Zdravko Tomac: 'Tvrdim sa svom odgovornošću da ministar Jovanović već dugo vremena vodi antihrvatsku politiku'

...ministarske pozicije da neće ni minutu svoga vremena trošiti na razgovor s lažovima. Je li on time uvrijedio nas vjernike, koji smo većina hrvatskog naroda, je li to govor mržnje i je li nakon tih izjava morao biti priveden kao i Mamić, ako smo demokratska država u kojoj svaki građanin za svoje izjave na jednak način odgovara, upitao je u razgovoru za Dnevno Zdravko Tomac

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bivši ministar u Vladi nacionalnog jedinstva devedesetih godina, znanstvenik i publicist Zdravko Tomac u razgovoru za portal Dnevno prokomentirao je najnovije događaje koji su potresli hrvatsku političku scenu, a koji, prema njegovim riječima pokazuju da je u Hrvatskoj došlo vrijeme da se povede otvorena rasprava o ključnim temama kao što je Domovinski rat, te zatraži odgovornost dužnosnika i medija koji promiču tvrdnje o građanskom ratu i šire podjele kako bi zadržali vlast i prikrili katastrofalno stanje u zemlji.

Na pitanje jesu li novinari krivi zbog načina na koji su prenijeli izjavu premijera Milanovća iz koje je vidljivo da misli da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, kako je premijer rekao u nedjelju, Tomac je rekao:

- Nisu krivi novinari. Ja već godinama pišem svojim članacima i knjigama, da je, nažalost, znatan dio sadašnjih političara prihvatio Tadićevu velikosrpsku koncepciju i optužbe haaškog suda da ovo što se događalo području bivše Jugoslavije nije bila velikosrpska agresija nego sukob s elementima građanskog rata i nacionalnih sukoba s podijeljenom krivnjom. Jer optužnice generala Gotovine i Markača i Praljka kao i protiv prvog predsjednika Tuđmana i hrvatskog državog i vojnog vodstva temelje se na sukobu između Hrvatske i tzv. SAO krajine unutar Hrvatske kao građanskom ratu, tvrdi Tomac.

Ovu tvrdnju Tomac je potkrijepio događajem u kojem je predsjednik Josipović odveo Borisa Tadića u Vukovar i prihvatio da se agresija na Vukovar tretira kao sukob i građanski rat u kojem su i jedni i drugi činili zločine.

- To je za mene dokaz da, nažalost, mnogi u Hrvatskoj ne samo da misle nego su i vodili takvu politiku kao da se radilo o građanskom ratu. Kada je Milanović to rekao to nije bio lapsus, nego je to njegovo mišljenje koje je javno izrekao, a onda ga je pokušao ispraviti kada je vidio da ta teorija ne ide. Ali, čovjek kaže ono što misli', rekao je Tomac dodajući kako je bit ovog problema što 'u Hrvatskoj i dalje postoje političari na važnim dužnostima, nevladine udruge, mediji i intelektualci koji su cijelo vrijeme do oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču ustvari napadali Domovinski rat, podržavali krivotvorine i djelovali na načelu da je to bio građanski rat a ne velikosrpska agresija'.

Raspravu o 'građanskom ratu' treba staviti na dnevni red Hrvatskog sabora

- Kada danas visoki dužnosnici poput Vesne Pusić, Milanovića i Jospiovića govore kako treba povući tužbu protiv Srbije za genocid, na djelu politika je prihvaćanja građanskog rata i oslobađanja Srbije kao agresora i pokušaj da se na toj politici gradi neko novo bratstvo i jedinstvo na ovim prostorima. Meni je drago da je to pitanje sada došlo u javnost i da se otvorila rasprava o tome je li to bio građanski rat ili nije. Mislim da bi tu raspravu trebalo nastaviti, da bi ju trebalo staviti na dnevni red Hrvatskog sabora i da bi u pripremi te točke trebali izvući sve izjave sadašnjih državnih dužnosnika, a pogotovo nekih, i pokazati da oni zapravo cijelo vrijeme vode politiku nametanja krivotvorina da se radilo o građanskom ratu, a ne velikosrpskoj agresiji.

Tomac je odmah dao i nekoliko primjera: Sadašnja prva potpredsjednica Vlada i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić rekla je da je Deklaracija o domovinskom ratu sramota. A u toj deklaraciji, podsjeća, vrlo je jasno utvrđena službena politika Hrvatske koja argumentima osporava krivotvorine da se radilo o građanskom ratu i podjeli krivnje.

