Komemoracija: Mani Gotovac pisala je iskreno iz srca i duše

Sve što je činila, govorila i pisala i kako je živjela Mani Gotovac činila je na samo sebi svojstven način iskrena srca i duše, jednodušni su bili svi njezini prijatelji i poznavatelji njezina opusa u riječima kojima su se u četvrtak na komemoraciji oprostili od te istaknute teatrologinje i književnice.

Komemoracija je održana u Knjižnici Bogdana Ogrizovića gdje su se okupili mnogi štovatelji njezina opusa, ljudi koji su je poznavali i surađivali s njom, njezina kći Katja i unuka Brina, ali i nekoliko njezinih dugogodišnjih prijatelja koji su se na osoban način oprostili od Mani Gotovac, koja je u utorak umrla u Zagrebu na svoj 80. rođendan.

Jedan od njezinih prijatelja - književni kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković podsjetio je kako su planirali o 80. rođendanu Mani Gotovac prirediti simpozij o njezinu životu i radu. Objasnio je kako je zato današnja komemoracija na neki način tako i zamišljena da bismo u trenutcima kada se od nje opraštamo bolje upoznali osobu Mani Gotovac i njezin spisateljski opus, a posebice njezinu zadnju knjigu "Rastanci".

Književnik Igor Mandić posvjedočio je pak da prijateljuje s Mani Gotovac više od šest desetljeća - još od njihovih školskih dana iz splitske Klasične gimnazije. Od tih gimnazijskih godina intenzivna druženja koje su, priznao je Mandić, imale i svoju mladenačku emocionalnu epizodu, njihovo druženje imalo je oscilacije u intenzitetu i kvaliteti druženja, ali je uvijek bilo prožeto nekim emocionalnim nabojem, što bi povremeno dovodilo i do povišenih tonova.

Napomenuo je kako ne želi biti sentimentalan, ali da su Mani i on, kao i njihove obitelji, zajedno prolazili i kroz životne tragedije koje su ih zadesile. Bliskost naravi i načina iznošenja vlastitih stavova bila je pak, rekao je Mandić, njihova neraskidiva poveznica.

S tim u vezi, smatra i da je "Mani teatralizirala i vlastitu smrt jer je umrla 12. 11. 2019. a rođena je 12. 11. 1939. što će oni koji budu o njoj učili i zanimali se za njezin rad jako lako zapamtiti, za razliku od nekog 'običnog' datuma smrti".

Donio je i dokaz kako je upravo on bio njezin prvi urednik, a riječ je njihovu gimnazijskom časopisu "Oči" iz 1958. u kojemu je Mani Gotovac objavila prvu književnu kritiku dramske predstave u kojoj je glumio i Mandić te pjesmu posvećenu nadi. Objasnio je kako to nije pjesma posvećena ženskoj osobi imena Nada već onoj neuhvatljivoj nadi, a koliko mu je poznato to je i jedina pjesma koju je Mani objavila.

Mandić je tu pjesmu i pročitao, a za njezine zadnje stihove o nadi - "Jer ti si samo varka lijepa i okrutna, ja to znam već i zato te mrzim, mrzim", uz napomenu kako "Mani nadu mrzi već 1958.", drži kako bi to mogao biti i "njezin testament te njezina volja da umre vaš na svoj rođendan".

Nakon što je pozvao okupljene da minutom šutnje odaju počast Mani Gotovac, predsjednik Hrvatskoga društva pisaca (HDP) Zoran Ferić govorio je o njezinoj zadnjoj objavljenoj knjizi "Rastanci" istaknuvši kako to nije samo knjiga o četiri desetljeća dugoj ljubavi već i o 70-tim i 80-tim godinama prošloga stoljeća kada smo, smatra, "učili o slobodi i živjeli ju, slobodno putovali iako neki to razdoblje uporno žele prikazati kao 'olovno' vrijeme".

Profesorica na zagrebačkome Filozofskom fakultetu Željka Matijašević podsjetila je pak kako je sama Mani Gotovac rekla, kada je napisala svoja dva romana "Fališ mi zima/proljeće" i drug dio "Fališ mi jesen/ljeto", da je htjela napisati autobiografiju na drukčiji način od uobičajenoga.

Kada je pak izašlo drugo dopunjeno izdanje te knjige autorica je istaknula da je "imala potrebu nadopisati drugo izdanje i dati više sebe", dodala je Matijašević istaknuvši kako se pritom "Mani Gotovac ogoljuje ponajprije za sebe samu, a onda i za čitatelje pronićući u sebe dubinskim i bespoštednim radikalno hrabrim pogledom u vlastito postojanje bez samoobmana, poricanja i fikcija o sebi".

Književnica Irena Matijašević istaknula je kako je Mani Gotovac "pisala i djelovala iz srca, a i mnogi će upravo kada o njoj govore istaknuti upravo tu njezinu hrabrost govora iz srce i duše".

Andrea Zlatar, profesorica na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, primijetila je kako je u noći kada je umrla Mani Gotovac "snažan jugo poplavio sve njezine gradove - Dubrovnik, Split i Veneciju, gradove koje je voljela i u kojima je radila i ljubila".

Smatra kako se "testimonijalnost njezina romana 'Rastanci' doista tiče hrvatske čitateljske publike, a i književne zajednice koja ima obvezu prevrednovati ono što se do sada o Mani pisalo ii kada je, zbog svoje pretjerane kritičnosti za neke bila 'hodajući skandal' jer je govorila istinu koju ljudi nisu htjeli čuti i u pravom smislu riječi upozoravala na tako veliko podcjenjivanje osjećaja i senzibilnosti u odnosu na prevladavajuće diskurse 'falocentrizma' i logocentrizma".