U NAS TOGA NEMA Ministar koji je iznad stranačke iskaznice, smiruje naciju, drži dvije tiskovne dnevno

Hrvatski ministar zdravstva, Vili Beroš, u kratkom vremenu od samo mjesec i pol dana, otkako je preuzeo potpuno devastirani zdravstveni sustav, i umjesto da se njime pozabavi, odmah se suočio s epidemijskom krizom provociranom koronavirusom, pokazuje se kao prototip onoga što smo u politici i zdravstvu oduvijek priželjkivali i htjeli, ali gotovo nikad nismo imali, piše TRIS portal .

Puno je liječnika prodefiliralo hrvatskom politikom, ali su redovito politiku pretpostavljali struci, pa i kad su u struci bili puno bolji i uspješniji negoli u politici. Izv. prof.dr.sc. Beroš, specijalist neurokirurg, vraća povjerenje građana u zdravstveni sustav, ali i u mogućnost da u politici na visokim državnim dužnostima budu birani doista kompetentni, stučni i sposobni ljudi kojima je njihovo izvorno zvanje iznad privremenog, političkog.

Istina je da aktualni ministar djeluje u izvanrednim okolnostima, u psihozi straha i sve raširenije panike među građanima koji u njemu vide i spasitelja i tješitelja, pa je i javna percepcija o ministru Berošu opterećena njegovom društvenom ulogom u krizi i činjenicom ovisnosti naroda o potezima ministra koji se bezmalo pretvara u nacionalno božanstvo. Sve do prve greške…

Imati Beroša ( u HDZ-u), a birati Kujundžića za ministra…?!

Ali, svega toga ne bi bilo da je na dužnosti ministra klasičan dužnosnički profil prepotentnog, arogantnog , komunikacijski i stručno neprimjerenog, univerzalnog stranačkog vojnika koji Partiji stoji na dispoziciji za bilo koju funkciju, u bilo kojem resoru.

Već po logici svoje stranačke legitimacije…

Mnogi su se, otkako je koronavirus postao središnja tema svih formalnih i neformalnih razgovora, mnogo puta upitali kako bi ova epidemija izgledala pod paskom bivšeg ministra Milana Kujundžića, osiljenog cinika, skromnih komunikacijskih vještina, ali izrazitih sklonosti politiziranju.

Danas se mnogi među nama pitaju kako je bilo moguće imati u stranci ( HDZ-u ) Vilija Beroša, a za ministra zdravstva izabrati Milivoja Kujundžića, medicinskog businessmana i velikog štovatelja lika i djela poglavnika Ante Pavelića…

Vili Beroš je rođen 1964. u Splitu, osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Jelsi na Hvaru, a 1989. je diplomirao na Medicinskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta i to s prosjekom od 4,83. Doktorirao je 2006. na poslijediplomskom studiju na PMF-u u Zagrebu iz područja molekularne biologije.

Volontirao je na u Klinici za neurokirurgiju Kliničke bolnice Sestara milosrdnica, gdje je bio i znanstveni pripravnik 1990.- 1992. Potom dobiva i specijalizaciju koju završava s odličnom ocjenom 1998. i postaje specijalist neurokirurg KB-a Sestara milosrdnica. Zvanje docenta sječe 2008. na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a dvije godine poslije ( 2010. ) postaje pročelnik Kliničke jedinice Operacijski blok Klinike za neurokirurgiju KB-a Sestara milosrdnica.

Za pročelnika Zavoda za endokranijalnu kirurgiju i kirurgiju dječje dobi Klinike za neurokirurgiju KB-a Sestara milosrdnica izabran je 2011., a iste godine postaje i primarijus. Od 2012. je izvanredni profesor u znanstvenom području biomedicijsnkih znanosti, polje kliničke medicinske znanosti/ kirurgija na Edukacijsko- rehabilitaicjskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Napokon je stranačka pripadnost ministra – nevažna!

