Fra Dado Milas: O fašistima i dizanju prave revolucije

Revolucija nam je itekako potrebna, budući da ovaj ekonomsko-politički sustav nije sustav za ljude nego za pojedince. Revolucija nam je itekako potrebna ne zato što nemamo posla, ne zato što su zdravstveni i obrazovni sustav promašeni, ne zato što su nam političari korumpirani i (previše) sebični. Potreba za glasnom i jasnom artikulacijom svog očaja jest bila itekako potrebna, ali prosvjedi nisu imali jasan cilj, pa se svi ljudi nisu mogli s njima u potpunosti poistovjetiti. Ako se još uzme u obzir da su plemeniti prosvjedi kasnije poslužili kao sredstvo političke manipulacije, onda puno toga pada u vodu.

Piše: Fra Dado Milas/HERCEGOVINA.info

Sve ovo što se izdogađalo proteklih dana jest poraz jednog normalnog društva, ali budući da mi ni po čemu nismo normalni, tako je i ono što se dogodilo shvaćeno kao nešto jako pozitivno. Uništavanje zajedničkog dobra, manijačko djelovanje pod krinkom borbe za kvazi-zajedničku bolju budućnost te kukavička pljačka ne razlikuju „prosvjednike" od onih protiv kojih se bore. Sudeći po načinu djelovanja, zar ne dođemo na isto?

Umjesto (r)evolucije, dobili smo bezobrazluk, brbljariju i nedoučenost. Svi se pozivaju na "građanstvo" te svoju anarhiju nazivaju "građanskom revolucijom", a ponašaju se kao horda pijanih Čečena usred Moskve.

„Fašistički komunizam"

Bosni i Hercegovini je potrebna građanska, a ne kvazi-građanska revolucija. Čitao sam neki dan manifest ili ti proglas "Slobodne BiH" i citiram ovdje neka zanimljiva očekivanja.

Oni očekuju ostavke Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića te da Željko Komšić preuzme svu vlast. Da je riječ o nekome tko je politički „nevin", možda bih lako i progutao ovaj „zahtjev". Ali praviti revoluciju slobode i blagostanja, a na čelo te revolucije staviti osobu koja simbolizira svu nedemokratičnost ove države - ogroman je paradoks!

Dalje... Oni žele „izgradnju Bosanskohercegovačkog građanskog identiteta umjesto identiteta narodnosti". Što je s nama koji već imamo svoj građanski identitet? Zar nije čisti fašizam nametati nekome nešto što netko ne želi? Zar ja moram postati Bosanac da bih bio ravnopravni građanin ove države? E, ne bi ovo išlo...

Šlag na kraju: „Ostavka svih nacionalno-religiozno opredijeljenih političara." Zar ovo nije kršenje ljudskih prava? Zar jedan političar ne smije biti vjerski opredijeljen? Zar jedan političar ne smije biti ponosan na svoju naciju?

U zahtjevima prosvjednika lako se mogu primijetiti odlike fašizma, što mi je jako čudno jer su i sami na početku naglasili da se bore protiv svakog oblika fašizma. Ono što su Francuzi napisali prije par stoljeća zove se Deklaracija o pravima čovjeka i građana, a ne Deklaracija o pravima Francuza. I ako već ovi naši žele ljevičariti, neka se onda drže Francuske deklaracije. U njoj barem nema fašizma. Ali opet...

Teško je, nažalost, danas polemizirati o ovome s ljudima koji malo čitaju. Ako želite, dakle, dizati revolucije, onda čitajte. Ali, ako organizacije koje stoje iza ovih prosvjeda zaista uspiju u svojim namjerama, onda će stara Europa biti ponosna što na svom kontinentu ima pionirsku državu čiji bi se društveni model mogao komotno opisati kao „fašistički komunizam".

HDZ kao generator hrvatske političke krize

Nasilje nikad nije rješenje, jer zlo se ne može pobijediti zlom, niti se tama može "rasvijetliti" - tamom. Uzrok problema hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini je vječita potreba da bježimo od sebe te da svoj spas tražimo u drugima. Hrvatski narod živi u mentalnoj diktaturi HDZ-a koji je, ruku na srce, i kriv za 20 godina konstantnog tapkanja u mraku. HDZ je uvelike potpomogao društvo koje promovira mito i korupciju i tu istu korupciju čini jedinim mogućim načinom funkcioniranja koji je ljudima u BiH uništio i nadu i samopouzdanje. Ako već HDZ i dalje namjerava vladati hrvatskim korpusom u Bosni i Hercegovini, onda su mu potrebne nova vizija i novi politički programi, koji pretpostavljaju nove, kvalitetne i neiskvarene ljude.

