Za srpskog patrijarha ne postoji hrvatska država
Ako je ikoje vrijeme u godini neprikladno za provokacije bilo koje vrste, onda je to božićno vrijeme. No, kada se to dogodi upravo tada i to od strane najvišeg poglavara neke vjerske zajednice, kao što je poglavar Srpske pravoslavne crkve, njegova svetost, patrijarh Irenej, onda je to, blago rečeno, žalosno.
Čestitajući Božić pravoslavnim vjernicima Irenej je zaželio sretan i blagoslovljen Božić "svoj braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji, koji ponovno doživljavaju, kao i prije 20 godina progone i stradanja zbog svog imena, pisma i jezika."
Politička poruka
Skandalozno je da ovom izjavom patrijarh Irenej negira postojanje jedne međunarodno priznate države, Republike Hrvatske, koja je, među inim, članica Ujedinjenih naroda i Europske unije, dočim je za Njegovu Svetost Hrvatska "nešto" kao Banija ili Kordun. On je, dakle, čestitao Božić Miloradu Pupovcu koji živi u Hrvatskoj, u Zagrebu, zatim proti Jovanu koji živi u Splitu, u Dalmaciji, vjernicima Milanu i Stevanu koji ne žive u Hrvatskoj nego na Baniji, Kordunu ili "cijeloj Krajini", ma što patrijarh mislio pod tom sintagmom. Zar je tako teško srpskom patrijarhu čestitati Božić "braći i sestrama" koji žive (kako jednostavno za izreći!) u Republici Hrvatskoj? Očito jest, jer njegova božićna poruka nema vjerski nego politički karakter, karakter političke provokacije koja je to više skandalozna jer je izrečena u božićno vrijeme.
Patrijarh se implicitno stavio na stranu velikosrpskih izjava i falsifikacija kojima pršte razne srpske institucije i mediji, od onih šešeljevskih da ne postoji ni Hrvatska ni Hrvati, koji su tek "pokatoličeni Srbi", da je Ruđer Bošković Srbin (neš' ti isusovca pravoslavca), pa do trpanja dubrovačke književnosti u stelarij srpske kulture; pa onda sve one nedavne "genijalnosti" kako je Hajduk klub koji su osnovali Srbi, da je on srpski klub, pa su eto i braća Kaliterna i društvo tom prilikom vraćeni matici Srbiji čime im je doznačen šešeljevski status "pokatoličenih Srba". I tako dalje, i tako bliže... Uskoro treba očekivati da će cara Dioklecijana proglasiti prvim vladarom Srbinom pokrajine Dalmacije u sklopu Srpske republike rimske krajine (SRRK).
Mobilizacija
Inače, njegova svetost, patrijarh Irenej, slovi kao umjerena struja među srpskim episkopatom, pa se postavlja logično pitanje: Ako je Irenej umjerenjak, kakvi su tek ostali? Retorikom o "ugroženosti srpskog naroda u Hrvatskoj" koju rabi Irenej, počela je velikosrpska agresija na Hrvatsku, pa ona i danas budi jezu, jer činjenice govore drugačije. Dovoljno je usporediti prava i status koji uživa hrvatska manjina u Srbiji, s pravima i statusom koji uživa srpska manjina u Hrvatskoj, pardon, "u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji". I slijepcu će biti razvidno koliko je retorika o ugroženosti Srba stvarnost 2014. godine, kao što je bila osamdesetih i devedesetih, a koliko samo prikriveni poklik za ponovnu mobilizaciju "vascelog srpstva".
Nemojmo se muljati, nakon Memoranduma SANU-a kojim je počela agresija na RH, patrijarh Irenej je trbuhozborac Memoranduma 2 koji se od prvog razlikuje samo po tome što iste ciljeve žele ostvariti bez tenkova, Ovčara, Vukovara i Srebrenica. Mir Božji, Hristos se rodi!