ONI SU MOJ UZOR!

I što više papira imate bio on na karticama ili u novčaniku smatraju vas vrijednijim i kvalitetnijim čovjekom. Sa papirom možete stvoriti unaprijed propisan idealan život. A da bi život bio idealan morate posjedovati luksuzne stanove, vikendicu na moru i u planini, vozne parkove, odjeću sa potpisom, skupe cipele i torbe. Dakako ukoliko imate djece morate imati dadilju, a ako još niste roditelj nesmijete zaboraviti ni na čistačicu, stilista, psihijatra, osobnog trenera.. Vaš obrok moraju pripremati vrhunski kuhari u najboljim restoranima diljem planete zemlje. Morate voljeti japansku kuhinju, probati hranu u Indiji, Kini, Francuskoj. Uz obrok obavezno morate dobiti poslužene butelje kvalitetnih vina, a za aperitiv pijete samo dobre viskije.

Piše: Iva Međugorac

Pitam se gdje je tu čovjek i da li smo u nekim svojim utrkama za papirom zaboravili na ljude oko nas? Možda je čovjek i ljudskost u očima svih onih malenih, bolesnih, siromašnih i nemoćnih ljudi koji su tu negdje oko nas samo ih moramo pronaći, podariti im tek osmijeh.

Slika moga idealnog čovjeka u očima je malenoga Stipe. Dječaka koji je pokazao kako moja Hercegovina ima veliko srce. Slika mog idealnog čovjeka u osmjehu je moje prijateljice Anamarije cure koja na život gleda sa vedrinom iako joj je nedavno dijagnosticirana multipla skleroza.

Za Stipu Ljubića čula sam nedavno. To je dječačić kojemu je dijagnosticiran tumor na oku, no kako bi se djetetu pomoglo bio je potreban upravo onaj precijenjeni papir. U Hercegovini su se za pomoć tom malom heroju organizirale mnogobrojne humanitarne akcije, a obični mali siromašni ljudi za njegovo zdravlje odvajali su dijelić od svoga kruha. Predivna priča sa najsretnijim mogućim krajem u kojem je vraćen osmijeh na lice nevinog djeteta, ali i na lice svih onih koji su za to vrijeme bili uz njega. Jedan tako mali, a tako velik čovjek uspio je smekšati tisuće srca, a cijena njegova zdravlja bila je ravna jednom luksuznom ručku nekih moćnika.

Moja prijateljica s druge strane ne treba novac, od nje bi mnogo moćniji ljudi trebali učiti živjeti.  Njen životni problem mnogo je veći od toga kakvo vino danas piti, pitanja u njenoj glavi mnogu su teža od onoga: S kojom haljinom pristaju koje cipele?! Ona boluje od teške bolesti živčanog sustava koja vrlo sporo napreduje, ali na posljetku svaki bolesnik postaje nepokretan. 

Multipla skleroza najčešće se iz nepoznatog razloga pojavljuje kod žena. Tako se dogodilo i njoj.  U jednom trenutku posve je oslijepila na jedno oko i nakon brojnih pretraga i tjedana provedenih u bolnici dijagnosticirano joj je ono najgore, ono o čemu nikada ni u najgorim snovima nije sanjala - multipla skleroza. Bolest o kojoj nije znala mnogo, ali znala je da nije nimalo ugodna.  Unatoč tome često mi kaže kako nije imala vremena za depresiju, dapače njena tragedija potaknla ju je na borbu za svaku sekundu  koju mora ukrasti od života. Ona je znala da hoće, da želi sada i odmah živjeti. Odlučila je da želi studirati, da želi biti nešto više te da ju ništa u tome neće spriječiti, njena odluka bila je Učiteljska akademija. Danas je već pri kraju studija, profesori za nju imaju puno razumijevanja, a kolege čak i ne vjeruju u njenu dijagnozu jer je uvijek nasmijana.  Ipak nije sve tako lako, zbog teške terapije i velike količine lijekova Anamarija ima problema sa disanjem, viškom kilograma i pretjeranim znojenjem što joj stvara neugodnosti. Ljudi je kako kaže vrlo često gledaju sa prijezirom i dobacuju kojekakve riječi koje znaju biti bolne. Često je pogađaju ljudi u invalidskim kolicima, jer u njima vidi sliku sebe i onoga što ne želi biti.  Iako svi u životu imamo dobrih i loših dana, iako svi imamo uspona i padova njeni padovi još su bolniji, slike u njenoj glavi još su teže, ali hrabrost u njenom srcu je zadivljujuća, snaga u svakoj njenoj gesti, njena odvažnost i želja za životom poruka su svakome čovjeku. Trebamo znati cjeniti svaki novi dan, svaki cvijet pored puta i zraku sunca koja nas kupa i tek tada ćemo biti bogati, tek tada ćemo biti sretni.

I zbog toga ne samo zbog ove djevojke i dječaka, nego zbog sebe drugi put kad kažete da nešto nemožete još jednom razmislite. Kad kažete da nešto nemate još jednom razmislite jer svatko tko ima zdravlje posjeduje najveće bogatstvo na ovome svijetu.