Zoran Milanović – državnik ili Titov pionir?

...u Jasenovcu odati počast žrtvama logora Jasenovac, no nismo očekivali kako će u Jasenovcu krenuti predizborna kampanja SDP-a i njegovih koalicijskih partnera.
Duboka gospodarska kriza u Republici Hrvatskoj obuhvatila je sve slojeve hrvatskog društva, zahvaljujući upravo mentalnom sklopu premijera Zorana Milanovića koji za sve ove godine tranzicije i promjena u jugoistočnoj Europi nije razumio razliku između socijalističkog samoupravljanja i tržišnog gospodarstva.
Politika podilaženja onim skupinama hrvatskog društva koji su živjeli na grbači proračuna Socijalističke Republike Hrvatske u vrijeme Titova socijalizma doživjela je gospodarski krah, i jedino što preostaje lideru SDP-a i hrvatskoj ljevici, koji sebe nazivaju „hrvatskim antifašistima" (iako većina od njih nije sudjelovala ni u obrani Republike Hrvatske, a kamoli u borbi protiv fašizma), jeste prikazati sve demokršćanske političke organizacije profašističkim, i uz svesrdnu pomoć stranih tajnih službi i domaćih antihrvatskih interesnih skupina, pokrenuti „lov na vještice".
Kada bi Zoran Milanović bio državnik, a ne indoktrinirani Titov pionir, njegove spoznaje i uvid u hrvatsku povijest i državno i teritorijalno pravo, bi bile puno dublje i kompleksnije, i vjerojatno bi shvatio kako ništa nije počelo 1941. i završilo 1945. godine.

Kada bi Zoran Milanović malo proučio hrvatsku povijest par decenija prije formiranja Titovog partizanskog pokreta, uočio bi Oktroirani ustav Kraljevine Jugoslavije koji je nametnuo srpski kralj Aleksandar Karađorđević ili pak kako su prošli hrvatski državnici, Stjepan Radić, Pavle Radić, Đuro Basariček, Ivan Granđa i Ivan Pernar, u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu.
Kada Zoran Milanović ne bi bio indoktrinirani Titov pionir, razumio bi za što su se kroz dugu hrvatsku povijest borili Ante Starčević, ban Josip Jelačić, Eugen Kvaternik, Zrinski i Frankopani, Kraljica Katarina Kotromanić ili njegovi sinjski alkari koji ove godine slave 300 godina „Sinjske alke", te svi drugi hrvatski velikani i njihovi vitezovi kroz hrvatsku povijest.

Tada bi znao kako su Hrvati imali kraljeve, knezove, banove, predsjednike, hrvatske vitezove i branitelje koji su štitili i svojim životima svjedočili pravo hrvatskog naroda na svoju državu Hrvatsku.
Kada Zoran Milanović ne bi bio indoktrinirani Titov pionir, zasigurno bi znao i kako je u politici sve prolazno te kako su samo interesi vječni.

Ono što Zoran Milanović ne zna jest kako su savezništvo i interes talijanskih fašista, austrougarskih imperijalista, srpskocrnogorskih nacionalista i otomanskih fundamentalista trajni na štetu hrvatskog naroda i, ionako podijeljene, hrvatske domovine, i jedino je mogu štititi ljubav prema Domovini i izuzetno izgrađena nacionalna svijest.
Kada Zoran Milanović ne bi bio indoktrinirani Titov pionir, znao bi kako je hrvatski narod stoljećima pribijen na križ te kako se nad njim vrši sustavno istrjebljenje na vjerskoj, nacionalnoj i ideološkoj osnovi.
Kada Zoran Milanović ne bi bio indoktrinirani Titov pionir znao bi kako je svaki zločin koji su u povijesti Hrvati učinili u obrani suvereniteta i nacionalne opstojnosti brutalno kažnjen, ali isto tako trebao bi znati kako nijedan zločin koji je počinjen nad hrvatskim narodom nije adekvatno kažnjen niti su njegovi počinitelji snosili povijesnu odgovornost i stigmatizaciju za zločine počinjene nad hrvatskim narodom.

Kada bi Zoran Milanović bio državnik, znao bi kako svaka država ima krvave epizode u svojoj povijesti i svaki hrvatski političar koji ima ambiciju upravljati hrvatskom državom trebao bi poznavati tu činjenicu, a ne hodati okolo po uredima svjetskih sila, koje su nastale na ognju i maču, i podmuklo denuncirati hrvatske domoljube kakva je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, tražeći za sebe potporu na štetu svekolikih hrvatskih nacionalnih interesa.
Fašizam, komunizam, Jasenovac, ustaše i partizani, obilježili su svoje vrijeme i danas bi trebali biti dio tragične povijesti hrvatskog naroda koja se proučava i istražuje u znanstvene svrhe s jasnom namjerom kako se pogreške iz povijesti ne bi ponovile.

Kada bi Zoran Milanović bio državnik, a ne indoktrinirani Titov pionir, ne bi prikrivao komunističke zločine počinjenim nad hrvatskim narodom, nego bi otvorio sve moguće istrage kako bi se utvrdili razmjeri zločina koje je počinila Titova komunistička Jugoslavija. Tada bi vjerojatno imao drugačije mišljenje o partizanima i mogao bi napokon shvatiti notornu činjenicu kako je i među partizanima bio ogroman broj zločinaca koji su počinili masovna ubojstva nad nedužnim ljudima svih uzrasta i bez obzira na spol.

Veoma nas žalosti da nas osoba poput Zorana Milanovića, kome je dano napraviti jedan korak ka svekolikom boljitku hrvatske države, vraća sto koraka unazad samo zato kako bi zadovoljio svoju potrebu za političkom moći.
Nažalost, Zoran Milanović nije državnik niti je političar velikog formata, jer da jest, zasigurno bi znao kako se od nečega može napraviti nešto, ali isto tako i kako se iz ničega može napraviti samo ništa.
Raduje nas jedino što politika Titovih pionira istječe iz hrvatskog društva i nadamo se kako će je zamijeniti politika domoljublja, zaštite kolektivnih i pojedinačnih prava te politika pravne sigurnosti i jednakih šansi za sve hrvatske državljane kojima je hrvatska država u srcu.

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB