PA TI BUDI POŠTEN

Novac, Novac, plaće, odšteta, Zufer Dervišević, javna poduzeća, Politika, sda, Novac, kupovina, invalidi, revizija, Iva Međugorac, Novac, županije, općine, Federacija BIH, Hrvati u BIH, platformaši, rtv pretplata, poskupljenje, BIH, udar, vlasti, potrošnja, Novac, Hrvati u BIH, Federacija BIH, proračun, crni fond, SDA BIH, Novac, kladionica, dobitak, Engleska liga, svećenik, cjenik, porez, topli obrok, Federacija BIH, prevara, doktor, brak, cijene, poskupljenje, Elementarna nepogoda, Novac, posuđivanje, fakulteti, kupovina ispita, BIH, ispit, kupovina ispita, studenti, plaćanje, poticaji, Jerko Ivanković Lijanović, ZHŽ, kamatari, Split, kamate, izbori, BIH, kupovina glasova, Zvonko Albert Berdik, prevarant, muškarci, prostitutke, Srbija, milijunska prevara, mesud hrvat, forex, BIH, mito, korupcija, BIH, kriminal, Novac, Balkan, BIH, milijunaši, pranje novca, kriminal, S računa podizao novac, krivotvorenja isprava, tečaj, razina tečaja eura, ECB, najniža razina, iz gospodarstva eurozone,

U ono doba kad je tribalo bija u partiji, pa kasnije posta veliki domoljub i Hrvat, 'ADEZEOVAC , ma sve po potribi. Danas je on tajkun i moćan čovik, kako se ono u nas kaže: ''Ime i prezime koje drma našin krajen i okolicon''. Niko mu ništa nesmi, a Boga mi nesmi ni Stipi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Piše: Iva Međugorac

U osnovnoj školi do četvrtog razreda mater je sa učiteljicon sidila na kavama, nosila joj bombonjera, sređivala šta je tribalo tako da je mali bija najbolji đak u razredu. Kasnije kad je priša u ''više škole'' od petog do osmog razreda mater je imala više posla išla je od nastavnika do nastavnika, kad god bi malom zaškripilo ona je bila tu da uleti.

Nije joj baš uvik uspjevalo, ali koda je i bitno Jozo je zna da će ćaća sredit da ga se u dobru srednju ubaci. Tako je i bilo, upisa Jozo gimnaziju iako ocjene u svjedodžbi nisu baš bile za pohvalit se. Jebat ga kako bi i bile iako ne radi mater je imala vele posla te stigni na nokte, te na frizuru, te kupi aljinu pa još stigni i u školu. U srednjoj je Joze počeja izlazit, minja cure ko ćaća stranke, častija drugove najskupljin pićima u najboljin kafićima. '

'Ima se more se''  bija je njegov moto, a svi drugi su znali da ima ćaća pa more Jozo. I gura je on tu svoju srednju, malo misto pa svi znali ćaću. Došlo  vrime za 'vakultet. Obuka se ćaća u odjelo, malo potega kravatu jer ga duši, u plavu kuvertu spremija markice i umisto Joze poša na upise. Turnija malo dekanu, malo profesorin i postade mali student, na listi među najboljin đacima našlo se i njegovo ime.

Bila su to vrimena kada se plavon kuverton moglo rišavat ispite u Zagrebu na Ekonomiji, ponekad kad bi zaškripilo ćaća plati instrukcije. Kupija je malon i stančić i auto samo neka uči i opet malo po malo vratija se Jozo u Ercegovinu 'ko diplomirani ekonomist. Tribalo je tada i posa tražit pa je ćaćin sin dobija ured odma do njegova. Sredija je ćaća sve što je tribalo od kompjutera do novog stola na zid obisija sinovu diplomu i nekakvu skupu sliku, ured za nijansu elegantniji od ćaćina, a kako i nebi bija kad u ćaćinoj kancelariji malo fali da ne popucaju zidovi od slika sa moćnicima na jednoj ide janjeći but sa jednin jednako moćnin drugom, na drugoj igra tenis, a na trećoj žena i mali baš na promociji u Zagrebu. Tako Jozo iz dana u dan dobiva sve na dlanu, ako štogod zajebe na poslu ćaća riši jednin pozivon, ako ga zaboli ćaća turne štogod dokturu da pogleda na malog, kad mu se iđe na more bez razmišljanja iđe u hotel.

Kupija mu ćaća i vikendicu na Blidinju, Boga ti ta neće mimo svit. Unatoč tome kad triba na skijanje osiguran mu je smještaj u Austriji, na stranu činjenica što mu taj sport baš i ne leži, dapače kad skija uglavnon Jozo leži.

Jozin komšija Ante suprotna je priča njegov ćaća nema para on sadi duvan i krpa kraj sa krajen kako bi svojoj obitelji pružija ono osnovno za život. Ante je usprkos tome u osnovnoj školi sve razrede sa pet proša, u gimnaziju se upisa bez ičije pomoći, a tako je i završija. Kad je bija upis na 'vakultet noćima je učija i priprema se za prijemni ispit. Nitko nije bija sritniji od njega kada se upisa na istu onu Ekonomiju u Zagrebu. Za razliku od Joze, Ante je smještaj naša u domu a prevozija se autobusin i tramvajin. I on se u Ercegovinu vratija kao diplomirani ekonomist, donija je čak i pohvale za najboljeg studenta. Ćaća i mater bili su sritni i ponosni na svoga sina. Antina srića nestala je u onom trenutku kada je mora počet radit, njegov šef bija je komšija Jozo. Komšija koji je daleko ispod njegove sposobnosti, ali daleko iznad njegova materijalnog stanja i šta je drugo moga nego šutit i radit, gutat njegove greške i ispravljat ih za male pare. Ante je na posa dolazija pješke, a Jozo pred ulaz parkira svog Mercedesa kojega nije zaradija svojon nego Antinom sposobnošću.

Na žalost takih je priča puno, priča u kojima pare i dobra veza mogu kupiti sve od škole do posla. Puno je pozicija koje vode nesposobni ljudi i dok se mi svađamo oko nacije i političke orijentacije mučeći se za svoju koru kruva oni tamo gori idu janjeći but i zaboravljaju da vamo doli postoji čovik. Pitanje je samo do kada tako i ima li 'iko ko tome more stati na kraj, ili je i taj neko pa već na prvon zalogaju?!