- Kada je sudac Meron rekao da Gotovina i Markač nisu krivi izložio je upravo ono što piše u Deklaraciji o domovinskom ratu - rekao je Tomac. Zatim, nastavio je, ta ista gospođa u Saboru je rekla da je Hrvatska agresor na BiH, a podsjetio je i na izjavu dvostrukog bivšeg predsjednika Mesića koji je u Haagu rekao da je Tuđman u BiH vodio rat radi stvaranja velike Hrvatske.

- Pusić je, štoviše, čak rekla da ni nema Domovinskog rata. To je puno teže nego da se radilo o dogovornom ratu velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma radi komadanja BiH, naglašava Tomac. Podsjetio je i na brojne članke i knjige koji su objavljeni u Hrvatskoj koji promiču te krivotvorine o podijeljenoj krivnji i građanskom ratu sve do obrata u kojem se Hrvatska optužuje da je agresor.

- U Vukovaru je gospodin Stanimirović koji je bio i u tzv. Vladi SAO Krajine za vrijeme okupacije Vukovara, rekao da je padom vukovarske bolnice pao i posljednji ustaški bastion i da Srbi nisu krivi za rat nego da su krivi Hrvati, sadašnja vlast rekla je da će poništiti zakon o ništetnosti optužbi i presuda vojnih sudova i da će priznati te optužbe kao legalne, a te optužbe su u stvari temelje koncepciji da nije bilo velikosrpske agresije nego da je bio građanski rat, upozorava Tomac.

- Oni koji sada zagovaraju da povučemo tužbu protiv Srbije upravo su provoditelji te koncepcije, koju nameće Srbija, da se radilo o građanskom ratu. Tako sadašnji predsjednik odbora za vanjsku politiku, Milorad Pupovac, ne priznaje oslobađajuće presude Gotovini, Markaču i Hrvatskoj i traži da se utvrdi krivac, jer, po njemu, Hrvatska ne može biti nevina. On u Beogradu i Beču daje izjave u kojima na isti način optužuje Hrvatsku kao što ju optužuje velikosrpska politika prije i danas, podsjeća Tomac.

Milanovićeva izjava da je 'kriva hrvatska država' puno je teža i opasnija

Prema njegovim riječima, izjava Milanovića koja na indirektan način govori da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, zapravo je dobro došla kako bi se u Hrvatskoj pokrenula ozbiljna rasprava.

- Nije najveći problem to što je Milanović rekao, iako je i to problem, nego je najveći problem što u Hrvatskoj djeluje peta haaška kolona koja i dalje optužuje Hrvatsku kao krivca da bi rehabilitirala Srbiju i da bi se sve svelo upravo na tu tezu da se u Hrvatskoj vodio građanski rat s podijeljenom krivnjom i da se svatko svakom treba ispričati i idemo dalje graditi bratstvo i jedinstvo. Mislim da ti političari nikad nisu iskreno prihvatili Hrvatsku i nikad nisu preboljeli Jugoslaviju. Drugo, ti političari su bili uvjereni da Haaški sud ima povijesnu misiju da svojim presudama krivotvori istinu i da Domovinski rat pretvori u građanski rat s podijeljenom krivnjom i da se amnestira Srbija kao agresor i jedini krivac. Bili su uvjereni da će Žalbeno vijeće potvrditi presudu Gotovini, Markaču i Tuđmanu i zato su vodili takvu politiku da zabiju zadnji čavao u lijes Tuđmanovoj Hrvatskoj, naglašava Tomac.

Nakon što se zbunili zbog oslobađajuće presude, pripadnici te 'pete haaške kolone' vrlo brzo su počeli provoditi jasnu strategiju sa sljedećim elementima: Gotovina i Markač su oslobođeni jer je bila slaba optužnica, oslobađanjem Gotovine i Markača nije skidanje krivnje s Tuđmana i Oluje i treće, sada kada Gotovina i Markač nisu krivi moramo naći nove krivce, tumači Zdravko Tomac.

