Uskoro ćemo opet svi lijepo živjeti u regionalnom bratstvu i jedinstvu

Kad se jednog dana bude ne-daj-Bože izlazilo iz EU, sjetit ćemo se Islanđana koji su se zahvalili na članstvu, Norvežana i Švicaraca koji su odabrali ostati izvan ovog propadajućeg raja u kojem će nam se i prije negoli što to mislimo pridružiti i Srbija, a potom možda i ostatak bivše Juge, tako da ćemo uskoro opet svi lijepo živjeti u regionalnom bratstvu i jedinstvu unutar Unije.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Nekad poznati kao članovi grupe Labrador, a danas samo "pouzdani izvori" ljevičarskih medija ovih dana javljaju da je nedavno u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj održana tajna sjednica užeg kabineta hrvatske Vlade u proširenom sastavu. Jednim glasom Zorana Milanovića, znači jednoglasno, odlučeno je da se Perković napokon ipak izruči Švabama. Jest da su oni svojedobno htjeli ubiti našeg druga Tita, istakao je Linić, ali sada na našu žalost Angela Merkel nosi oko vrata ključ EU blagajne pa moramo progutati knedlu zvanu Perković, završio je svoju diskusiju na užem kabinetu naš Slavek. Kabinet je tada zaključio kako postoji više razloga za Perkovićevo izručenje, a osobito što smo 25. lipnja o.g., zadnji puta obilježavali kao samostalna i suverena država Dan nezavisnosti. No, dobro! Mi našeg antifašistu bivšim fašistima, a oni nama lovu! Dobro kažu Ameri da ljubav pobjeđuje sve, a lova ljubav! Takvog je uvjerenja i naš Slavek. Članovi Vlade, blijedi i s oznojenim dlanovima, bili su odlučni u svojoj odluci te ih nije mogao razuvjeriti ni bard pravne misli Joža Boljkovac kad je ustvrdio da Perković sigurno nije ništa kriv. Pustimo Boljkovca, navodno je tako Premijer presjekao svaku daljnju diskusiju o toj bolnoj temi. Neka se on brine o sudbini Stipe Mesića, a o Perkoviću ćemo odlučiti mi, žestoko je ustvrdio naš Premijer.

Kad smo već kod Mesića, Andrea Zlatar je mudro predložila da se hitno od Janeza Janše zatraže transkripti njegove obrane i stave Stipi na raspolaganje ako se stvarno pokaže da je vrag odnio šalu. Bolje žrtvovati Perkovića negoli da nam bivši fašisti provode lustraciju u Lijepoj našoj. Tajnu sjednicu zatvorio je Premijer iznijevši već tradicionalno primjer Finske. Ako Finci, rekao je Premijer, budu provocirali s tim slučajem Patria, tenkovima i lovom možemo im za odmazdu izručiti Stipu Mesića pa ako nikada nisu imali građanski rat, sad će ga dobiti.

Odmah je tajnim kanalima, preko diskretnih agenata Butkovića i Tomića, obaviještena Angela o još jednoj povijesnoj odluci iz podruma u Ininoj zgradi u Šubićevoj.
Još se nije ni otvorio šampanjac, a pedantni Nijemci poslaše odmah odgovor koji je drhtavim glasom pročitao Ante Kotromanović. Drugovi i drugarice, poručuju nam Nijemci, hvala vam na trudu i ponudi, ali čini nam se da se radi o personalnoj zabludi. Mi naime tražimo gospodina Perkovića koji bi kod nas trebao propjevati, a vi nam nudite Perkovića koji kod vas već dugo pjeva. Gospodin Marko Perković Thompson pjevao je i kod nas i nije nam osobito zanimljiv makar jednog dana uspije pjevati i u pulskoj Areni.

Nakon ovako arogantnog odgovora Nijemaca, naša je imperija uzvratila udarac i izglasala zakon kojim ne damo Perkovića, a ni naše branitelje iz Domovinskog rata bez obzira što ih za sada nitko ne traži. Nobilo koji je bio na tajnim pregovorima u Njemačkoj, umjesto bijelih miševa, vidio je dugačke spiskove naših dragovoljaca za koje je u Njemačkoj već napisan uhidbeni nalog. Njemački ministri Bahir Izetbegović i Ivica Dačić upozorili su Nobila u podrumu njemačke Ine u Berlinu kako je Hrvatska dužna surađivati s pobjednicima u Domovinskom ratu jer nas na to obvezuje drugo zasjedanje AVNOJ-a iz Bihaća.

I tako naši ne odolješe napasti da mrskim Švabama ne pokažu srednji prst. Oscar Wilde je jednom napisao: "Mogu odoliti svemu osim napasti!"