Prije dvije godine, 2018. je imenovan za pomoćnika ministra zdravstva Milana Kujundžića i predano obavlja svoj posao u sjeni eksponiranog i svadljivog šefa, za kojega je gotovo generalna ocjena da je jedan od najgorih ministara zdravstva koje je Hrvatska imala. Tko zna kakvo bi stanje u tom resoru bilo da je umjesto Beroša i kao pomoćnik radio netko drugi…

Naposljetku, Kujundžić je smijenjen, ne zbog katastrofalnog stanja u resoru kojeg je vodio, nego zbog nevjerodostojne imovinske kartice koja ga ja stajala ministarskog položaja. Srećom da se to dogodilo, jer koliko god je Kujundžić bio nevjerojatno loš izbor Andreja Plenkovića, vjerojatno uvjetovan nekakvom stranačkom “matematikom”, toliko je odluka da se ministrom imenuje Vili Beroš bila dobra. Tako govore barem dosadašnja iskustva s Berošem koji je donio jedan sasvim novi stil u hrvatsku politiku, što je javnost objeručke prihvatila i pozdravila.

Izv. prof. dr.sc. Vili Beroš je jednostavan čovjek, koji ne mistificira ni svoju ulogu, ni medicinu, koji ima pošten pristup prema građanima, razvijenu svijest o odgovornosti prema njima i ukupnoj javnosti, ali i svijest da su svakom dobrom ministru oni partneri, a ne protivnici.

Beroš je ministar kojem se vjeruje, i jedan od rijetkih na tako visokoj dužnosti čija stranačka pripadnost gotovo nikog ne opterećuje, niti zanima. Kamoli da bi ga sama po sebi diskvalificirala, kao što to obično kod nas biva. Naravno, bolest i strah su u pitanju, ali svejedno…

Neočekivane okolnosti sa širenjem koronavirusa iz Kine u Europu, a onda i u Hrvatsku, nisu ga ni zaskočile, ni uhvatile nespremnog.

Pokazao se apsolutno dorastao situaciji, djeluje smirujuće, kao i krizni stožer kojeg je okupio, a u paru s dr. Alemkom Markotić, ravnateljicom KB “Fran Mihaljević”, djeluje ljekovito na prestravljene građane kojima ne treba puno da se prepuste panici.

Osim tonom, pristupom, učestalim informiranje ( dva puta dnevno održava pressice ), ministar Beroš kupio je povjerenje i potporu građana i transparentnošću rada, redovitim, otvorenim i cjelovitim obavještavanjem javnosti o broju oboljelih, dinamici širenja epidemije, stanju zaraženih i procjenama razvijanja i trajanja epidemije. S druge strane, upozoravajući sustavno i kontinuirano da razloga za paniku nema, da je virus za 80-90 posto građana gotovo bezopasan, da u sinergiji s onima koji upravljaju krizom i sami građani mogu učiniti puno na suzbijanju zaraze poštujući upute koje im se svakodneno prenose, Beroš je omogućio građanima da ovo izvanredno stanje koliko toliko mirnije i lakše podnose.

Berošev kapital

Vili Beroš ostavlja dojam čovjeka koji zna što radi, koji ne potcjenjuje građane ni javnost, koji ima energije i stručnog znanja i zna kako ga upotrijebiti na korist svih nas. Bolje reference teško da možemo i zamisliti. Pitanje je samo, hoće li u jednom trenutku, kada epidemija uzme maha i kulminira, a panika i strah pobijede razum, hoće li doći do pucanja neke karike u sustavu i do gubitka kontrole nad galopirajućim virusom.

Dogodi li se to, brzo će se zaboraviti na sve dobro što je učinio ministar koji je prihvatio funkciju de facto na kraju mandata ove Vlade i u najgorim okolnostima, jer to je prokletstvo kratkog pamćenja i neizlječive egoističnosti ljudske vrste. No, “preživi li” Beroš koronavirus, i sačuva prisebnost, pošteni pristup i transperantnost u javnom komuniciranju s građanima, steći će kapital koji ga nominira za velike stvari u ovoj državi, velike reformske i restitucijske zahvate, implicite i kadrovsku obnovu u zdravstvu, unatoč dokazanoj uskogrudnosti hrvatskih političkih kvazielita.

U slučaju ovog Plenkovićevog ministra prosječnom hrvatskom građaninu danas je sasvim irelevantan podatak o njegovoj stranačkoj pripadnosti. A to je zbilja veliki dobitak, i pravo osvježenje. Bitno je znati da je i to moguće!
Stoga, držimo svi palčeve Viliju Berošu da ostane “na nogama”, koronavirusu usprkos, i radi nas i radi njega, per fin, i radi budućnosti ove države koja treba puno više “beroša”…