Zbog takve situacije, smatra da je puno teža bila izjava premijera Milanovića prilikom oslobađajuće presude generalima, kada je rekao da je 'kriva hrvatska država' čime se našao na istoj poziciji s Pupovcem da netko mora biti kriv jer da je nemoguće da Hrvatska nije kriva. Tako da imate toliko toga o čemu bi trebalo povesti ozbiljne rasprave i vidjeti što se to događa u Hrvatskoj, tko vodi hrvatsku politiku i je li to hrvatska ili protuhrvatska politika, naglašava Zdravko Tomac.

Na pitanje kako komentira izjave i uhićenje Zdravka Mamića, naš sugovornik smatra kako se sukob ministra Željka Jovanovića i Zdravka Mamića ne može samo svoditi na osobni sukob i uvrede jer taj sukob već dugo traje i u tom sukobu Jovanović je više puta kao ministar govorio ne tako egzaltirano, ali sadržajno na jednaki način na koji je, nažalost, progovorio i Mamić.

'Tvrdim sa svom odgovornošću da Jovanović već dugo vremena vodi antihrvatsku politiku'

- Zbog toga postavljam sljedeća pitanja: Smije li se u Hrvatskoj danas reći da jedan ministar vodi antihrvatsku politiku, da ne voli Hrvatsku i da radi protiv interesa hrvatskog naroda ako je taj političar Srbin. Ja tvrdim sa svom odgovornošću da Jovanović već dugo vremena vodi antihrvatsku politiku. Evo nekoliko primjera: On je nazvao kardinala i hrvatske biskupe lašcima, rekavši s visine ministarske pozicije da neće ni minutu svoga vremena trošiti na razgovor s lažovima. Je li on time uvrijedio nas vjernike, koji smo većina hrvatskog naroda, je li to govor mržnje i je li nakon tih izjava morao biti priveden kao i Mamić, ako smo demokratska država u kojoj svaki građanin za svoje izjave na jednak način odgovara, upitao je Tomac.

- Jovanović je govorio o tome da je u Hrvatskoj močvara koju će on isušiti. On je o svojim neistomišljenicima govorio na vulgaran način rekavši da stanu pred ogledalo i da pljunu u ono što vide u zrcalu. Na bazi njegove upute huligani su popljuvali predsjednika Dinama Mirka Barišića i njegovu suprugu. On je svojim govorom neposredno odgovoran za to što se dogodilo, naglašava Tomac i na pitanje jesu li ga zbog toga policajci trebali privesti odgovarati: Trebali su ako su imali iste kriterije kao i slučaju Mamić podsjećajući kako je Jovanović još dok je bio zastupnik u Saboru više puta davao izjave o prvom hrvatskom predsjedniku, o hrvatskoj prošlosti, što je bio čisti primjer govora mržnje. 'Nije li govor mržnje kada je premijer Milanović HDZ-ovm zastupniku Davoru Stieru rekao da Hrvati koji su živjeli vani ne vole Hrvatsku i da u njemu nema ništa časno. To je rekao u Saboru s pozicije vlasti. Kada bi mi bili pravna država onda ga je policija trebala privesti jer je uvrijedio dio hrvatskog naroda u dijaspori koji jednako voli svoju domovinu. Prema o tome on nema pravo braniti Jovanovića koji je sa svoje strane uvrijedio većinu naroda rekavši da su biskupi lašci s kojima neće razgovarati. To su ljudi koji imaju različite kriterije. Nisam nikada mogao razumjeti kako smo mi kao hrvatski narod mogli prijeći preko izjave predsjednika Josipovića tijekom posjeta Izraelu da i u srcima dijela hrvatskog naroda živi ustaška zmija. Je li to govor mržnje? Govor mržnje više potiču političari nego obični ljudi. Još je Erazmo Roterdamski, da parafraziram, rekao sljedeće: ponašanje političara je odlučujuće za ponašanje naroda jer kada političar pogrešno postupa onda ga narod slijedi, i zato i male pogreške političara i državnika imaju razorno djelovanje kao kuga. I zato državnik mora misliti na opće dobro, a ne na svoje interese, on mora poticati druge ljude da rada za opće dobro a ne davati im negativni primjer', naglašava Tomac.

Zašto hrvatski političari pomažu novoj velikosrpskoj agresivnoj politici

Ukazavši na činjenicu kako sukob između Jovanovića i Mamića već dugo traje Tomac je rekao kako Jovanović pravi zakone i gradi cijeli novi sustav kako bi se obračunao s nogometnim klubom Dinamo, koji je nacionalna institucija.

