Jure Zovko: U ime petokrake

Ne čudi, jer je umreženje bivših komunističkih moćnika i udbaških obavještajaca daleko veće nego što se na prvi pogled moglo nazrijeti iza prividnih promjena demokratske vlasti. To je uostalom najbolje pokazao famozni slučaj "Lex Perković".

Zlatna "dječica" nekadašnjih političkih funkcionera iz vremena komunističke diktature izgradila su u ovom tranzicijskom periodu posttotalitarizma nove strukture moći koje iz sjene upravljaju državom. Referendum o ustavnim promjenama definicije braka najbolje je potvrdio da nam nacistički "Gleichschaltung" i komunistički "Agitprop" nisu strana pojava, nego da su zapravo duboko infiltrirani u sve pore društvene propagande.

Cjelokupna politička vrhuška s Pantovčaka i Trga svetoga Marka agitirala je preko televizije, portala i dnevnih novina protiv referenduma na način koji je nedopustiv u demokraciji tako da u ozbiljnim krugovima analitičara političkih zbivanja o Hrvatskoj još uvijek prevladava slika totalitarne države. Tijekom referenduma sve je bilo tako naštimano da je trebalo izgledati kao borba između progresivne i nazadnjačke slike svijeta, između europske i srednjovjekovno-balkanske Hrvatske. Najveća izdavačka kuća u jugoistočnoj Europi, koja ima poseban privilegij da ne plaća državi porez, sa svojih pet dnevnih novina i tjednikom Globusom nije birala sredstava da se zagovornike referenduma stigmatizira kao zatucane konzervativce i diskriminatore koji uporno zazivaju avete mračne prošlosti. Malobrojni medijski protivnici mogula Pavića odgovorili su na trivijalan način stupidnim žalopojkama o teorijama zavjera, masona, homoseksualaca i slično. Čak su i neke dobronamjerne novine, kao primjerice Frankfurter Allgemeine Zeitung nasjele propagandi EPH pa su pogrešno informirale njemačku javnost napisavši da građanska inicijativa "U ime obitelji" traži ustavnu definiciju braka kao "cjeloživotne veze muškarca i žene" (lebenslange Verbindung zwischen Mann und Frau), što implicira nerazdvojivost braka kako ga još uvijek zastupa Katolička Crkva. Paradoks je da će nepristrani čitatelj nakon što iz pera ovih uglednih njemačkih novina pročita osudu histerije koja je dominirala u hrvatskim pseudoljevičarskim medijima, pomisliti da Republika Hrvatska doista u Ustav unosi crkvenu odredbu o nerazdvojivosti braka iz famoznog CIC-a (Codex Iuris Canonici).

Također se posve ispustilo iz vida da ovdje nije riječ samo o raboti Katoličke Crkve jer su ustavnu definiciju braka podržali svi čelnici vjerskih zajednica u Hrvatskoj, od pravoslavaca i protestanata do muslimana i židova. Pristaše američke religijske grupacije "Church of the Flying Spaghetti Monster" nažalost još nisu registrirani u Hrvatskoj. S obzirom na privilegije koje imaju religije u Hrvatskoj, neće iznenaditi ako nam uskoro vjerska zajednica "Church of the Flying Spaghetti Monster" postane moćna i utjecajna grupacija. Važno je napomenuti da je jedan od glavnih aktivista inicijative "U ime obitelji" bio povjesničar dr. sc. Zlatko Hasanbegović, ugledni zagrebački musliman. Znakovito je da je Europski rabinski centar (RCE) javno podržao rezultate referenduma u Hrvatskoj, naglasivši da je definicija braka kao zajednice muškarca i žene u suglasnosti sa židovskom tradicijom i vjerom: "U tom kontekstu, snažno podržavamo građansku inicijativu 'U ime obitelji' koja je pokrenula referendum. Također, vrlo smo uznemireni izvješćima da su neki usporedili ovu inicijativu za brak s nacističkim režimom i ideologijom fašizma. Smatramo da su te izjave neprikladne i uvredljive za sjećanje na milijune nevinih žrtava". Ovaj sam citat, kao što ste pogodili, preuzeo s portala Index.hr, a ne s gotovo nepoznatoga portala Makarska.Post.