Klubovi zastupnika Hrvatskog sabora trebali su ovih dana uskladiti konačni tekst Deklaracije o djelovanju RH kao članice EU. Međutim, gospoda i drugovi nisu se uspjeli složiti, pa se o Deklaraciji nije ni glasovalo. Jedni su bili za to da se u Deklaraciju uvrsti i ime prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, a drugi, zna se koji, bili su oštro protiv toga. To su zastupnici stranke koja bi, po razmišljanju Nikice Valentića - ratnog premijera - trebala uspostaviti veliku koaliciju sa HDZ-om da bi, po Nikici, Hrvatsku izvukli iz gospodarskog mulja u koji je zaglibila. Nevažno je sada tko je bio za Tuđmana, a tko protiv jer se danas već sve zna. Postavlja se samo pitanje kakva bi to bila Velika koalicija kad se gospoda i drugovi ne mogu složiti oko nečega što je za najveći dio Hrvata jasna povijesna činjenica. Danas i potpuno apolitične osobe znaju koje su to osnovne činjenice koje su pridonijele da RH postane samostalna, neovisna država i politički čimbenik čak i za EU.

Prvo je izbor dr. F. Tuđmana za predsjednika HDZ-a 1990.g. Najmasovnija hrvatska stranka dobila je tada predsjednika s jasnom vizijom. Tuđmanova vizija nije se svidjela međunarodnoj zajednici, a još manje domaćim petokolonašima koji su se odmah nalijepili na dr. Tuđmana sa svih strana. Štoviše, zastupnici Stranke koja bi trebala uz HDZ uspostaviti veliku koaliciju, napustili su sjednicu Hrvatskog sabora kad se glasovalo o izlasku Hrvatske iz Jugoslavije. To je povijesna činjenica koja im je za svagda osigurala neslavnu povijesnu ulogu u stvaranju Hrvatske. Međunarodna je zajednica inzistirala na opstanku Jugoslavije mada je bilo evidentno da je riječ o jednopartijskoj, komunističkoj tvorevini. Zamislite da je umjesto Tuđmana, tada došao na čelo HDZ-a Stipe Mesić, Savka Dabčević Kučar ili Joža Manolić kakvu bi nam budućnost osigurali - u nekoj konfederaciji po izboru i ukusu Slobodana Miloševića. Doduše i Tuđman je javno govorio o konfederaciji, ali samo kao prijelaznoj fazi i kako bi dobio na vremenu da pripremi zemlju za samostalnost, a uskoro i da ju pripremi za obrambeni rat. Drugo Tuđman je premoćno pobijedio na prvim slobodnim izborima, nakon čega je bio konstituiran Hrvatski sabor 30. svibnja 1990.g.

Treća činjenica je međunarodno priznanje Hrvatske 15. siječnja 1992.g.

Četvrta činjenica je da je Domovinski rat, koji je Hrvatska dobila unatoč zlovolje međunarodne zajednice i nabujale pete kolone svih boja i zastava.
Ova četiri događaja bila su kamen temeljac današnje Hrvatske i njenog današnjeg ulaska u EU. Sve četiri činjenice dogodile su se na inicijativu I uz vodstvo dr. Tuđmana koji je strateški nepogrešivo držao uzde mlade države u svojim rukama. Tuđman je jo na početku svoje vladavine, čim je stvorena samostalna hrvatska država, odmah obznanio kako mu je cilj uvesti Hrvatsku u euroatlantske integracije i vratiti Hrvatsku Europi kojoj je oduvijek i pripadala.

Nakon svih gore navedenih činjenica polovica Valentićeve koalicije protivi se da se ime dr. Tuđmana uopće i spomene u Deklaraciji Sabora. Zastupnici te Stranke ne mogu ni danas oprostiti Tuđmanu istočni grijeh, stvaranje samostalne hrvatske države i pobjedu u ratu. U odnosu na tzv. lopovsku privatizaciju, za njih je stvaranje države i pobjeda u ratu tek p ..... dim! Lažni branitelji su im važniji od pravih branitelja. Jedva su dočekali Tuđmanovu smrt I dovođenje na vlast raznih Mesića, Sanadera I sličnih apologeta detuđmanizacije od strane globaliziranih ljevičarskih medija. Da nije bilo prsta sudbine kojim je Tuđman 1990.g., došao na vlast, ne bi danas bilo nikakvog triumfalizma kojim se vladajući sada kite. Da nije bilo Tuđmana, danas razni politički mediokriteti ne bi ni bili u poziciji da odlučuju o tome hoće li njegovo ime biti spomenuto u nekoj bezveznoj deklaraciji. Riječ je naime o Deklaraciji koja za sve nas i naše živote ne znači ništa osim što bi mogla napokon iskazati bar minimalni koncenzus Hrvata oko vlastite nedavne prošlosti.

