Radi kao konj za ono u što vjeruješ.

Bori se kao lav.

Budi dobar, ali ne slab.

Budi pošten, ali ne naivan.

Budi jak, ali ne bezobziran.

Jer kada shvatiš što hoćeš od života koji je inače izuzetno težak, onda taj isti postaje lagan. A kad stvari zaguste, kada ti se budu dizale ruke od svega i kada se počneš pitati vrijedi li to išta, sjeti se izreke Daniela Kahnemana. „Ništa nije važno koliko misliš da jest u trenutku kada misliš o tome…“

https://brunoboksic.com/pocni-ovdje/

Maja Ljubić, Hercegovina.info