Zelena tranzicija u službi sivih eminencija

Više općinskih i županijskih razina u Bosni i Hercegovini moglo bi se naći u ozbiljnim zakonskim problemima zbog izdavanja koncesija za izgradnju solarnih elektrana. Neke od spornih koncesija dobivene su mimo volje lokalne zajednice, a što je većini zajednički nazivnik u Hercegovini - jest činjenica da se područja planirana za solarne elektrane nalaze na pašnjacima i šumama državnog zemljišta.

Odlukom Visokog predstavnika iz 2005. zabranjeno je raspolaganje državnom imovinom, no to ne priječi izvršnu i zakonodavnu županisku vlast kako bi protuzakonito šakom i kapom dijelili koncesije. Najsvježiji primjer dolazi s područja Jasenjana (općina Drežnica) u sjevernom dijelu općine Mostar kada je Gradsko Vijeće nedavno izglasalo suglasnost za solarne elektrane na državnom zemljištu unatoč borbi mještana, medija i aktivista koji su i vijećnike upozoravali na protuzakonite radnje.

Ono što je posebno zanimljivo u posljednje vrijeme i budi nadu u pravedniju budućnost je tužba Pravobraniteljstva BiH protiv Vlade HNŽ i investitora gdje su podnijeli tužbe za utvrđivanje ništavosti ugovora o koncesiji solarne elektrane na području Miljkovića i Međina (grad Mostar), gdje je Grad prekršio zakon, dajući dozvolu za prenamjenu šumskog zemljišta na ovom lokalitetu, iako je to suprotno odluci Visokog predstavnika.

Jug države geografski je atraktivan za sve poslovne ideje koje bi uključivale puno sunca i malo truda. Malo stariji čitatelji brzo će se prisjetiti razdoblja kada je Hercegovinu tresla smiljomanija i mnogi su zadnju marku davali za nasade smilja na kojima su htjeli zaraditi, no zbog pogrešnih ‘stručnih’ agronomskih procjena, 'Mala Provansa' u nastajanju zube je polomila na flori.

Investitori u novom valu solaromanije puno su pametniji i mudriji, ulaganje u solarnu energiju ipak nije rad sa živim bićima kojima moraš tepati danonoćno kako bi na kraju godine dobio bilo kakvu zaradu. Dovoljno je znati ljude koji znaju ljude, a novca koji izlazi iz osunčanih kineskih panela, bit će dovoljno za sve.

Da bi neki investitor krenuo u projekt solarnih elektrana morao bi ispoštovati tri početna koraka koja se sastoje od pribavljanja: urbanističke suglasnosti, građevinske dozvole i uporabne dozvole. Sve ostale dozvole i suglasnosti proizlaze iz ove tri glavne, a upravo one su često najveća prepreka legalnoj i transparentnoj zelenoj tranziciji jer investitori nemaju ishodovano nešto od navedenoga, a u žurbi su s vremenom jer se radi o ogromnim investicijama. 

Tada gradske/općinske vlasti pokleknu ili zažmire na jedno oko zbog famoznih višemilijunskih investicija, a građane se nastoji uvjeriti kako se radi o projektima koji će pokrenuti gospodarstvo unatoč činjenici da od solarnih elektrana zarađuje samo vlasnik/ci te eventualno stražar na plantažama panela. Da bi uopće opravdali stupanj ekonomske opravdanosti, prema naputku Federalnog ministarstva energetike, investitori moraju paziti na ispitivanje terena, utjecaj djelatnosti na život, trebali bi dokazati dobit za Bosnu i Hercegovinu, a bitne su i koncesijske naknade koje će pripasti lokalnoj zajednici.

Cjepkanje zemljišta kao modus operandi

U posljednje vrijeme među hercegovačkim investitorima posebno su zanimljive solarne elektrane od 1 MW. To, naravno, nije zbog skromnosti nego cjepkanja zemljišta kako bi elektrane od 5-6 ili više MW zaobišle pravne legislative.

