FOTO  JOŠ NEVIĐENI URBICID U REŽIJI URBANISTA SDA Na stogodišnjakinju zveknuli četiri stana, a ona pukla po svim šavovima

Nakon niza članaka o mostarskom urbanizmu i afere urbicid, koju smo plastično zgradu po zgradu dokazivali shvatili smo da i Konjic ima svoj urbanizam za jahanje naroda, te našli definitivno najgori primjer urbicida u HNŽ-u – do sada.

Na zgradu čija je izgradnja počela prije Prvog svjetskog rata, a dovršena tek iza njega investitori su, a sve s blagoslovom urbanizma i bivšeg načelnika Konjica digli dva kata, odnosno četiri stana. Ne treba biti poseban urbanista, mogao je to procijeniti i dvogodišnjak, da će austrougarska starica - godište 1925. - pod tim teretom početi pucati. I to se dogodilo. Nakon 40 godina života u svom stanu Semida Hakalović je iz svog stana otišla u podstanare u svom gradu. Pored vlastitog, sada iznimno smrdljivog, ispucalog i zapravo neupotrebljivog plaća najamninu u susjedstvu. Hoda iz sobe u sobu i pokazuje nam rupe, a stanom se širi i nesnošljivi smrad. Popucali su kutovi prostorija, zidovi se po spojevima rastavljaju, a i iznad otvora su pukotine.

U središtu grada

Zgrada se nalazi u blizini mosta u Konjicu, odmah iza raskrsnice u Ulici Trešanica broj 17, na parceli k.č 934/2 K.O. Konjic.  Tko prometuje na relaciji Mostar – Sarajevo lako će ugledati i ovo golim okom vidljivo ruglo.

„Radovi su počeli 2017., a godinu ranije su investitori dobili dozvolu uz suglasnost ostalih stanara. Mi smo pokazali dobru volju i dali suglasnost. Oni su gore imali tavan, baš klasični tavan. Rekli su pravit će visoko potkrovlje, standardni stan, pa su otišli na dva. Onda nisu uzeli tvrtku, nemaju nadzor, nemaju izvođača, krenuli su u svibnju raditi, radili su do polovine kolovoza – dakle tri mjeseca. A kad smo davali suglasnost, mi smo u suglasnosti naveli 6 uvjeta, a jedan od njih je da se uradi stručna statika zbog starosti kuće, pošto je kuća austrougarska gradnja, da radovi ne traju duže od dva mjeseca, da svu štetu koju urade investitori da je nadoknade, da se sve što misle raditi stavi u glavni projekt. Ne mogu se više ni sjetiti. Ma ne bi nam ni palo na pamet u središtu grada da će raditi, a neće uzeti tvrtku“, priča, a uzdiše Semida Hakalović, čiji se život pretvorio u borbu protiv trulog sustava, koji nikad ovakvu izgradnju nije smio ni dopustiti. Uzdiše, a suspreže suze, budući da je u međuvremenu preminuo i suprug s kojim je život provela, i djecu odgojila u stanu iz kojeg je u miru morala iseliti.

„Dok su trajali radovi to je toliko prašilo da smo stavljali deke na prozore. Kad smo digli deke i upalili svjetla tek smo vidjeli da je sve po stanu puklo. Obratili smo se inspektorima, prvo je bilo 'ma pusti Semka', pa onda izlika ako se zaustave radovi zgrada će prokisnuti“, priča nam Hakalović.

Naime, kako saznajemo šefici inspekcije u Konjicu jedan od investitora je stric, a ista je i kuma sa šefom urbanizma. Al' na koncu inspektorica zaustavlja radove. Nažalost, kad je već bilo kasno.  Sve miriše na Mostar, na trulež, ovaj puta u režiji SDA. Gradovi su možda različiti, kao i vladajuća stranka, no praksa je ista. 

„Mi podnesemo tužbu, ustvari prvo nam odvjetnik savjetuje da uradimo osiguravanje dokaza. Sud odredi Adisu Tojaga da radi vještačenje. Žena napravi nalaz, na kraju napiše da se ne može izjasniti“. Sutkinja predlaže da analize i mjerenja uradi institut. Pred Novu Godinu su to poslali, i zakazano je ročište. U vještačenju piše da je statiku radio profesor Imamović. Ja koja radim u građevini skoro 40 godina, bila sam u tvrki 'Izgradnja' koja je cijeli Konjic napravila i svakog inženjera statičara znam ne znam o kome se radi. Nekako smo našli da je čovjek iz Tuzle, nađemo ga preko zajedničkih prijatelja, a njegovih poznanika. Čovjek je radio na građevinskom institutu, a otišao u mirovinu. I kaže nam da nije radio uopće statiku i potpiše nam i izjavu ovjerenu kod notara da uopće nije radio statiku“, priča dalje Semida.  Ima dva rješenja da je kuća opasna po život, što zbog pukotina koje su se proširile po cijelom stanu, to zbog nesnosna smrada.

„Nije to odmah počelo smrdjeti iz tih pukotina. Prošlo je godina-dvije kada je suprug primjetio da u stanu nesnosno smrdi. Bilo je to zima prije korone, njemu 68 godina, inače ribar, primjeti da smrdi. Ja na poslu, problemi sa sinusima, ne osjetim. Na koncu smo shvatili da su uslijed radova popucali dimnjaci, a počela isparavanja“, priča Semida. Aparat koji ukazuje na štetna isparavanja u stanu doslovce zviždi, a Semida smatra da je to jedan od razloga iznenadne smrti supruga. Bio je kronični bolesnik, no dokrajčila ga je teška upala pluća, i na koncu korona. Kako obdukcija u vrijeme epidemije nije rađena, točan uzrok smrti supruga, odnosno je li povezan sa isparavanjima u stanu ne može znati.

Odgovore čekamo

Hakalović kaže da su se obraćali i novom načelniku, te poništili i dozvole urbanizma, no problem nisu riješili. Pod stare dane Semida je podstanar u svome gradu, te pored svoga stana, punog uspomena, živi u iznajamljenom. Djeca su već davno odselila, a boji se da za života neće uspjeti riješiti ovaj problem, te će ih dočekati.

Općini Konjic u petak ujutro poslali smo kako je uopće moguće da su izdane dozvole za onoliku intervenciju na stogodišnjoj zgradi, i kako radovi nisu na vrijeme zaustavljeni. Upit smo poslali i odvjetniku koji zastupa dvojicu investitora. Do objave ovog članka nisu odgovorili. 

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.