Krleža je vrlo sugestivno pisao o pijanoj novembarskoj noći 1918.g. Koji će novi Krleža pisati o pijanoj srpanjskoj noći 2013.g.? Možda netko iz ergele Jagne Pogačnik kao npr: Jergović, Tomić, Drakulić? Možda nam pomogne neki slovenski pisac sa svojim konkretnim iskustvom. Slovenija je u EU ušla kao bogata zemlja, daleko iznad potencijala današnje Hrvatske. Danas je u g.... do grla. Demonstracije, korupcija, pad standarda I slično develo ju je do toga da Slovenci, pod oblakom vlastitih briga I trauma, nemaju volje više čak ni zagorčavati život nama Hrvatima.

Tu su i svi naši dragi gosti koji su stigli u Zagreb na proslavu ulaska Hrvatske u EU: Bakir Izetbegović, Toma Nikolić i ostali. Oni, uz domaće policajce duha poput Mile Kekina, Olivera Frljića, Davora Butkovića, Jelene Lovrić i Zorana Pusića, čekaju nestrpljivo svoj trenutak. Ma i nije sve tako crno! Recimo Anto Nobilo je pokazao izuzetni senzibilitet za sudbinu hrvatskih branitelja. To me baš ganulo! U euforiji u koju je upao, siguran sam da bi se Nobilo sada zauzeo i za Darija Kordića. Ako je Nobilo zaštitnik i prijatelj hrvatskih branitelja onda im ni ne trebaju nikakvi neprijatelji.

I još nešto! Jedna dobra vijest za Bakira Izetbegovića. Sudac Meron, koji je oslobodio Gotovinu i Markača, imenovao je na užas Bakira, sam sebe za predsjednika žalbenog vijeća u slučaju Praljak i dr., koji su na oduševljenje Bakira dobili zajedno 111 godina zatvora. Između ostaloga, tražili su stvaranje trećeg-hrvatskog entiteta u BiH. Bakir priznaje kako se BiH sastoji od tri konstitutivna naroda, ali ako netko samo i spomene treći-hrvatski entitet, prema Bakiru sprema novi zločinački pothvat. Taj se tip danas u Zagrebu srdačno druži sa Vesnom Pusić, a ona ga vjerojatno uvjerava da će napraviti sve što je u njezinoj moći da BiH, na čelu sa Bakirom, što prije uđe u EU. Sreća što njen utjecaj nije velik. Ako sudac Merion bude u formi, naš Bakir postat će fakir kojem će preostati samo pokazivanje svoje političke dvoličnosti diljem BiH. Winston Chruchill je rekao: "Diplomat je onaj koji dva puta dobro razmisli prije negoli ništa ne kaže!"

Krleža, za kojeg je netko pametan jednom rekao: "Krleža je čovjek od glave do četrdeset i pete", jednom je napisao: "Majmuni se uvijek vesele požaru u prašumi!" Sam sam u jednoj od ranijih kolumna napisao da ćemo se jednog dana upitati: zašto smo glasovali za taj zajeb? Gledamo kako jeftini, populistički ministri, u prvim redovima mašu zastavicama duginih boja, a slijedi ih ponosna kolona homoseksualaca. Ali kad se jednom pojave, a pojavit će se, kolone s crvenim zastavama koje će nositi gladni, otpušteni i ogorčeni hoće li i onda naši ministri hrliti u prve redove? Tada im iza leđa neće biti oni koji bi ih mogli nag... zbog svoje erotske oprijentacije već oni koji su bijesni i puni mržnje što ih se po ne znam koji puta ponovno odvelo u gustu maglu. Nikome baš nikada nije palo na pamet da se pobuni i kaže: gospodo i drugovi, nikada niste stvarno pregovarali za ulazak u EU već ste samo ispunjavali želje EU birokrata. Refrendum o ulasku RH u EU bio je prilična prijevara jer je na njega izašlo tek oko 30% birača, a tek nešto više od 50% od izašlih na referendum je glasovalo za ulazak Hrvatske u Uniju. Kad se jednog dana bude ne-daj-Bože izlazilo iz EU, sjetit ćemo se Islanđana koji su se zahvalili na članstvu, Norvežana i Švicaraca koji su odabrali ostati izvan ovog propadajućeg raja u kojem će nam se i prije negoli što to mislimo pridružitii Srbija, a potom možda i ostatak bivše Juge, tako da ćemo uskoro opet svi lijepo živjeti u regionalnom bratstvu i jedinstvu unutar Unije. Winston Churchill je jednom rekao: "Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka."