Jure Zovko: Hrvatska Vlada čemera i jada

Pozitivna očekivanja nisu ispunjena, zavladali su beznađe i apatija, gospodarstvo je u rasulu, a broj nezaposlenih premašio je dvadeset posto. Premijer Milanović prema mišljenju britanskog tjednika nema ideja ni inspiracije, a svojim odlukama zbunjuje čak i vlastite pristaše. Nepopularniji od njega jedino je vođa oporbe. Situacija je u Hrvatskoj tmurna i beznadna, mladi nezaposlenici sve više se okupljaju oko opskurnih lidera koji zagovaraju "konzervativnu revoluciju", a utjecajni političari iz Europske unije izražavaju svoje nezadovoljstvo što su na Titanik primili neposlušno siroče. Dopisnik britanskoga tjednika nije propustio napomenuti kako je njemačka kancelarka Angela Merkel u zadnji čas otkazala sudjelovanje na svečanoj proslavi povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju zbog donošenja posebnog Zakona o pravosudnoj suradnji s državama članicama Europske unije kojim se htjelo spriječiti izručenje Njemačkoj poznatog udbaša Josipa Perkovića. Njegov sin, naglašava britanski izvjestitelj, danas je glavni savjetnik predsjednika Josipovića za unutarnju politiku.

Nakon što nas je ugledni britanski tjednik korektno oprao, javila se prva potpetica iz Milanovićeve Vlade, potpredsjednica Milanka Opačić s demantijem u stilu čuvene agitpropovske propagande "zaustavite Reuters". Nekoć simpatična Potpredsjednica Vlade izrijekom je osporila sve što je napisano u "The Economistu"; nije točno da je ova Vlada totalno nezainteresirana, štoviše u dvije godine učinila je daleko više nego dvije prethode Vlade u osam godina. Hrvatska Vlada, koja prema riječima gospođe Opačić radi "dvostrukim kapacitetom", ne namjerava stati u propagandnom uvjeravanju da živimo u zemlji kojom teku med i mlijeko. Problem je samo što to promatrači izvana ne mogu još prepoznati.

Dok je jedna Potpredsjednica Vlade ovih dana bila zaokupljena demantiranjem napisa u stranim i domaćim medijima, druga je bila veoma revna u izbacivanju svoga stranačkog kolege i bivšega šefa iz partije koja s ponosom naglašava svoju liberalnu orijentaciju. Ako je novinar "The Economista" iznio svoje crne prognoze razvoja događaja u Hrvatskoj, da će, naime, budući političari biti sve drugo osim liberalni, nameće se pitanje kako će se ponašati manje liberalne stranke ako HNS-ovci, kao deklarirani turboliberali, izbacuju iz partije svoga bivšeg predsjednika kao u ona stara dobra vremena, bez prava na žalbu. Najnoviji postupak Predsjedništva HNS-a samo potvrđuje da će nam u političkim partijama, diskaćima i narodnjačkim klubovima glavnu ulogu u budućnosti imati redari, zaštitari i izbacivači.

Šeficu liberalnih HNS-ovaca očito je razljutilo to što je Ratko Čačić popio kavu s Milanom Bandićem, a nisu je smetali njegovi brojni ispadi, skandali i sramotni marifetluci u politici. U liberalnoj demagogijskoj naratologiji očito postoji poseban prag tolerancije uvjetovan kultom ličnosti pa ne čudi da gospođu Pusić nije zasmetala čak ni čuvena Čačićeva izjava kako on i Linić kao potpredsjednici Vlade koriste metode Gestapoa u provedbi investicija u hrvatskom gospodarstvu. Čačić je sa skupinom liberalnih kauboja vješto proveo brojne sumnjive gospodarske transakcije tijekom raspada socijalizma i uspostave tranzicijske demokracije. Pri tome se uvijek ponavljala ista slika: firme kojima je upravljao muku su mučile s poslovanjem i grcale u dugovima, radnici mjesecima nisu primali plaće, a rastao je jedino Čačićev imovinski konto, sadržan primarno od dionica u dobrostojećim firmama. Hrvatska javnost postaje ravnodušna prema krokodilskim suzama brojnih hrvatskih intelektualaca nad sudbinom Radimira Čačića i polako se navikava na činjenicu da se gospođa Pusić ponaša u najliberalnijoj hrvatskoj partiji kao Moira u grčkoj mitologiji. Osim hrvatskih intelektualaca nad Čačićevom sudbinom žali i sveprisutni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekavši da je Čačić stradao nedužan poput Isusa. Dok bude igrao golf tijekom boravka u zatvoru, Čačić bi mogao modnim dizajnerima poslužiti kao inspiracija za stvaranje novoga modnog imidža.