„Energetska dozvola nije potrebna za izgradnju elektrana instalirane snage manje od 1 MW, pa samim tim i za postrojenja koja su predmet Vašeg upita. Nacrtom Pravilnika o izdavanju energetske dozvole, je bila predviđena naknada za obradu zahtjeva za izdavanje energetske dozvole, koja je korigirana poslije mišljenja od strane nadležnih tijela da svi javni prihodi budu jasno definirani Zakonskom osnovom, a ne Pravilnikom. Što se tiče okolinskog aspekta za to su nadležna županijska ministarstva, i Federalno ministarstvo okoliša i turizma“, za hercegovina.info odgovorila je Lana Rizvanović iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije.

Fenomen ‘salami slicinga’

Praksa pokazuje da širom Bosne i Hercegovine postoji niz ovakvih i sličnih primjera čemu svjedočimo najviše oko Mostara. Neformalna grupa građana s područja Drežnice kod Mostara je skrenula pažnju Fondaciji Atelje za društvene promjene - ACT o slučaju izgradnje čak 30 solarnih elektrana na lokalitetu Jasenjani.

“U konkretnom slučaju, provode se odvojeni postupci za 30 fotonaponskih elektrana instalirane snage od po 900 kW, iako je jasno da one čine jedinstven projekt i pogon za proizvodnju električne energije ukupne instalirane snage 27 MW u vlasništvu jednog investitora “HL 001 Group” d.o.o. Mostar. Ovdje je problematično i što je Federalno ministarstvo okoliša i turizma, usklađivanjem odredbe Uredbe o projektima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i projektima za koje se odlučuje o potrebi procjene utjecaja na okoliša s relevantnim odredbama Direktive Europske unije, odlučilo da za izgradnju solarnih elektrana u entitetu FBiH nije potrebno provoditi procjenu uticaja na okoliš bez obzira na njihovu instaliranu snagu. Za razliku od ovog rješenja, u entitetu Republika Srpska se odlučuje o potrebi provođenja procjene uticaja na okoliš solarnih elektrana”, kazala je za hercegovina.info Lejla Kusturica, aktivistica i direktorica Fondacije ACT.

Detaljnijim istraživanjem ustanovljeno je da se radi o “salami slicing”. Prema definiciji, to je praksa umjetne podjele projekta na više manjih dijelova koji pojedinačno ne prelaze prag za  potrebu izdavanja određenih dozvola ili suglasnosti, ali mogu imati značajne uticaje kada se projekt sagleda u cjelini. 

“Na ovaj način se onemogućava sagledavanja potencijalnih negativnih uticaja cjelokupnog projekta, što može dovesti do negativnih posljedica po okoliš”, ističe Kusturica.

Zaobilaženje federalne razine

Investitori i s njima povezani interesni lobiji nemaju problema s nepravilnostim jer lokalne vlasti ispunjavaju sve njihove želje. U svemu tome najgora je činjenica kako pokazuju više empatije prema investitorima negoli prema svojim sugrađanima, a pritom nesvjesno krše i vlastite zakone.  

“Mi kao aktivisti iz ACT-a inzistiramo da procesi koji u konačnici omogućavaju koncesioniranje, odnosno ustupanje naših zajedničkih dobara domaćim i stranim investitorima moraju biti otvoreni i transparentni te omogućiti lokalnom stanovništvu i široj javnosti da budu informirani i uključeni u sve faze. Nažalost, svjedoci smo da češće niži, a povremeno i viši nivoi vlasti preskoče ovaj značajan korak i lokalno stanovništvo, koje je izloženo direktnim utjecajima projekata koji se realiziraju, isključe iz cijelog procesa”, nastavlja Lejla Kusturica, aktivistica u zaštiti okoliša.

Mještani Jasenjana kraj Mostara uključili su se na vrijeme u borbu, aktivirali medije i aktiviste, no i to je postalo prekasno.

“Nažalost, resorno županijsko ministarstvo nije imalo razumijevanja za komentare i stavove lokalnog stanovništva građana i aktivista, kao ni mjesne zajednice i lokalnih udruženja te je odobrilo čak 30 okolinskih dozvola za solare u Jasenjanima. Napominjemo da se ovaj projekt realizira na obroncima planine Prenj, odnosno lokalitetu koji je entitetskim prostornim planom predviđen za uvrštavanje u sastav Nacionalnog parka Prenj - Čvrsnica - Čabulja i Vran”, priča naša sugovornica.

Investitori imaju svoj cilj, ali i priču

Veliki ulagači ne smatraju velikim problemom reakcije mještana. Upravo investitor za gore navedeno područje Jasenjana, sjevernije od Mostara (HL 001 Group d.o.o.) za hercegovina.info naveo je kako pisanja o solarnim postrojenjima općenito, a naročito njegovim sadrže netočne informacije koje štete njihovom poslovnom ugledu.

“Postupak dodjele koncesija za izgradnju fotonaponske elektrane 'Jasenjani' u skladu je sa zakonskim propisima, uz transparentno provedene procedure i usvojen Prostorni plan nakon javnih rasprava. Odbacujemo insinuacije o netransparentnosti i pogodovanju, ističući neutemeljenost tih tvrdnji koje, po njima, narušavaju ugled društva i sudjelujućih institucija”, kazali su iz grupacije HL 001 dodavši da planiraju zatražiti pojačanu inspekcijsku kontrolu za sprječavanje širenja dezinformacija i zaštitu svog poslovanja.

Pravobraniteljstvo je drukčijeg stajališta

Na lokalitetu Jasenjani planirano je 30 fotonaponskih elektrana, a iz Pravobraniteljstva BiH uputili su tri urgencije gradonačelniku Grada Mostara sa zahtjevom da se izjasni o dodjelama koncesija na području grada, za što nikada nisu dobili nikakvu informaciju po traženom. 

“Radi se o vrlo kompleksnom problemu gdje je primjetno da osim predmetnog lokaliteta na širem području Hercegovine se dodjeljuju koncesije na državnom zemljištu, bez ikakve suglasnosti i upoznavanja Bosne i Hercegovine o tim postupcima. U tom smislu smo se u više navrata obraćali Vladi HNŽ i nadležnom pravobraniteljstvu, te smo u nekoliko predmeta pokrenuli parnične postupke protiv Vlade HNŽ i investitora kojima su dodijeljene koncesije, posebno iz razloga što se postavljanjem fotonaponskih elektrana vrši trajna promjena namjene zemljišta (šumskog i poljoprivrednog) u građevinsko što po našem mišljenju nije u skladu s propisima”, kazali su nam iz Pravobraniteljstva BiH te dodali da se nadaju da će uspjeti zaštititi imovinu i imovinske interese titular državne svojine.

Investitori su svojom željom i naivnošću stavljeni u nepogodan položaj i to je jasno. Ponajveći hercegovački solarni investitor o kojem smo dosta pisali - Zdravko Mamić, u više javnih nastupa govorio je o pravnoj konfuziji i neusklađenosti razina vlasti koje blokiraju investicije Njegove ilegalne trafostanice zapečaćene su, a nitko mu ne može obećati legalnost istih, kao i korištenje tog priključka koje bi mu donosilo novac.

“Odustajanje” od projekta

Ivan Pavković, trenutačni direktor i rukovoditelj posuške mesne industrije Šišović među prvima je htio zakoračiti na područje oko Mostara i postaviti solarne elektrane, no nakon intervencije mještana odustao je od svojih nauma. 

Ivan Pavković - Šišović poduzetnik iz Posušja odustao je od gradnje solarne elektrane u Miljkovićima. Iako je ishodio sve potrebne dozvole za gradnju iste, on je odlučio kako solare neće praviti bez suglasnosti mještana MZ Miljkovići s kojima je sudjelovao u javnoj raspravi.

Godinu kasnije ispostavit će se da Pavković možda jest odustao od solarnih elektrana, no sigurno nije odustao od želje za zaradom te ga se može pronaći u koleracijama nedavnog istraživanja hercegovina.info koje je pokazalo kako je tvrtka sveučilinšog profesora Franje Takača, a u čijem se suvlasništvu još uvijek spominje i Zrinka, žena Ante Pavkovića zapravo paravan za upliv ruskog novca u Hercegovinu.

Uloga Pravobraniteljstva BiH i Visokog predstavnika u BiH

Pod izgovorom da Gradsko vijeće Grada Mostara u ovoj fazi daje mišljenje isključivo na usklađenost planiranog projekta s važećom prostorno-planskom dokumentacijom, svjedočili smo još jednom slučaju gdje se niži nivo vlasti zaigrao države dajući mišljenje/suglasnost na koncesiju koja se dodjeljuje nad lokalitetom koji je općenarodni, odnosno državna imovina koja se nalazi pod strogim režimom raspolaganja.