- U prošlom sustavu biti Dinamovac značilo je biti Hrvat, Dinamo je simbol hrvatstva. Ja sam bio tada potpredsjednik Dinama i znam to, tako da sve to pokazuje da Jovanović mrzi Dinamo. Zašto, ne znam, ali možda zato što je simbol hrvatstva, rekao je Tomac dodajući kako je na povijesnoj utakmici protiv Crvene zvezde započela borba hrvatskog naroda za slobodu. 'Spadam u one ljude koji su bezbroj puta govorili da je jako loše što smo zaboravili one Srbe koji su branili Vukovar od velikosrpske agresije, zaboravljamo da mnogi Srbi u Hrvatskoj nisu manje Srbi zato što priznaju i vole svoju hrvatsku domovinu, ali da postoje i oni koji ne priznaju hrvatsku domovinu i koji ne vole Hrvatsku, koji su djelovali i djeluju protiv Hvatske. Te i takve imamo pravo kritizirati sudeći po njihovim postupcima i ministar Jovanović onda ne može biti zaštićen od kritika zato što je Srbin, smatra Tomac.

- Kada se kritizira Jovanovića, Stanimirovića, Pupovca, mi ne kritiziramo većinu Srba u Hrvatskoj koji prihvaćaju Hrvatsku kao domovinu ne odričući se svoje srpske nacionalnosti. Svi bi o tome trebali voditi računa i u tom smislu i Ruža Tomašić zaslužuje da ju se brani. Ona voli hrvatski narod borila se za slobodu hrvatskog naroda i ona ne napada sve Srbe, nego one koji ne priznaju Hrvatsku i bore se protiv Hrvatske i zato nije pošteno stavljati ju na stup srama.

I zato možemo postaviti pitanje, s kojim pravom u takve žestoke obračune prema onim ljudima koji su stvarali i borili se za Hrvatsku idu sada neki koji i su u vrijeme kada se stvarala Hrvatska bili u Americi, inozemstvu ili u toplim sobama daleko od bojišnice u Vukovaru, gdje su ginuli ljudi iz svih krajeva Hrvatske i dijaspore, braneći Vukovar kao hrvatski grad. Zato je nerazumljivo zašto sada kada je u Srbiji pobijedila velikosrpska politika, kada su na vlasti četnički vojvoda i politički tajnik Slobodana Miloševića, kada javno tvrde da je Vukovar srpski grad, kada obnavljaju velikosrpsku agresivnu politiku, hrvatski političari pomažu toj novoj politici kao, primjerice, u pokušaju da se na temelju netočnih podataka o broju Srba u Vukovaru kao najvažnije pitanje nameće dvojezičnost u Vukovaru, rekao je Tomac.

Presuda generalu Praljku važna kao i presuda Markaču i Gotovini

Zbog svega navedenog, Tomac pozdravlja gaf Zorana Milanovića o 'građanskom ratu' jer ona potiče raspravu koju nismo do kraja proveli. Jako bih volio sudjelovati kao znanstvenik, političar i publicist i jedan od ljudi iz vlade ratnoga vremena koji je proživio sve to na jednom ozbiljom znanstvenom okruglom stolu da konačno raspravimo o tome je li u Hrvatskoj bio građanski rat i o tome mogu li oni političari, novinari i drugi koji su cijelo vrijeme sotonizirali Domovinski rat, Tuđmana i generale kao zločince ostati na svojim pozicijama, kao da njihova politika nije propala.

Na kraju, Tomac naglašava kako u slučaju da Markač i Gotovina nisu oslobođeni, tu spornu Milanovićevu izjavu nitko ne bi ni primijetio. Činjenica da se, kako je jedan novnar napisao, sada oko Gotovine tiskaju mnogi koji su ga progonili, a da je osuđen svi bi bježali od njega kao vrag od tamjana, ipak znači da dolazi vrijeme da se u Hrvatskoj moraju otvoriti ozbiljne rasprave ne samo povodom ovog ili onog incidenta nego o sadržaju hrvatske politike.

