Tri sarajevska „mušketira“ o kleptomanu Komšiću

Najsramotnija krađa demokratskih izbora u povijesti ovih nesretnih prostora nije u mogućnosti sakriti istinu koja je ovako ili onako, ipak, izašla na vidjelo. Evo neka se Bošnjaci i sami uvjere što o njihovom Komšiću govore tri predstavnika njihove političke elite.

Haris Silajdžić sadašnji član Predsjedništva BiH i kandidat SZBiH za budućeg člana, još je pri prošlim predsjedničkim izborima izjavio: “Komšić nema legitimitet i ovo je veoma loše za budućnost BiH jer država još nije utemeljena na građanskom principu, nego troetničkom i zato jedan narod ne smije se preglasavati od strane drugog naroda.”

Muhamed Filipović bošnjački akademik, filozof i političar u srpnju 2010. izjavio je: „Hrvati nisu izabrali Željka Komšića. Preglasavanje jednog naroda je najveća opasnost za ovu državu. Interesantno je kako preglasavači nikada ne vide problem preglasanih. Rezultati koje se dobiju na takav način, kao u primjeru Komšića, kratkoročni su i doista mizerni u odnosu na dugoročnu štetu koju uzrokuju. To što je odgovarajuća legislativa danas nedorečena i devijantna, pa omogućava da se izaberu i oni koji formalno jesu ''nešto'', ali u suštini predstavljaju nešto sasvim ''drugo''. Ta zakonska nedorečenost ne može nikako biti opravdanje, niti smije da ima svoju moralnost da, u konkretnom slučaju Hrvate predstavlja čovjek koji se izjašnjava Hrvatom, ali kojeg su izabrali Bošnjaci i koji se ponaša i koji jeste politički Bošnjak! To što neki u Komšiću vide sredstvo kojim se pobjeđuje nacionalizam i podjele, to je jedna velika zabluda. Slučaj Komšić je samo jedan, ako ne i najjači argument, za konačnu podjelu, jer je to samo još jedna potvrda da je u BiH preglasavanje naroda neizbježno. Ali, to je i jedna snažna poruka Srbima u RS što ih možda očekuje u slučaju da popuste u nekim svojim tvrdim stavovima i voda na Dodikov mlin.

Da SDP i Komšić imaju imalo obraza rekli bi ovako - "mi odbijamo svaki oblik podjele u nacionalne torove i zato odbijamo da kandidiramo našeg čovjeka za ovu sramnu instituciju - tročlano predsjedništvo!" Ali, eto…zahvaljujući političkoj rascjepkanosti najmalobrojnijeg naroda, postoji mogućnost da Komšić, uz discipliniranu stranačku glasačku bazu, pobijediti i na ovim izborima, i još četiri godine bude predsjednik od Kozje Čuprije do okretaljke na Neđarićima (uz povremene, predizborne posjete provinciji). SDP članstvo će nastavit da se busa da su multi-multi, Zlaja će imat svog trojanca u vlasti, što će mu dati neku korist i relativno solidan uticaj na vanjskoj sceni, a Hrvati će opet ostat posramljeni jer su sami sebe ukopali ( opet!). I to neće baš biti dobra klima za nastupajuće pregovore o ustavnim promjenama.

Bakir Izetbegović kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH ovog tjedna (rujan 2010.) rekao je: „Mislim da SDP Komšićevom kandidaturom ne šalje dobru poruku hrvatskom narodu. Brojke nepobitno dokazuju da je Željko Komšić izabran prvenstveno bošnjačkim glasovima i nisam sretan zbog toga. Ako su pred izbore 2006. godine mislili da će uspjeti zadobiti povjerenje Hrvata u BiH za svoj prijedlog hrvatskog člana Predsjedništva BiH, evidentno je da to nisu uspjeli. Ne znam zašto to ponovo rade, ali znam da su u najmanju ruku nedosljedni. Ako su željeli dokazati svoju multietničnost, trebali su predložiti po jednog kandidata za svaku poziciju u Predsjedništvu BiH. Na ovaj način pokazuju jednu dozu sebičnosti i gladi za vlašću, ne mareći za posljedice po BiH, a to nije dobro.“

Ovakvo oštre i precizne izjave nismo očekivali od bošnjačkih perjanica, ali je očito želja za vlašću bila jača od inata naspram obespravljenih Hrvata. Zbog toga je ekipa - Haris Sijadžić, Muhamed Filipović i Bakir Izetbegović - svojim izjavama išla na ruku istini o SDP-eovoj i Komšićevoj kleptomaniji nad Hrvatima. Haris i Bakir udaraju po kleptomanu jer se kao predsjednički kandidati i sami bore za bošnjačke glasove, dok istovremno Muhamed njih dvojicu napada skupa s Komšićem jer radi na promidžbi Fahrudina Radončića koji je takođe bošnjački kandidat u predsjedničkoj utrci.

Na sve ove iznesene izjave Ž. Komšić odgovara napadima. Njegov stil obraćanja prema protivnicima je i dalje stil drvosječe koji, i bez sjekire u ruci, non-stop mlatara rukama po zraku. Govor mu je tek neargumentirano nadvikivanje drugih i to riječnikom nekog planinskog ovčara. Kinezi bi rekli; pas koji laje nije dovoljno kuhan.