Hercegovačko-neretvanska županija je najreprezentativniji primjer nižeg nivoa vlasti kada su u pitanju ignoriranja i gruba kršenja zakonskih propisa koji tretiraju oblast raspolaganja državnim šumskim i poljoprivrednim zemljištem. Vlasti u ovoj županiji ne mare ni za odlukama Visokog predstavnika niti zaštitom državne imovine.

Uz malobrojne izuzetke, čini se kao da je mahom cilj pogodovanje različitim interesima investitora snažno povezanih s rukovodstvima političkih stranaka u njihovim pohodima na naša zajednička dobra koji su suprotni zajedničkom interesu svih nas.

“Fondacija Atelje za društvene promjene - ACT prije nekoliko mjeseci održala je sastanak s predstavnicima Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine, tijekom kojeg smo mnogo razgovarali upravo o problematici nelegalnog raspolaganja državnom imovinom, ukazujući ovoj instituciji na niz grubih kršenja zabrane raspolaganja. U tom smislu, pozdravljamo njihovu posljednju reakciju - podnošenje tužbe za utvrđivanje ništavosti ugovora o koncesiji solarne elektrane na području Miljkovića i Međina (grad Mostar), gdje je Grad prekršio zakon dajući dozvolu za prenamjenu šumskog zemljišta na ovom lokalitetu. Nadamo se da je ovo prvi u nizu sudskih postupaka koji će uslijediti zbog krčenja državne imovine”, zaključila je Lejla Kusturica iz Fondacije ACT.

Stvarna dobit od koncesija

Kada malo dublje analiziramo spregu političara i investitora o solarnim projektima, običan čovjek stječe dojam da će izgradnja solarnog postrojenja donijeti procvat na temelju naknada koje je investitor dužan uplatiti. Krenimo onda najprije od stvarne motivacije, odnosno stvarne zarade od sunca.

Potencijal iskorištenja solarne energije na području naše države se kreće od 1300 do 1800kW/h po m2 površine solarnog kolektora pod optimalnim kutom. U Hercegovini se kreće između 1500 i 1800 kW/h po m2, kako smo već ranije pisali.

Da biste izgradili vlastitu fotonaponsku elektranu, najprije trebate zemljište. Neki investitori kupuju privatno, no većina ipak traži načine za dobivanje koncesija na državnom zemljištu, što je sporno s aspekta zabrane raspolaganja državnim imovinom.
Investitor zatim mora angažirati tvrtku koja će mu izraditi idejni projekt, te tvrtku koja će vršiti nadzor nad radovima. Taj trošak okvirno je između 30.000 KM, pa sve do preko 100.000 KM ovisno o zahtjevima, veličini elektrane i sl. 

Prema dosadašnjem iskustvu s terena, investitori za 1 MW elektrane plaćaju uglavnom nešto više od milijun maraka s 'rukama' i materijalima, a investitor će u idealnim uvjetima za vrijeme trajanja koncesije zaraditi oko 30 milijuna maraka za 30 godina rada. 

Idealni uvjeti postoje samo za neke jer je i među velikim igračima panika tko će prvi doći do solarnog novca. Razlog? Elektroprijenosova mreža na koju moraju biti spojene sve solarne elektrane koje hoće legalno prodavati struju – preopterećene su i vodi se borba za svaki slobodan MW, a upravo potentno tržište Hercegovine najviše tereti mrežu.

Solarni ortaci spremni, država ne

Državno poduzeće 'Elektroprijenos' zaduženo je za električnu infrastrukturu, ali više puta je struka apelirala na preopterećenost mreže budući da gradovi i općine izdaju puno više suglasnosti nego je to moguće priključiti na mrežu. Jedan od rezultata takvog rada je i masa solarnih elektrana po Hercegovini koje još uvijek nemaju izgrađene trafostanice na koje bi se spojili. Najbolji primjer za to su fotonaponske elektrane u naseljima oko Mostara: Međine i Slipčići. Odgovor investitora bile su ilegalne trafostanice koje nisu ucrtane u prostorni plan, a npr. jednu od njih u Slipčićima zapečatio je inspektor.  

Da bi se proširila Elektroprijenosova mreža, prema saznanjima Hercegovina.info, potrebno je najmanje 4-5 godina intenzivnog rada, a optimalno s ovakvom dinamikom i do 10 što je previše za sve one koji su nanjušili laku zaradu.

"To je po meni preveliki kapacitet koji bi mi dobivali iz solarnih elektrana i to nije način proizvodnje koji može osigurati stabilnost elektroenergetskog sustava”, rekao nam je Srđan Mazalica, rukovoditelj Operativnog područja Banja Luka u Elektroprijenosu BiH koji smatra da se ovoj problematici mora ozbiljnije pristupiti kako ne bi napravili više štete nego koristi.

Što će biti sa svim koncesijama?

“To je nažalost ključno pitanje na koje nitko nema odgovor. Pitanje državne imovine tj. zemljišta se i ne rješava isključivo zbog toga što su svi nivoi vlasti davali koncesija na državnom zemljištu, a sada se od toga pravi politički problem iako realno to nije političko nego pravno pitanje. Kada jednom u ovoj zemlji riješimo status državnog zemljišta onda će se ta pandorina kutija otvoriti. Pitanje je samo ima li iti jedna vlast interesa da se to pitanje otvori”, kazao je za hercegovina.info Damir Miljević, energetski stručnjak.

Naš sugovornik ističe da investitori hrle u solarne elektrane zato što smatraju da vrijedi riskirati s obzirom na potencijalnu dobit koju će ostvariti, a vjerojatno i imaju obećanja da se ta pitanja u dogledno vrijeme neće otvarati.

“Zanimljivo je primijetiti da u BiH nema puno ozbiljnih investitora koji inače u okruženju ulažu stotine milijuna eura u solarne projekte nego se kao investitori uglavnom pojavljuju domaći tajkuni i neke čudne firme bez ozbiljne reputacije u sektoru”, nastavlja Miljević.

Miljević upozorava i na zabrinjavajuće stanje kada je riječ o kapacitetima prijenosa i distributivne mreže, čega smo se već gore dotaknuli. 

“Izdano je preliminarnih odobrenja za priključenje za preko 12.000 MW snage  što višestruko prelazi kapacitete prenosne i distributivne mreže. Naravno najveći broj tih kapaciteta nikad investitori i nisu namjeravali izgraditi nego prodati odobrenje za priključak i projekat. Ista pojava je bila i u susjednoj Srbiji gdje su kroz izmjenu zakona tražene garancije za realizaciju prijavljenih projekata što je onda u igri ostavilo samo desetak posto ozbiljnih investitora dok su špekulanti otpali jer nisu mogli ili htjeli osigurati garancije. Krucijalno pitanje je zašto vlasti u BiH i to u oba entiteta ne postupe isto kao što su uradili susjedi. Očito je, bar po mom mišljenju, da vlasti i investitori rade u sprezi i to protiv građana i privrede koje već godinama pod raznim izgovorima onemogućavaju da proizvode energiju za svoje potrebe u statusu prosumera, udruženih prosumera ili zajednica obnovljivih izvora energije pravdajući to, između ostalog, i time da su kapaciteti mreže popunjeni iako suštinski nisu nego su rezervirani za miljenike vlasti", zaključio je Miljević za hercegovina.info.

EU standardi zaštite okoliša stavljeni na čekanje 

Procjena studije u europskoj obitelji koristi se više od 10 godina, preciznije od 2012. kada su u pitanju ovakvi ili slični projekti proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije. Budući da nismo ni blizu Europske unije, naša područja izgledaju kao idealan teren kako bi se izbjegle sve pravne obligacije. Na temelju ove EU direktive, javnost ima pravo osporiti tu odluku sudskim putem. U Hercegovini se posljednjih godina dogodio niz prosvjeda običnih ljudi ili seljana iznad čijih kuća su planirane solarne elektrane baš iz navedenog razloga jer nisu bile održavane javne rasprave u mjesnim zajednicama, a investitori su sve rješavali političkim i gospodarskim utjecajem. 

