IGRAO JE ZA ZRINJSKI, A SADA JE SVEĆENIK 'Ozljeda je bila u Božjem planu. Navijači nemojte u zanosu griješiti, a neka Zrinjski večeras pobijedi'

U Međugorju je u tijeku duhovni seminar za svećenike koji se održava od 4. do 9. srpnja. Oko 170 svećenika iz cijelog svijeta stiglo je u ovo hercegovačko mjesto kako bi se i oni kroz predavanja drugih svećenika i molitvu još više ojačali u svom pozivu. Među njima smo sreli i mladog 33-godišnjeg don Luku Klaricu. Navijačima HKK Zrinjskog ime ovog Sinjanina je jako dobro poznato. On iza sebe ima košarkašku karijeru, a igrao za je ovaj mostarski klub tri godine. Sretan je kaže kad dođe u Hercegovinu.

"Uvijek mi je drago doći u ovaj kraj, u Hercegovinu. Tri godine sam proživio ovdje igrajući za Zrinjski. To je bilo moje prvo odvajanje od kuće. Tu sam sazrijevao i fizički i psihički. Borio sam se s teškom ozljedom koju sam zadobio u prijateljskoj utakmici u Čitluku, nakon koje mi je karijera krenula drugim pravcem. No, gledajući iz današnje perspektive, kao svećenik, smatram da je i ta ozljeda bila dio Božjeg providonosnog plana.. Do 25 godine života, nikada nisam ni slutio, da bi mogao krenuti svećeničkim putem. To za mene , ni u kakvoj zamisli, nije bila mogućnost. Hercegovina, a poglavito Mostar su mi ostali u jako lijepom sjećanju. Volim doći u Hercegovinu, Mostar, Međugorje i Bogu hvala da sam opet tu", kaže Don Luka za Hercegovina. info.

Priča nam kako je došlo do svećeništva.

"U trenutku kad sam bio na moralnom i košarkaškom dnu, Bog je snažno ušao u moj život", priča nam don Luka. „Dogodio se jedan intenzivan susret s Duhom Božjim kojega ja iskreno nisam očekivao. Duh Sveti me zahvatio, prožeo iznutra i izvana na opipljiv i iskustven način. To se dogodilo na jednoj molitvenoj zajednici. To je bilo u 24. godini. Od tog trenutka ja sam se bavio još tri godine profesionalno košarkom. No, od tada kreće moj potpuno drugačiji pristup treniranju, pobjedama i porazima. Nastojao sam svojim ponašanjem, bez ružnih riječi, psovki, ogovaranja ili svađa, biti Božji. Bile su to tri godine jako zanimljivog iskustva s Bogom na parketu kroz koje sam nastojao igrati ne za svoju slavu, već za Božju. 

Pitamo ga kakva je poveznica između vrhunskog sportaša i svećenika, ima li nekih dodirnih točaka.

"To je odlično pitanje. Ima sličnosti. Ono što odlikuje vrhunskog sportaša je jedna ogromna discipliniranost i predanost koju profesionalni sport zahtjeva od čovjeka. Moje bavljenje sportom, kroz skoro 20 godina, pomoglo mi je da izgradim karakter i očvrsnem volju. Svaki povratak nakon teške ozljede, a osobito nakon operacija koje sam imao tri, od čovjeka zahtjeva veliku ustrajnost, odvažnost, i volju da ne odustane i poklekne. Tu ima puno dodirnih točaka sa svećeništvom. Na koji način? Pa kao što se zahtjeva profesionalizam u sportu, Bog zahtjeva još veći "svetački profesionalizam", a to je potpuna predanost Bogu, cjelokupnim svojim bićem i životom. Ostati vjeran i odan Bogu do kraja u najvažnijoj utakmici koja se zove život. Dakle, puno je poveznica; predanost pozivu, velika disciplina i ljubav prema onome što radiš, za što živiš. U mom slučaju sada je to ljubav prema Bogu, Isusu i Gospi", govori don Luka

Brojni vrhunski sportaši traže Boga.

"Ostao sam u kontaktu sa svojim kolegama sportašima, a budući da mi je brat bio nogometaš, imao sam priliku upoznati i neke vrhunske nogometaše. Mnogi od njih čeznu za Bogom. Taj sportski profesionalni način života, na koliko god visokoj razini čovjek bio, ne donosi radost duše. Ja ih znam nekolicinu koji su zaradili milijune, a ipak ih to nije usrećilo. Pravi se mir i ispunjenje ne mogu naći bez Boga. Čovjek što je stariji i što više sazrijeva vidi da je smisao života nešto puno veće od ostvarenja vrhunskih sportskih rezultata".

Igrao je s Bojanom Bogdanovićem u mladoj reprezentaciji Hrvatske.

"U mojoj košarkaškoj karijeri imao sam priliku igrati i trenirati s Bogdanovićem, Benderom, Žižićem i još nekim momcima koji su završili u NBA ligi. Iskreno, zadnjih godina ne pratim košarku, no čujem da je Bojan fantastičan, da je došao do rekorda Dražena Petrovića i jako mi je drago radi njega. 

FOTO: Nikola Vilić/CROPIX

Neki suigrači iz Zrinjskog su bili na mladoj misi.

"Da, na mojoj mladoj misi bili su prisutni neki bivši suigrači iz Zrinjskoga i jako mi je drago zbog toga".

Mostar je danas na nogama zbog Zrinjskog. Istina, nije košarka nego nogomet, ali Don Luka ima poruku.

"Sveti Ivan Bosco, osnivač salezijanaca, rekao je jednom prilikom mladima kako im je dozvoljeno da igraju, plešu, navijaju i vesele se, ali samo da ne griješe. Ja bih isto poručio
svim navijačima. Skačite, igrajte, navijajte, zabavljajte se, ali nemojte griješiti. Čovjek često u zanosu nepromišljeno kaže neku ishitrenu riječ, pa čak i opsuje, a što vrijeđa Boga i prlja naše duše. Ja im želim svima Božji blagoslov, neka utakmica prođe dobro i neka Zrinjski pobijedi", kazao je na kraju s osmjehom Don Luka Klarica.

Don Luka je nakon mlade mise koju je proslavio u kolovozu prošle godine raspoređen na službu župnog vikara Župe sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali u Rijeci. Upravo ta Kozala je zanimljiva poveznica njega kao košarkaša i svećenika. Utakmica koju je odigrao na dan kada je u srcu donio odluku za svećeništvo, odigrana je upravo na gostovanju u Rijeci, i to na riječkoj Kozali.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.