Društveno (ne)odgovorne tvrtke

Svaka ozbiljna, posebice velika tvrtka, kako bi čuvala, gradila i poboljšavala vlastito poslovanje ulaže dio svoje dobiti u lokalnu zajednicu. Ulagajući u lokalnu kulturu, sport, obrazovne ustanove, dobrotvorne akcije i ine događaje priskrbljuje sebi image društveno odgovorne tvrtke, a istovremeno vlastitim djelatnicima povećava standard.

I Hercegovina je posljednjih godina imala nekoliko velikih tvrtki koje su zavrijedile pohvale po svom ponašanju prema lokalnoj zajednici. No Hercegovina je ovih dana dobila i suprotan primjer u kojemu su se na jednom mjestu, u jednom državnom poduzeću i kroz jednu osobu, sva načela društvene odgovornosti srušila zbog jedne fotelje.

Zahvaljujući zviždaču iz jedne takve tvrtke, koji je hrabro poslao mail u našu redakciju, u prigodi smo bili vidjeti kojim se sve "oružjem", čijim i kolikim novcima i po koju štetu za vlastite djelatnike i sredinu u kojoj žive, bori za fotelju direktora jedne od monopolističkih državnih tvrtki.

Većina djelatnika i većina korisnika te državne nam telekomunikacijske kompanije živi u Hercegovini, poglavito u Mostaru. Tvrtka je ulagala u razvitak grada i Hercegovine mnoge novce, ulagala do trenutka kada je njeno vodstvo izgubilo naklonost ovdašnjih političara. Kako bi sačuvali svoje fotelje posegnuli su za provjerenim receptom: kupovinom glasova u Sarajevu i u Sarajevo okrenuli ogromna sredstva potrebna Hercegovini. Cijena fotelja nije bila bitna jer bi malo tko o njoj razmišljao sve do trenutka kad je u javnost procurila informacija kako je jedan od sarajevskih aduta hercegovačkih direktora prekršio zakon.

Mjesec dana HT Mostar šutio je kako ga je Nogometni savez prevario za ekskluzivni ugovor koji je do tada plaćen s 682.285 KM, a ekskluzivna prava dodjelio njihovom konkurentu. Kada se javnost počela interesirati kako je uopće i zašto potpisivan ugovor na vidjelo su počele izlaziti i druge "investicije" u kupovinu političkih glasova za fotelje.  

Prema nama dostupnim podacima HT Mostar, uključujući troškove sponzorstva i promotivnog materijala, za Sarajevo Film Festvival izdvojio je 907.589 KM. Za Mostar Film Festival dodjelili su 40.000 KM.

Bihaćko je ljeto sponzorirano s 30.000 KM, Art Festival Banjaluka 26.000 KM. HNK Mostar, Knjižnica Mostar, Nazaret Mostar - Sveta obitelj, Pučka kuhinja, Klinička bolnica Mostar .... nisu dobili ništa. Niti jednu jedinu KM. Sveučilište nije dobilo ništa, a računi za telekomunikacijske usluge zasigurno su uredno fakturirani.

Nije sporno sponzoriranje događaja bilo gdje u BiH, sporan je odnos prema zajednici u kojoj djelatnici HT Mostar žive. Ulaganjem samo djela novca, uplaćenog recimo sarajevskim filmadžijama ili Nogometnom savezu, uveliko bi se pomogao standard, zdravstvena zaštita, obrazovanje, kultura, sport obitelji djelatnika i obitelji korisnika usluga HT-a.

Marketinški razlog tog sumnjivog ulaganja izostao je. Broj korisnika usluga nakon SFF-a zasigurno se nije značajno povećao, službeno je dobit skoro uništena, a image tvrtke ozbiljno se narušio u njenom vlastitom domu.

No politika će odraditi svoje. Direktori su platili "kaparu" za još jedan mandat, plaćeni će ih izabrati i štititi, a mi im zavidjeti na domišljatosti i ciframa kojima su platili fotelje.

Z.S.