Od bh. patriota do veleizdajnika

Jesu li preko noći nestali razlozi za socijalno nezadovoljstvo, jesu li ispunjeni neki bitni zahtjevi prosvjednika, osim ostavki vlada većinskih bošnjačkih kantona? Ništa od navedenog. Svi problemi su i dalje tu, i siromaštvo, i korupcija, i nepotizam, pa zašto je onda tako brzo sve spalo na šačicu ljudi, koji će, po svemu sudeći, i sami uskoro odustati?

Bilo bi pogrešno na kraju priče reći - tresla se gora, rodio se miš, jer su posljedice cijelog događaja jako skupe. Milijunska šteta počinjena na spaljenim zgradama institucija, koje će se obnavljati iz javnih sredstava, dugoročno je čak manji problem od kompromitacije mogućnosti bilo kakvog suvislog šireg socijalnog prosvjeda u budućnosti. Policija je u Sarajevu počela privoditi osobe koje su zapalile zgradu Predsjedništva. Ta tobožnja kulminacija socijalnog bijesa koju su glorificirali salonski ljevičari po Guardianu, opravdavajući to nasilje sistemskim nasiljem koje nepravedni kapitalizam vrši nad većinom stanovništva, na kraju se pokazalo da ima vrlo malo veze s obespravljenim radnicima i nezaposlenima.

Ostaje vidjeti hoće li palitelji progovoriti o naručiteljima i financijerima i do koje je razine pravosuđe spremno ići u procesuiranju organizatora uništavanja. Osoba koja u mercedesu ML dovozi molotovljeve koktele i dijeli ih napadačima na zgradu Predsjedništva nije baš prototip gladnog radnika na čijem trudu počiva ova nesretna zemlja.

O stvarnim ili imaginarnim inspiratorima svih ovih događanja svjedoči bizaran detalj s prošlotjednih prosvjeda u Sarajevu. Nakon što im policija prvi put nakon mjesec dana nije dozvolila blokadu glavne gradske prometnice, prosvjednici su došli pred američku ambasadu i tu zatražili odgovor zašto im se više ne dopušta blokiranje prometa. Je li to bila infantilna reakcija u smislu - mama, ne daju mi voziti bicikl, ili nešto drugačija - mama, ti si mi rekla da vozim bicikl po dvorištu, a oni mi sada kažu da tu ne mogu, još se ne može sa sigurnošću utvrditi. U obje varijante jasno je samo do koje razine je došlo samoponiženje zemlje koja se čak ni formalno više ne trudi glumiti da je samostalna i suverena država, a ne protektorat kojim upravlja američko veleposlanstvo.
Isti refleks kojim su "instant revolucionari" nepogriješivo pokazali odakle vjetar puše pokazao je i nedjeljni mostarski plenum (na kojem je, u komičnoj kontradikciji s imenom, sudjelovalo približno 0,05% građana Mostara) koji je u nedjelju zatražio da se formira "komitet za normalizaciju grada". Otvoreno ističu kako održavanje izbora ništa ne bi promijenilo, jer bi opet pobijedili HDZ i SDA. Istaknuto je kako bi taj komitet formirali uz pomoć OHR-a i američkog veleposlanstva, činili bi ga ugledni Mostarci, a taj centralni komitet bi vodio grad na dvije godine.
Osim što se, kao i u sarajevskom slučaju, radi o formalno-pravno veleizdajničkom potezu, jer se ruši ustavno-pravni poredak vlastite zemlje i priziva strana uprava, plenum koji se predstavlja kao vrhunski oblik demokracije otvoreno negira demokratske izbore. Dakle, šačica ljudi zasjeda i pretendira odlučivati u ime svih. Poziva na uskratu prava na izbore, jer procjenjuju da im neće biti po volji, i umjesto toga priziva komitet za normalizaciju, u kojem oni procjenjuju što jest normalno, a za njih je izgleda jedino normalna apsolutna vlast američke ambasade i OHR-a koja se vrši preko, od njih delegiranih, "uglednih Mostaraca".
Prošlog tjedna sam u društvu pisca Veselina Gatala, neuglednog Mostarca kakav sam i sam, u nenormalnom Mostaru, koji vapi za plenumaškom diktaturom normalizacije, kovao plan za preuzimanje Plenuma.

Plenum je inače legitimitetska crna rupa. Proglasio se nadležnim za sve u gradu, i ako ga hoćete osporiti, morate doći na plenum i djelovati unutar njegovih procedura, čime mu dajete legitimitet. Ukratko, ako ne želite da vam skupina od tridesetak penzionera, besposlene mladeži i lokalne NGO aristokracije bez vas "upravlja" voljenim gradom, morate otići na Plenum. Domislili smo da nam je jedini način taj da skupimo pedeset istomišljenika, dakle nenormalnih, neuglednih Mostaraca kakvi smo i sami i odemo na famozni plenum. Pošto nas je više, kao dio plenuma, možemo ga preuzeti iznutra i usmjeriti po svom nahođenju. Zamislili smo da svu genijalnost takve vrste direktnodemokratskog odlučivanja pokažemo tako što bismo donijeli sljedeće odluke: da od dana donošenje odluke plenuma svi poslodavci u Mostaru moraju isplaćivati plaće od tri tisuće maraka, i to tjedno. Zatim, da se vikend produžuje i na četvrtak, petak i ponedjeljak, da muškarci u Mostaru moraju nositi isključivo plave, a žene roza cipele, sve dok plenum normalnih građana ne odluči drugačije. Potom, da sportske kladionice moraju omogućiti igranje troznaka, te kao najvažniju odluku za koje bismo sigurno dobili i potporu svih "starih" plenumaša, da mostarski plenum zahtijeva od mostarskog biskupa, vladike i muftije da podnesu neopozive ostavke. Nakon toga će, u roku od deset dana novog biskupa odabrati plenum, vladiku će imenovati OHR, a muftiju američki konzulat.
Padalo nam je na pamet još mnogo lijepih prijedloga, koji nisu ništa manje realni i provedivi u praksi od briljantne zamisli o Daytonu II, i novom građanskom ustroju BiH koje je u organizaciji iste ekipe koja organizira plenum u Istočnom Mostaru plasirao bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. Zemlji koja ima "gladne prosvjednike" koji iz mercedesa ML dobivaju molotovljeve koktele za uništavanje državnih zgrada, i takve prijatelje kao što je Mesić, sa svojom molotovljev diplomacijom, nisu potrebni neprijatelji da bi se sunovratila u propast.

Nino Raspudić/Nezavisne novine