Što se tiče Hrvata u Bosni i Hercegovini, već se više od dvadesetak godina BiH Hrvatima, poput hamletovskog „biti ili ne biti" pitanja, uporno nameće pitanje nacionalnog jedinstva, koje se kasnije pokazalo kao puka borba za održavanje HDZ-a na vlasti. Evo HDZ je i nakon ovih prosvjeda (još jednom) naglasio kako je ovo borba protiv Hrvata.

(Zlo)upotrebljavanje medija

Tako se naša monolitna politika svela na humanitarnu akciju spašavanja HDZ-a pod parolom „Jedinstvo Hrvata" s formulom jedan narod - jedan teritorij - jedna stranka - jedan vođa, pri čemu su političari očigledno dobro proučili i crkvenu hijerarhiju i načine udvaranja crkvenim velikodostojnicima. Pri tom ti dojučerašnji komunisti, danas smješteni u prvim redovima novoizgrađenih crkva, gdje ih kamera snima kako se nespretno pokušavaju prekrižiti, nisu pošteno ni prelistali Bibliju u koju se toliko kunu. Još uvijek živimo u klasičnoj diktaturi. Narod ništa ne zna. Televiziju skoro pa i nemamo, a dnevnim novinama upravljaju političari preko svojih marioneta. Uzet ću samo primjer portala Dnevno.ba koji je zaista dobro obavljao svoju medijsku dužnost, ali kad sam saznao da je Živko Budimir „kupio" portal kako bi (i on) imao svog konja za predizbornu trku, onda sam se zapitao postoji li uopće ijedan objektivan i neovisan medij na ovim prostorima i tko tu koga da ne kažem što?

Politička nomenklatura u BiH je, kao što i sami možete primijetiti, koncentrat postojeće ponude (bolje nemamo) te posljedica biračke potražnje (mi smo ih izabrali). Odraz volje većine ovdašnjih konzumenata biračkog prava i uzaludno je zavaravati se iluzijom da narod zaslužuje bolje, poštenije, odgovornije, kompetentnije političare od onih koje ima. Dobro smo i prošli. Vjerojatno zaslužujemo i gore. Jer, oni, narodni zastupnici, reflektiraju stanje svijesti i razinu temeljnih društvenih vrijednosti u zemlji ma koliko mi šutjeli o tome. Zar to nije bilo očito u paležu i uništavanju zajedničke imovine?

Revolucija znanjem i kvalitetom

Naš je problem zapravo strukturalne naravi. Mi smo zemlja koja je zapela u svojoj post-socijalističkoj preobrazbi i pati od kroničnog nedostatka ljudskog kapitala - sposobnih, visoko obrazovanih i moralnih ljudi. Nedostaje nam razvijena građanska inteligencija i visoko profesionalan stručni kadar. Da bi se stvari pomaknule s mjesta, potreban je čitav niz godina. Zato nisam sklon mišljenju da će se stvari iznenada promijeniti na bolje. Potrebno je i vremena i ustrajnosti.

Kratki vodič za pravu revoluciju

Evo na koncu i jedan dodatak s konkretnim koracima kako se to zapravo diže revolucija. Ovo je memento za one koji će, za promjenu, znati za što se bore.

1. Znati svoj cilj - to je srce svake revolucije. Ako revolucija nema svog cilja, samo će pogoršati stvari.
2. Okupiti ljude, imati podršku i konsenzus, jer, da bi revolucija uspjela, cilj mora biti zajednički.
3. Edukacija. Revolucija se diže knjigom i znanjem, a ne kamenom i molotovljevim koktelom.
4. Znati konstruktivno usmjeriti bijes i očaj ljudi koji se upuštaju u revoluciju, a ne ga zloupotrijebiti.
5. Preuzeti odgovornost, a ne se skrivati iza maskirnih kapa ili šalova.
6. Borba za slobodu i prava svih ljudi, a ne samo pojedinih grupacija.
7. Pojedinac nikad ne može biti središte revolucije nego uvijek ideja. I to ideja koja doprinosi svima, a ne samo pojedincima.
8. Konačni produkt svake revolucije mora biti sloboda.