Matija Šerić: Mlijeko posvađalo Hrvatsku i BIH

26. kolovoza Hrvatska je stopirala odluku Europske komisije da se Bosni i Hercegovini omogući izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda u države Europske unije. Konkretnije, Europska komisija je namjeravala dopustiti četirima mljekarama iz BIH izvoz u EU: Mljekari Livno, Meggleu iz Bihaća, Milkosu iz Sarajeva i Mljekoproduktu iz Kozarske Dubice. Zbog hrvatskog protivljenja spomenutim mljekarama onemogućen je izvoz u zemlje Europske unije. Prema objašnjenju premijera Zorana Milanovića ta odluka je donesena zato da bi mlijeko iz BIH prošlo dodatne sanitarne provjere kako bi bilo usklađeno sa standardima EU te zato jer RH traži da BIH ponovo uvede tradicijske kvote za hrvatski izvoz u BIH, tj. bescarinsku zonu.

Vidljivo je kako je iskrsnuo još jedan problem između ove dvije zemlje čiji odnosi su ionako zategnuti zbog brojnih neriješenih pitanja. Ne treba posebno spominjati probleme oko granice, dvojnog državljanstva, imovinsko-pravnih odnosa, luke Ploče, Pelješkog mosta, položaja hrvatskog naroda u BIH. Od 2013. godine između dvije zemlje izbio je trgovinski rat. Sukobi oko mlijeka posljednjih dana dio su šireg sukoba.

Nakon što je Hrvatska ušla u EU automatski je izišla iz CEFTA-e što je dovelo do toga da sva roba koja se iz RH izvozi u BIH mora biti ocarinjena. Treba istaknuti kako jedino BIH od svih članica CEFTA-e odbija ponovno uvođenje tradicionalnih bescarinskih kvota koje su bile na snazi do srpnja 2013. Na taj način mliječni i svi drugi proizvodi iz RH koji se izvoze u BIH na meti su visokih carina i prelevmana. Carinjenje je uzrokovalo smanjenje izvoza robe iz RH u BIH u iznosu od 150 milijuna maraka. Najveći pad je zabilježen kod šećernih proizvoda pa je 2014. tih proizvoda izvezeno iz RH u BIH 75 milijuna maraka manje u odnosu na 2013. godinu. Zabilježen je pad i kod izvoza nafte, mineralnih ulja i sl. Državno ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BIH na čelu s Mirkom Šarovićem usmjerilo je trgovinu svoje zemlje prema Srbiji i Turskoj. RH nije dobila pošteniji već je dobila klasičan trgovinski status kao i svaka druga EU članica. Zahvaljujući toj odluci Šarovića i njegovih suradnika iz ministarstva, cjelokupni poljoprivredno-prehrambeni izvoz RH u BiH, koji je u ukupnom hrvatskom izvozu činio 33%, i više se nego prepolovio. Srbija je zbog toga profitirala za 200 milijuna maraka. Istovremeno bosansko-hercegovačka mlijeka preplavila su srbijansko tržite. To je otišlo toliko daleko da je Srbija u lipnju ove godine donijela zaštitne mjere da bi spriječila prekomjerni uvoz mlijeka i mliječnih prerađevina iz BIH. U prvih pet mjeseci ove godine, prije intervencije vlade Srbije, uvezeno je tri i pol puta više mliječnih proizvoda iz BIH nego u istom periodu lani. Takav uvoz jeftinog mlijeka doslovno uništava srbijanske mljekare.

Turska je u BIH 2014. izvezla robe u vrijednosti od 70 milijuna maraka više nego 2013. Trgovinski odnosi dio su i nastavak političkih. Njih diktiraju vladajuće političke strukture. S ulaskom RH u EU pogoršali su se odnosi Hrvatske i BIH. Dijelom zbog oživljenih sporova oko granice, dijelom zbog neumskog koridora, dijelom zbog Pelješkog mosta, djelomično zbog nerješavanja statusa hrvatskog naroda u BIH za kojeg RH sad može više lobirati. U tom kontekstu teško je očekivati da će trgovinski odnosi ostati nenarušeni.

