Glavni junak priče kontejner za smeće

Nije ova moja storija o prepunim kontejnerima za smeće, iako bi se o tome dalo puno toga napisati. Već godinama smo taoci politike, koja često ucjenjuje (ne) odvozom smeća na Gradski deponij. Ovdje je riječ o par običnih kontejnera za smeće, kakve svatko od nas ima u svom naselju. Kada je ljeto svi prozori su otvoreni, pa samim time i sva buka iz dvorišta lako dopire do ušiju stanara. Nije puno veća razlika ni zimi kada su otvori na stanovima zatvoreni. Situacija je općenito teška, ljudima danas sve smeta, a vjerujte puno njih se žali upravo na te kontejnere.  Sigurno ćete sada pomisliti dasam zaradio neki virus ili da sam jednostavno odalamio kada pišem o nečemu ovakvom? Zaključke o tome ostavite sve do tada  dok ne pročitate ovu moju storiju o kontejnerima do kraja.

 U mom naselju život se budi dolaskom komunalaca koji kupe smeće i svako jutro prije 7h naseljem odjekuje buka kontejnera pri prebacivanju smeće u vozila za odvoz na deponiju. Vjerujte,  ta buka bi i mrtve probudila, a toliko ne smeta radnim danima koliko vikendom kada i ovo malo naroda radi ima priliku spavati do kasnije . Čim vozila sa smećem odu, nastupaju okologardski patrioti koji pri dolasku na posao sa sobom donesu svoje smeće i uredno ga ostave u kontejnere u naselju. Već u 7 sati kontejneri su dobro napunjeni, a nitko iz naselja još nije ubacio ni vreću u njih. Nakon toga uredno slijedi smeće u obliku kartona iz lokalnih prodavaonica ili kako narod popularno voli reći piljara. Kao navijene radnice spomenutih prodavaonica, u crvenim pregačama ne daju jadnim kontejnerima mira, pa ih još dodatno  opterete raznim kutijama i sanducima. Tek tada polako dolazi red i na ljude iz naselja koji iznose svoj otpad na naše odlagalište.

Oko 10 sati već primjećujemo prve ljude kako pretražuju kontejnere. Nažalost, većinom su to umirovljenici kojima se država kojoj su plaćali poreze 40 godina, vratila dug tako što ih je spremila u kantu za smeće. Nakon tih jadnika kontejneri su predmet potrage postarijeg čikice na biciklu, koji uredno pretraži sve u potrazi za drvenim sanducima za povrće. Toga naravno ne manjka, jer ljubazne prodavačice u crvenom su ih uredno odložile u izlog broj 1( čitaj kontejner bliže piljari). Oko podneva u izlogu broj 2 pojavljuje se par malih Roma koji uredno sve to ispremještaju i u stilu pola pije, pola šarcu daje, dio sadržaja odnesu, a drugi dio prospu uokolo kontejnera. Sve to pod budnim okom starijih, koji nakon obavljenog posla dječicu vode možda i ka vašim kontejnerima. Tu naravno priči nije kraj, slijede tragači za izgubljenim sirovinama, koji vade iz kontejnera sve što se unovčiti može. Sve to uz obavezno razmetanje i prosipanje smeća uz nesnošljivu buku. Oko 14 sati iz Lijepe naše stižu oni kojima je veliko 50 lipa, koje nude za plastičnu bocu ili limenku. Ti limenka turisti uredno preberu sve izloge i odnesu ono što će im donijeti par kunića. U vrijeme popodnevnog odmora kontejneri su već puni, ali i prostor oko njih sliči na pravu deponiju. Sve to nije razlog da ga ne posjeti druga tura Roma, ovaj put riječ je o starijima. Pravo je čudo kako uspiju pronaći nešto, ali nikada ne idu bez plijena.

U predvečerje, to jest u prvi sumrak posjetitelji kontejnera su ponovo umirovljenici. Posramljeni sami sebe, hvataju prvi mrak ne bi li pronašli što u onome što su građani odbacili. Obično u ta doba navrati i jedna gospođa na biciklu, i uvijek pronađe neku kućnu potrepštinu. Što radi od nje nije mi poznato, ali sumnjam da to ičemu vrijedi kada je ostalo u izlogu broj 3 nakon svih ranijih pretraga. Kako pada noć naše kontejnere posjećuje veći broj vozila, naravno u potrazi sa eventualnim ostatkom sekundarnih sirovina. Sve to uz veliku buku, kako njihovih automobila, tako i od njihove pretrage kontejnera. Nakon toga nastupa kratko zatišje koje traje  do pola noći, a tada na scenu stupa susjed koji na svoja kolica kupi sve drveno iz i oko kontejnera. Možete zamisliti kako zvuče kolica sa različitim gumama u jedan sat iza pola noći? Na kraju balade taj gospodin sve to ubacuje u svoj (ili ko zna čiji) podrum uz nepodnošljivu buku.

Pitate se što slijedi nakon svega toga? Ništa ostaje par sati sna, uskoro će svanuti pa valja očekivati  naše komunalce. I tako iz dana u dan, iz sata u sat. Ni krivi ni dužni kontejneri postadoše ono što je nekada u našem malom mistu bilo Hit ili Razvitak, a danas bogodolka ili piramida.  Na kraju moram da kažem da imam sve ovo što sam napisao uslikano , ali nisu glavni junaci moje priče krivi što žive u državi u kojoj je kontejner postao nešto oko čega se okupljaju široke narodne mase.

PS. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna, i nadam se da će se netko od njih prepoznati u tekstu.