Energetska studija koju je 2010. izradio Energetski institut Hrvoje Požar iz Zagreba, na zahtjev tadašnje mostarske gradske vlasti i Zavoda za prostorno uređenje Grada Mostara, postala je ključna za izmjenu prostornog plana Mostara. Studija, financirana od Svjetske banke, pruža detaljnu analizu pogodnih lokacija za vjetroelektrane, solarne i hidroelektrane. Bez ozbiljnijih javnih rasprava, integrirana je u prostorni plan grada 2012. godine. Dokument na preko 300 stranica identificira ključne makro i mikro lokacije za solare, naglašavajući da čak sedam lokacija za solarne elektrane predstavlja prevelik broj za Grad Mostar.

Usporedba investicija

Zbog iscrpne analize ovog, kolokvijalno rečeno, 'džepnog izdanja o zlouporabi zelene tranzicije', provjerili smo solarnu ekspanziju u druga dva dijela države osim hercegovačkog juga – Posavina i Središnja Bosna.

„Izdane su koncesije za 12 fotonaponskih elektrana. Dokumentacija potrebna za dobivanje koncesije je propisana Pravilnikom o dokumentaciji koja se dostavlja uz Prijedlog za dodjelu koncesije za obavljanje elektroprivredne djelatnosti proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije putem samoinicijativne ponude. 

Objavljen je i  Pravilnik o načinu utvrđivanja visine, načina obračuna, rokova plaćanja, najnižeg iznosa naknade i uvjeta za promjenu naknade za koncesiju za obavljanje elektroprivredne djelatnosti proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije“, stoji u odgovoru za hercegovina.info iz Posavske županije.

Slična koncesijska klima je i u centralnom dijelu države koji su izdali još manje koncesija za solarne elektrane na području cijele županije, manje čak i od Posavske.
Središnja Bosna

Vlada Srednjobosanske županije je, do sada, donijela ukupno 10 (deset) Odluka o dodjeli koncesije za izgradnju, uređenje, održavanje, korištenje i održavanje fotonaponskih elektrana, odnosno postrojenja za pretvaranje energije sunca u električnu energiju, za deset gospodarskih društava. Kroz navedene Odluke koncesija je dodijeljena na trinaest različitih lokaliteta.

“Konstatiramo da Ministarstvo gospodarstva Srednjobosanske županije, trenutno, ima sedam aktivnih Ugovora o koncesijama čiji su predmet solarne elektrane snage od 150 kW, osim ako se radi o postrojenjima za vlastite potrebe i postrojenjima na vlastitom objektu ili zemljištu”, kazali su za hercegovina.info.

Postupak dodjele koncesija u Srednjobosanskoj županiji reguliran je Zakonom o koncesijama, gdje Vlada na prijedlog ministra pokreće proceduru putem javnog prikupljanja ponuda. Kriteriji za izbor najpovoljnije ponude uključuju visinu naknade, financijsko stanje ponuđača, iznos i vrstu investicije, te reference ponuđača. Ako se koncesija dodjeljuje na području koje pokriva samo jedna općina, potrebna je prethodna suglasnost općinskog vijeća, koje mora provesti i javnu raspravu. Za koncesije koje pokrivaju područja više općina, potrebna je suglasnost svih relevantnih općinskih vijeća, koja se moraju očitovati u roku od 30 dana.

“Prije odlučivanja o prijedlogu odluke o pristupanju dodjeli koncesije nadležno ministarstvo organizira izradu studije prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu“, kazali su nam iz Ministarstva gospodarstva Srednjobosanske županije.

Također, za potrebe ovog teksta iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije potvrdili su da oni nisu provodili u ime Vlade Federacije BiH ni jedan postupak pregovaranja s ciljem sklapanja Ugovora o koncesiji s bilo kojim investitorom.
U ministarstvu su nam kazali da nemaju nikakve podatke niti spada u njihovu nadležnost informacija koliko gradovi i općine inkasiraju od koncesijskih ugovora.

Unatoč zabrani Ureda visokog predstavnika, zemljište se masovno dodjeljivalo investitorima na razdoblja od 30 godina, a u nekim slučajevima, poput Stoca i Čapljine, čak se i prodavalo. Međutim, tome je stao na kraj Ustavni sud BiH, koji je poništio odluku Vlade FBiH.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.