Danijela Luburić: “Ne učite svoje dijete o markiranoj odjeći i cijenama iste!”

Dragi imućni roditelji, kada već svojoj djeci kupujete skupu odjeću i kitite ih raznim markama kada krenu u školu, naučite ih o poštivanju i zahvalnosti.

Nemam ništa protiv toga da odijevate svoje dijete u najskupljim buticima, da mu na noge obujete tenisice koje koštaju kao mjesečna plaća od Petrova oca koji ima tene od 10 KM, koje su mu pomno birali kako bi izdržale cijelo polugodište, ali ne učite dijete da omalovažava druge oko sebe jer nemaju svi mogućnosti koje imate trenutno vi.

Kažem trenutno, jer sve je u životu nestabilno.

Pričajte mu o zahvalnosti i učite ga suosjećanju. Ne govorite mu kako on ima posebne tenisice dok druga djeca imaju fušu. Ako ga već učite o toj razlici u cijenama, objasnite mu kako nisu svi rođeni pod sretnom zvijezdom kao on. Recite mu kako neka djeca nemaju ni krov nad glavom, niti toplu sobu za vrijeme zimskih dana, dok je njemu sve pruženo. Ne učite ga da on vrijedi više od drugih jer trenutno ima ono što drugi nemaju.

Ne pravite od njega glupana koji će ismijavati drugu djecu oko sebe, jer, niti znate vi, IMUĆNI roditelji, niti drugi, što nam nosi novi dan, a što noć.

“Okreće se kolo sreće, pođe naprijed pa se vrati…” – kaže dio jedne pjesme, i dobro ovo zapamtite.

Učite svoje dijete o pravim životnim vrijednostima. Učite ga o ljudskosti i o tome kako biti čovjek. Nikada ne krivim razmaženu djecu, uvijek krivim njihove roditelje, jer davno sam naučila da dijete uči po modelu i da upija kao spužva. Dakle, sve ono što vaše dijete jest, to je odraz vas.

Tenisice, bile one skuplje ili jeftinije, ne određuju te kao čovjeka. U životu ništa nije sigurno, niti itko od nas ima garanciju za sretan i bezbrižan život.

Sjećam se dobro školskih dana i jedne osobe koja se majci nasmijala u lice, kada joj je dala 40 KM i rekla da joj je to za dva dana. Htjela je reći svima nama, kojma je prepričavala, kako će to potrošiti u istom danu, kao kako je to premalo za dva dana, dok je 80% ostalih nosilo maksimalno 5 KM u školu. To je bilo dovoljno i za sendvić i sok i piće. Bilo je ismijavanja ostalih zbog načina odijevanja i onih klanova: “Mi, djeca bogataša & Vi, obični miševi”.

Toga je bilo i bit će. Uvijek sam cijenila one koji su imali više nego svi, a bili su obični smrtnici sa dušom čovjeka i pošteni. Takvi će uvijek imati, to sam često znala reći i danas ću isto ponoviti.

Svi oni koji visoko lete, brzo slete i još brže se pronađu tamo negdje na dnu. Brzo te život nauči lekciju i onda one tenisice koje su krasile tvoje nožice pronađu se na nogama onoga koga si ismijavao, a ti svoje skupe zamijeniš onim jeftinim koje si pomno birao, jer, sada tvoj tata ima koliko je imao Petrov nekada.

Vidiš? Ako niste shvatili poentu ove priče, reći ću još, da ona osoba koja je živjela na “visokoj nozi”, prošla je kalvariju dok se naviknula na život “običnih” smrtnika, jer nije naučila da nema i da čeka, dok su oni obični smrtnici koji su mjesecima čekali da si kupe nešto, lako se prilagodili životu na visokoj nozi i ostali su isti kao prije.

Više cijene ono što imaju i ne uzdižu se jer dobro znaju da je u životu sve prolazno. I bogatstvo i siromaštvo. Dobro znaju, da biti čovjek, kada naučiš to biti, nikada neće ni poskupjeti ni pojeftiniti. Uvijek će taj status biti na vrhu ljestvice.

Ne učite svoje dijete o markiranoj odjeći i cijenama iste te odjeće.

Učite ga o životu na pravi način.

Učite svoje dijete da je sve materijalno prolazno.
Učite svoje dijete pravim životnim vrijednostima.
Učite ga kako biti čovjek!!

Djeca su odraz svojih roditelja.

Danijela Luburić

Hercegovina.info