Zbog situacije u Srbiji koja se dogodila zbog uvoza jeftinog bh. mlijeka shvatljivo je da hrvatski mljekari strahuju. Od otprilike 210 tisuća tona mlijeka proizvedenog u BIH četvrtina je godinama završavala u Hrvatskoj. Nakon ulaske RH u EU situacija se promijenila. Međutim, nakon što je Ured Europske unije za hranu i veterinarstvo 19. lipnja ove godine odobrio izvoz mlijeka iz BiH na tržište EU hrvatske mljekare je uhvatila panika. Razumljivo je da su podržali odluku hrvatskih vlasti da spriječi ulazak bh. proizvoda na europsko odnosno hrvatsko tržište.

Tri su osnovna razloga. Prvi: prema procjenama stručnjaka 95% mlijeka iz BIH završilo bi u Hrvatskoj. Drugi: Ako bi bosansko-hercegovačko mlijeko zapljusnulo hrvatsko tržište to otvara mnoga pitanja poput subvencioniranja proizvodnje mlijeka u obje države, različitih otkupnih cijena, ali i pitanje CEFTA-e, čiji član RH više nije. Navest ćemo samo jedan primjer neravnopravnosti.

U BIH su vlasti kako bi povećale proizvodnju mlijeka uvele poticaje u iznosu od 1,2 kune po litri. U Hrvatskoj za litru mlijeka seljaci dobiju tek pola kune poticaja. Nažalost, zbog većih troškova mnogi seljaci odustaju od proizvodnje. U prilog tome govori podatak da je u prvih pet mjeseci ove godine smanjena proizvodna mlijeka za 4,5% u odnosu na isto razdoblje 2014. Zbog već spomenutog problema s CEFTA-om i odbijanja BIH da se primjenjuju tradicionalne trgovinske kvote je upola manje hrvatskih mliječnih proizvoda izvezeno u BIH. Tradicionalni se izvoz hrvatske mliječne industrije s 34 000 tona u 2012. urušio na 12 000 tona u 2014., dok iz BiH traže nulte carine i druge povlastice za ulazak svojih proizvoda u EU. Treći razlog zbog čega su hrvatski mljekari protiv uvoza iz BIH je nepostojanje objektivnog, državnog laboratorija za provjeru ispravnosti mlijeka, kakav je, primjerice, hrvatski Središnji laboratorij za mlijeko u Križevcima.

Bosna i Hercegovina nije dugo čekala kako bi odgovorila Hrvatskoj na njenu blokadu. Već sljedeći dan nakon što je RH spriječila izvoz bh. proizvoda na EU i hrvatsko tržište, u ime BIH ravnatelj Ureda za veterinarstvo te zemlje Ljubomir Kalaba podnio je prosvjednu notu delegaciji Europske komisije. Osim toga zatražio je sastanak s predstavnicima EU-a u Briselu kako bi dobio objašnjenje zašto su četiri tvrtke spriječene u izvozu. Zanimljiva je tako brza reakcija vlasti jedne tako disfunkcionalne države kao što je BIH. Evidentno je da kad se radi o ekonomiji moguća je sloga tri etničke grupe. Uslijedio je medijsko-propagandni rat. Mnogi u BIH su zavapili da se bojkotiraju svi hrvatski proizvodi te kupuju isključivo domaći. 1. rujna održan je sastanak u Briselu između predstavnika BIH i EU te je dogovoreno da će se održati sastanak Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja EU-a 9. ili 10. rujna, umjesto 16. kako je prvotno planirano. Na tom sastanku će se preispitati opravdanost hrvatske blokade. Sljedeći tjedan Europska unija će donijeti odluku zadovoljavaju li bosansko-hercegovački proizvodi uvjete koje propisuje Unija. Prvog dana rujna održani su i prosvjedi mljekara u Tuzlanskom kraju. Oni tvrde ako im Hrvatska ne dopusti izvoz proizvoda kako će blokirati sav uvoz iz Hrvatske, ako treba blokirat će granice.

