Zemlja u kojoj nestaje logika

Kroz nju se sijeku tri vjere i tri naroda, tri kulturno-civilizacijska kruga i tri utjecaja velikih sila. Zemlja čija zastava nema nikakvu vezu s nijednim od njezinih naroda. Na papiru izgleda kao Švicarska, a u stvari je privatna država bez zakona, i zemlja u kojoj se mržnja krije iza svakog koraka. Pričamo o zemlji koja ima tri predsjednika i 14 vlada.

Ta zemlja nema vanjski dug, jer vječito živi od tuđe pomoći i ako postoje ‘prosjačke države' vjerojatno je na vrhu tog popisa. Amerikanci svaki put pošalji ‘kesu', a većina toga završi po nečijim džepovima. Zemlja u kojoj se nameću dvostruka pravila, i u kojoj se bezrezervno podržava sile koje stoje iza određene strane, a u stvari ih debelo iskorištavaju. Srbi su uvijek iz svojih i Rusije, Hrvati se kunu u svoje i Europsku Uniju, a Bošnjaci imaju majku Tursku i arapske zemlje. Amerikanci se šeću između svih i kao neko malo dijete, svakog bockaju, zavađaju, pomiruju.

Ova zemlja mrzi sebe na svim mogućim frontovima. Ujedinjena mržnja je vidljiva na samo jedno polju - protiv homoseksualaca. Hrvati i Srbi su stara priča koja je sve više neki ljubavni epilog, a Bošnjaci koji su zadnji stigli u ovo dvorište, tu i tamo se uključe u ove priče. Jedina zajednička priča je o profesionalnom zanimanju ove zemlje - lopov. Nije bitna vjera i nacija, na kriminalnom polju svi surađuju sa svima. Na kraju, tu su i Jugoslaveni, komunisti, marksisti. Iako su službeno nestali prije dvadeset godina, duboko su prisutni u društvu. Netko sa maskom, a netko u naftalinu i zaboravu.

Uništena do temelja u prošlom ratu (kao i u svakom prethodnom), i bez pogovora sazidana opet. Vrijeme u njoj kao da kasni. Jedna od svijetlih točaka su književnici, umjetnici i muzičari koji su uspješni u svome poslu. Kultura je jedan od svjetlijih obraza koja kao da je svijeća u mraku. Ljepota te zemlje je nemjerljiva naspram svih svjetskih čuda. Planine, jezera, stari dijelovi čaršija, polja, flora i fauna, toliko je toga što ne dobiva dovoljnu medijsku pažnju. U ovoj zemlji rođeni su neki od najvećih umova koji su dovjeka promjenili poglede na svijet. Ali rođeni su i neki koji su svojim djelima osramotili ne samo zemlju, nego i cijeli ljudski rod.

Umorna, izmučena, podijeljena kao da je netko bacio tri različite vrste graha na jedno mjesto i teško shvatljiva strancu. To je zemlja koja nema mira bez čelične ruke. Ima dana kada je ne mogu vidjeti očima, ali kako god okreneš, čovjek ne može bez nje. Jer mnogi odu s gorčinom u ustima, a vrate se suzom u očima. Ovo je zemlja gdje prestaje svaka logika, i ono što je jednostavno, postane kompiciranije nego šahovski sudar velemajstora.

Posušje.net/Nikola Vranjković