- Treba postaviti pitanje hrvatskog odnosa prema presudi generalu Praljku i ostalima koje su bitne kao što je bila bitna i presuda Gotovini i Markaču. To što se o tim pitanjima ne raspravlja, zapravo je normalno jer bi aktualna vlast morala onda otvoriti i raspravu o svojoj pogrešnoj politici koju su vodili. Zato je dobro da se ovaj Milanovićev lapsus ili iskrenost dogodio kao povod da se otvore te rasprave. Dobro je i ovo što se dogodilo između Jovanovića i Mamića jer će to dovesti do toga da raspravimo neka načelna pitanja, zaključuje Tomac naglasivši kako je pravna država država ona u kojoj se jednako postupa i prema onome tko je na vlasti i opoziciji, prema prijatelju i neprijatelju, kada se radi o govoru mržnje i kad se radi o Jovanoviću ili Mamiću ili bilo kojem drugom čovjeku. Selektivna politika nije dobra jer ona dokazuje upravo suprotno od onoga što govori Jovanović, da djeluje pravna država.

U pravnoj državi za verbalni delikt i govor mržnje najprije se podiže optužnica, pa se onda vodi proces, i tek kada si osuđen da si kriv, onda se čovjek hapsi ili ne, i u medijima se može o njemu govoriti kao krivcu. Kod nas je sada obrnuto: čovjek je optužen i priveden a cijeli državni vrh je napravio senzaciju kao da je na Hrvatsku pala atomska bomba. Možda je to i zato da se skrene pažnja s velikih problema i pokuša na aktiviranju podjela i ideoloških sukoba i otvaranju novih krvavih mostova dobiti izbore i za Europski parlament i lokalne izbore jer ako bi se ti izbori vodili na temelju stvarnog stanja tko je što napravio, sadašnja vlast ne bi imala nikakve šanse, zaključuje Tomac dodajući kako je došlo krajnje vrijeme da u Hrvatskoj političke elite i Akademija i mediji počnu ozbiljno razgovarati o tome gdje je Hrvatska danas, da zaustavimo ratove i pokušamo tražiti koncepciju sinergije i sloge koja će ujediniti ono što vrijedi u Hrvatskoj za traženje izlaza iz ove užasne situacije. 'Moj Forum hrvatske sloge je predložio hrvatskoj javnosti da se otvori rasprava o nužnosti formiranja vlade stručnjaka jer sve ovo što se događa nakon moga prijedloga pokazuje kako sadašnja vlast ne zna i nije u stanju izvesti Hrvatsku iz krize te treba očekivati da će zaoštravati ideološke sukobe koji će dijeliti i sukobljavati hrvatski narod'.

Pozitivna stvar u svom ovom jadu je što mlada sutkinja nije podlegla pritiscima politike

Na pitanje je li državni vrh utjecao na DORH i policiju da reagira u slučaju Mamić, Tomac je rekao:

- To što se događa je dokaz jedne činjenice da policajci ljudskih duša i dalje drže riječ u Hrvatskoj iako se niti jednog čovjeka ne može osuditi bez suda. Mediji i političari ne mogu biti suci, a kod nas jesu i na temelju medijskog pritiska DORH reagira. I zato je meni najljepši događaj u svom tom našem jadu da jedna mlada sutkinja nije podlegla pritiscima i postupila je prema zakonu i pustila Mamića da se brani sa slobode iako će sada i na nju vršiti pritisak. Mislim da se kod nas širi strah i nesigurnost pa dolazi do toga da mi ljudi kažu kako se boje doći na moja predavanja jer se boje da će on ili njihova djeca dobiti otkaz u državnoj službi ako ih vide na predavanju. Također, kada stranke pozivaju na zapošljavanje svoje članove, onda je to rušenje temelja ustava države, jer vlast time ukida ravnopravnost građana pri zapošljavaju,. Zapošljavanje ljudi na bazi političkih kriterija ima pogubne posljedice na društvo kao i korupcija. Jer u korupciji poslove ne dobivaju najbolji nego oni koji su poslušni. Tako po kriteriju političke podobnosti dolaze na položaje ljudi koji će upropastiti zemlju jer ne znaju. Cijeli naš politički sustav je takav da se sva vlast daje šefovima stranaka koji se ponašaju kao diktatori koji onda dovode svoje ljude. Milanović se počeo ponašati kao Bismarck pa čak ministru zabranjuje da odgovara na novinarsko pitanje' smatra Tomac rekavši kako ne očekuje da bi Milanović mogao dati ostavku koju traži dio branitelja, te da ostavku ne bi trebao dati zbog izjava, nego zbog katastrofalnog stanja u kojem se nalazi Hrvatska.