Dado Milas:Želim vam svima fino buđenje

Zanimljiva je bila ova godina. Jedna od rijetkih u kojima sam se na trenutak zapitao: je li ovo blagoslov ili prokletstvo? Dobra je stvar što nisam ostao isti. Ne žalim. Postoji razlog za sve. Kad vidim tko me sve pljuvao, točno mi bude toplo oko srca. Kad vidim tko me sve hvalio, točno mi se smuči dolje ispod srca.

Ne volim "čekati" Novu godinu. Onaj gore mi je svjedok da sam se trudio i pokušavao, ali to mi jednostavno nikad nije išlo od ruke. Toliko akcije i toliko spremanja radi dočeka Nove godine, a zapravo se ništa novo ne događa. Osim što se još jednom napiješ i najedeš. I gledam ovih dana kojekakve novogodišnje manifeste i obrasce specifičnog novogodišnjeg ponašanja, pa je jedan od njih da je potrebno točno u ponoć poljubiti osobu koju voliš da bi ti godina koja slijedi bila - dobra. De bola... Zar još uvijek ima onih koji nasjedaju na takve gluposti?

Ajmo ostaviti po strani ovu (još jednu u nizu) izliku za prežderavanje i opijanje. Ovo je idealno vrijeme da se prisjetimo svega onoga što smo do sada proživjeli. Savršeno za rekapitulaciju. Je li protekla godina bila za mene dobra godina? Jesam li postao bolji i pametniji čovjek kakav sam poželio postati na početku sad već prošle 2014.? Jesam li razborito koristio svoje vrijeme? Jesam li se brinuo za druge ili sam možda razarao njihovu sreću?

Hoće li ova godina koja slijedi stvarno biti nova i u čemu se uopće sastoji ta novost?

Aurelije Augustin tumači da novo može početi tek onda kad staro odumre. Kod nas "staro" još uvijek dominira, iako je na aparatima već duže vrijeme. Potrebno je da umre stari čovjek da bi zaživio onaj novi. Ako se misli ostati na "navikama" stare godine, ako ostane sve kao što je bilo, onda će biti samo novo računanje, ali neće biti "nove godine". Bez promjene čovjeka događa se samo obnavljanje ili produživanje "stare godine", trajno se živi stara godina. I zanimljivo je da svi mi uporno sebi govorimo da smo potpuno drugačiji (i bolji) od ostalih, ali, s druge strane, tako rijetko uspijevamo to živjeti.

Sad nam se još jednom nam na nov način nudi izlazak iz naših vlastitih tamnica u koje smo dobrovoljno ušli. Na novi nas se način poziva da shvatimo kako nismo dovršili svoje "čovještvo". Da nismo još do kraja prihvatili sami sebe. Da još nismo dopustili da nas dotakne novost Radosne vijesti i da naše obraćenje još uvijek nije gotovo.

Primijetio sam da ne želite da vas itko budi u vašem "spavanju". Što bi rek'o pokojni Đinđić: "Ne možete vi da budete svetski prvaci a da spavate!" Neka vas ove godine nešto žestoko drmne. Inače će vam život proći u spavanju. Želim vam svima fino buđenje.