Nakon burnih referendumskih turbulencija ništa se bitnoga nije promijenilo u Lijepoj našoj. Najčitaniji i najstupidniji hrvatski portal fino je konstatirao da živimo u ustaškoj državi gdje se i dalje progone komunisti, pederi, Cigani, Židovi, i da ne nabrajam, sve kao nekoć u Trećem Reichu. Dobili smo i prijedlog novoga stijega koji bi Hrvatski sabor trebao uskoro službeno usvojiti: tradicionalna hrvatska "šahovnica" bit će redizajnirana u moderniji kukasti križ, a domoljubni pozdrav iz mađarskog Szigetvára "Za dom" Nikole Šubića Zrinskoga postat će nakon povijesne tekme protiv nogometne velesile Islanda himna hrvatskih navijača. Navijači mostarskoga HŠK. Zrinjskog,  popularni Ultrasi, moći će na utakmicama protiv Veleža skandirati "Za dom spremni", kao svojedobno Zrinski u ratu s Turcima, sve dok ne smantaju od domoljubnoga zanosa. Hapsit ćemo samo Zdravka Mamića i još neidentificiranoga vlasnika tjednika 7DNEVNO. Iz jednostavnoga razloga jer nijedan od njih nije Dalaj Lama, kao što je obrazložio sudac na prvostupanjskoj presudi popularnom Maminju, a obojica su podrijetlom Hercegovci. Tako će se stvari odvijati u proustaškoj Hrvatskoj sve dok jednoga dana Ninoslav Pavić ne postane ministar unutarnjih poslova.

Ustavom zajamčena definicija braka kao "životna zajednica žene i muškarca" imat će samo semantičku distinkciju u odnosu na prava koja će dobiti gejevi i gejice novim Zakonom o partnerstvu istih spolova. Ispast će sve po onoj narodnoj "Tresla se brda, rodio se miš". Doduše, neke su genijalne udruge, ponesene referendumskom pobjedom, najavile nove pohode i krenule na rušenje Zakona o životnom partnerstvu. Žustre rasprave vodit će se oko pitanja je li "životno partnerstvo" zajednica "obiteljskog života" dvije osobe istog spola ili je pojam "obiteljski" u ovom konteskstu suvišna riječ. Aktivirao se i premijer Milanović sa svojim anketama o ispitavanju javnoga mnijenja. Sve je nakon fijaska i blamaže političke vrhuške na referendumu ostalo po starome: SDP je i dalje vodeća stranka, a "zna se" tko je najnepopularniji političar u državi. Bajka o hrvatskom blagostanju u nezaposenosti može još potrajati.