Odlaskom Čačića iz banskih dvora njegovu ulogu najmoćnijeg potpredsjednika Vlade preuzeo je Slavko Linić. Rijetko je koji hrvatski političar svojim postupcima u financijama podsjećao na surovog vlastelina Franju Tahyja. Zahvaljujući medijskoj propagandi Yutarnjega i Radmanova "YU-tela" Linić je ipak prikazan kao simpatični vitez Robin Hood koji oduzima bogatima i daje sirotinji. Danas povjesničari smatraju da Tahy nije bio tako okrutan kao što ga je mitski prikazao August Šenoa u "Seljačkoj buni", a nekritički prihvatila kasnija hrvatska historiografija. Za Robina Hooda se također smatra da je povijesno gledano više nalikovao pljačkašu i skitnici, nego borcu za socijalnu pravdu. Mit o Robinu Hoodu kao borcu za siromašne i obespravljene Engleze nastaje u vrijeme rapidnog razvoja kapitalizma u 17. stoljeću. Gledano iz perspektive novijih istraživanja, Linić bi u svojoj osobi ipak mogao objediniti paradoksalnu sintezu Franje Tahyja i Robina Hooda. Zato i imamo razumijevanja što je Linić strpljiv u razmatranju slučaja svoga pomoćnika Branka Šegona. Petnaest milijuna kuna povlaštenoga kredita nije neka velika lova s obzirom da je godinama u Hrvatskoj vladalo metafizičko načelo prelijevanja novca iz državnoga proračuna u privatne džepove. Ako ovi sada rade dvostrukim kapacitetom u odnosu na bivše Vlade, razumljivo je da trebaju i drpati dvostruko više od svojih prethodnika.

Ovim još nije gotova priča čemera i jada što ga je u protekle dvije godine stvorila hrvatska Vlada. Ministar Jovanović, koji u javnosti slovi kao pošten čovjek, poslao je neposredno uoči Božića hrvatskim sveučilištima uredbu sa zakonskom osnovom kojom se do daljnjega sveučilišnim nastavnicima i profesorima zabranjuje izbor u viša znanstveno-nastavna zvanja. Ministar u svom dopisu to obrazlaže: "vezano uz brojne upite zaprimljene u ovom Ministarstvu, a u pogledu mogućnosti izbora u znanstveno-nastavna, odnosno umjetničko-nastavna zvanja, neovisno o izboru na radno mjesto, napominjemo kako navedena mogućnost ne postoji sukladno odredbi članka 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Naime, izbor u znanstveno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno zvanje je moguće samo prilikom izbora na navedeno radno mjesto, odnosno prilikom provođenja natječajnog postupka." Ministar Jovanović je najprije novim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju zaštitio neradnike omogućivši im da ostanu na fakultetima iako nisu ništa objavili, a sada je dosljedno odlučio onemogućiti sposobnima da napreduju i biraju se u viša znanstveno nastavna zvanja. Sve za dobro i blistavu budućnost hrvatske znanosti. Ovakvim odredbama po mišljenju pravnih eksperata Ministar narušava Ustavom zajamčeno temeljno pravo svakom sveučilišnom nastavniku na izbor i napredovanju u znanstveno-nastavnim zvanjima.

Kada je prije tri godine HDZ-ov ministar znanosti na civiliziran način prijedlogom formiranja katedara pokušao uvesti red u sveučilišne strukture posebice glede ustroja radnih mjesta i plaćanja školarine studenata ponavljača, došlo je do radikalne pobune nastavnika, a studenti su krenuli u sveopći štrajk i bojkot nastave. Danas nakon sramotne Jovanovićeve odluke šute i profesori i studenti. O tempora, o mores.

Autor: Jure Zovko/dnevno.hr