Kikaš i anarhija

Mogu slobodno reći da je to jedan od rijetkih slučajeva kada knjiga nije bolja od ekraniziranja priče.
Ono se zove borba za opstanak. U sadržaj serije nećemo ulaziti, jer vjerujem da svi znate sve, nego bih voljela da svi skupa razmislimo o Kikašu.

Kikaš mi je kroz čitavo moje djetinjstvo i pubertet bio najomraženiji lik te serije.

Nikada nisam shvaćala zašto se Vrtirepka morala (trebala) baciti u bunar. Nikada nisam shvaćala zašto on svoje srce nikad nije uključio u nijednu svoju odluku. Nikada nisam shvaćala zašto nikad nije popustio. Nikad nisam shvaćala zašto se onako odnosio prema svom sinu Jokašu. Nikad nisam shvaćala zašto je jedina osoba koju je on poštovao bio Don Pavle.

Nikad nisam shvaćala da je Kikaš zapravo metafora zakona.

U današnjem našem svijetu postoji mnogo Vrtirepki. U našem svijetu Vrtirepke nisu seoska sramota, uspaljenice i kurve - nego samo naivna mladež. Neiskusni mladi ljudi.

U našem društvu danas postoji još više Jokaša, ljudi koji misle da su rođenjem i položajem u časnoj kući zaslužili da budu starješine. Jokaš je ime za današnjeg alkoholičara, neradnika, kockara, kurvara, nesvjesnog oca i muža. Jokaš je danas ime i za dobrostojećeg gospodina, nekoga tko šefuje nižima od sebe - a pojma nema tko mu glavu nosa. Dobio je svoju slaninu, a sutra... Tko zna.

Naš grad, društvo i čitava zemlja je samo Kikaševa kuća nakon njegove smrti. Sjetite se scene kada pokušavaju prepiliti kuću, i dijele se među sobom - 'Slanina meni - Slanina Copcu'.

Škola koja nema svog Kikaša nikad neće adekvatno i u optimalnoj mjeri obrazovati i odgajati.

Kuća koja nema svog Kikaša nikad neće biti dovoljno skladna i okrenuta istinskim vrijednostima.

Grad koji nema svog Kikaša neće funkcionirati.

Policija koja nema svog Kikaša neće loviti velike ribe, nego girice.

Fakultet koji nema svog Kikaša nikad neće prestat biti korumpiran.

Država koja nema svoje Kikaše uvijek će ići u lošem smjeru.

'Jerbo, u mene nije srce, već zakon. A di je zakon tute milosti nema'

I skočila bi Vrtirepka u bunar da nije bilo Matana. Morala bi.

Zlobnici će pogrešno shvatiti ovo, meni nije u cilju opravdavati samoubojstvo - Vrtirepka i Jokaš su samo metafore. Ne poštuješ zakon - bačen si u bunar. Tako mora biti.

A zakon i red mora postojati. U školi, na ulici, u kafićima, državnim firmama...

Al' mora postojati i Kikaš koji će zakon dovesti u svaku školu, kuću, ustanovu, državu, i koji nikad neće dopustiti da mu srce ili džep kresnu.

Koliko god meni, nama, vama i svima bilo teško priznati - društvom trebaju šefovati oni najmudriji. Najsposobniji. Moramo znati izabrati svog Kikaša. Ne jednog, nego svoje Kikaše za sva područja djelovanja.

Odbacujemo iz dana u dana mnoge Matane, samo zato što su najmlađi i najslabiji jer sebi ne možemo priznati da netko mlađi od nas može biti i pametniji.

Prestanimo piliti kuće i dijeliti slaninu, ljudi moji. Dajmo priliku Matanima ovog grada, ove općine i ovih škola da pokažu što znaju.