Tko je u pravu i kako riješiti ovaj spor? - logična su pitanja koja se nameću. Pitanja koja su od iznimne važnosti za obje zemlje. Rješenje je negdje između hrvatskih i bosansko-hercegovačkih zahtjeva. Svaka zainteresirana strana je većinom spominjala samo svoje zahtjeve a šutke je prelazila preko točaka koje odgovaraju drugoj strani. U biti treba ispuniti želje i jedne i druge strane ali tako da se nikome ne našteti. Bosansko-hercegovačkim mljekarima treba omogućiti izvoz u Hrvatsku i ostatak država Europske unije, no u obzir treba uzeti razumne hrvatske uvjete. Da bi se dopustio uvoz mlijeka iz BIH, potrebno je prije svega da se u Bosni i Hercegovini osnuje državni laboratorij za ispitivanje ispravnosti mlijeka da se ne bi ponovila situacija kao prije dvije i pol godine kada su pronađene kancerogene tvari u mlijeku iz BIH. Europska unija je u ožujku 2014. još jednom naglasila kako ne može prihvatiti uvoz mlijeka iz BIH jer je sadašnja kontrola istoga neefikasna i neefektivna. Kad se ukloni taj problem bh. trgovački menadžeri se trebaju potruditi da 95% mlijeka ne završi u Hrvatskoj već bi morali ispregovarati izvoz mlijeka u bogate države zapadne Europe poput Njemačke, Francuske, Italije. Nadalje, predstavnici dvije države trebaju ispregovarati i dogovoriti reciprocitet dampinških cijena, poticaja itd. Na taj način hrvatski mljekari bi bili zaštićeni od ogromnih količina jeftinog mlijeka, a Bosancima i Hercegovcima bi bio omogućen toliko željeni izvoz u EU. Bez izvoza u EU bh. mljekari su u teškim problemima. Npr. livanjska je mljekara do sredine 2013. godine na hrvatsko tržište godišnje plasirala oko 300 tona sira, prije svega Livanjskog i Trapista a to je činilo 70 posto cjelokupne proizvodnje te mljekare. I posljednje, možda i najvažnije, što treba učiniti jest prisiliti BIH da pristane na hrvatski zahtjev da se hrvatski proizvodi plasiraju u BIH po preferencijalnim uvjetima jednako kao prije srpnja 2013.

Ako bi se ponovo primijenio takav sustav bescarinske zone hrvatsko gospodarstvo bi se spasilo od ogromnih šteta koje su mu nanijeli bh. političari svojim ekonomskim osloncem na Srbiju i Tursku. Kad se realiziraju navedene stavke prestat će trgovinski rat između dvije zemlje, i razbuktat će se trgovina. Jasno je svima da je do ovog natezanja došlo prvenstveno zbog tvrdoglavosti bosansko-hercegovačkih političara koji bi željeli masno oporezivati hrvatsku robu dok bi svoju robu htjeli plasirati u Europsku uniju uz razne povlastice. Neshvatljivo je kako BIH uporno ne želi pristati na uvoz hrvatskih proizvoda po uvjetima CEFTA-e kad su sve ostale države to prihvatile. Osveta zbog nekih drugih političkih problema. Slično tome, teško je shvatiti neke hrvatske mljekare koji bi ultimativno zabranili uvoz bh. proizvoda. Kad bi se ta zabrana primijenila za stalno to bi dovelo do propasti mnogobrojnih bh. mljekara koji bez tog izvoza ne mogu opstati na tržištu. Poanta koju možemo izvući iz ove svađe između Hrvatske i BIH jest kako treba zaštititi svoje poslovne interese ali i uvažavati tuđe. Bez suradnje nema prosperiteta.

Matija Šerić