Postreferendumski možemo samo konstatirati da je dobro što borba protiv fašizma nije prestala u Lijepoj našoj. Svi pokušaji da se oblati i diskreditira zvijezdu petokraku, na koju je posebno ponosan naš predsjednik Ivo Zlatousti, padaju u vodu uzmu li se u obzir nastojanja pristaša Opusa gay da sačuvamo antifašističke tekovine Narodno-oslobodilačke borbe (NOB) koja se danas manifestira u borbi protiv homofobne diskriminacije. Zaboravit ćemo na ironiju povijesti da su upravo revni drugovi partizani i drugarice partizanke tijekom Narodno-oslobodilačke borbe prijekim sudom strijeljali svoje drugove homoseksualce u ime svijetle budućnosti koja je sjala iz zvijezde petokrake. Na jednak su način postupali prema homoseksualcima njemački nacisti i talijanski fašisti. Nakon povijesne pobjede antifašizma u ime petokrake dokinute se sve tradicionalne vrijednosti i većina građanskih prava. Ukinuta je i demokracija kao najviši stadij napretka duha u svijesti o slobodi. Religija je proglašena opijumom za narod, a kultura postala socijalističkom nadgradnjom. Iluzija o totalnom socijalističkom progresu trajala je pola stoljeća. Nakon Mirovne revolucije i pada Berlinskoga zida u cijeloj Srednjoj i Istočnoj Europi za sva vremena odbačena je petokraka kao simbol boljševičke diktature, brutalnosti i nečovječnosti. U Hrvatskoj je na paradoksalan način petokraka premještena s republičkoga stijega u preambulu Ustava novoosnovane države. Hrvatske ustavotvorce nije ni najmanje smetalo što su pobunjeni velikosrbi u ime petokrake proveli etničko čišćenje i počinili kulturocid na cjelokupnom okupiranom teritoriju. Neobičan primjer paradoksalne države bila je u to vrijeme Republika Hrvatska - jedna trećina teritorija okupirano u ime petokrake, dvije trećine s petokrakom u Ustavu pozivalo se na antifašističke stečevine i NOB. Zločini u zadnjem domovinskom ratu počinjeni u ime zvijezde petokrake prebrisani su preko noći jer su mediji počeli tamburati o zločinima hrvatske vojske u domovinskom ratu.

Možda sam nekako previše subjektivan kada je riječ o svetinji petokrake koja u hrvatskoj propagandi sve više zadobiva bethlehemski sjaj mirotvorstva. Sakrosanktni kult petokrake na koju je posebno ponosan predsjednik države Ivo Zlatousti odsada implicira čežnju za boljim sutra, nešto poput zlatnoga doba u europskom romantizmu. Moje osobno distanciranje od postpartizanske zvijezde petokrake počelo je dosta rano. Još kao prvašić odbio sam primiti crvenu maramu i plavu kapicu na kojoj je sjala famozna zvijezda petokraka. Odluka, doduše, nije donesena autonomno nego po naredbi moga oca koji u antifašizmu nije vidio ništa dobra. Otac se uvijek u svome etičkom svjetonazoru ravnao po platoničkome načelu "Ili si čovik, ili nisi" koje je vladalo s onu stranu «bratstva i jedinstva» i sukladno tome imao prijatelje među svim «narodima i narodnostima» propale YUGE. Razumljivo je da za ozloglašenu partizaniju i krvavu zvijezdu petokraku nakon poslijeratnoga zločina na Širokom Brijegu u našem domu nikada nije bilo mjesta. Revolt prema "Crvenoj zvezdi" iskazivao sam tako što sam od rođenja bio član zagrebačkoga Dinama. U povijest i etimološko značenje imena Dinamo nikada se nisam upuštao, ni ja niti itko od mojih prijatelja dinamovaca. Nisu me smetali ni brojni nazivi imena Dinama od Moskve i Kijeva do Pančeva i Tirane. Smetala me samo petokraka, neovisno o tome je li riječ o partizanskoj ili kaubojskoj. Obje su simbolizirale zločine nad nedužnim stanovništvom.

Moram priznati da sam uvijek nekako suosjećao sa žrtvama petokrake. Klasici svjetske književnosti zorno su u svojim djelima ovjekovječili mračnu stranu koja se skrivala iza prividnoga sjaja zvijezde petokrake i socijalističke propagande. Možemo li nakon čitanja epohalnih djela nobelovaca Borisa Pasternaka, Aleksandra Solženjicina, Czeslawa Milosza, Milana Kunderae, Herte Müller i dalje vjerovati u bethlehemski sjaj zvijezde petokrake? Dokle će crvena petokraka, simbol zločina i jednopartijskoga totalitarizma ostati u Lijepoj našoj sredstvo za obračun s neistomišljenicima?

Piše: Jure Zovko/dnevno.hr