Vapaj iz doline Neretve: Uništavaju nas lubenice iz Maroka koje uvozimo preko Italije!

... povrće proizvedeno u plastenicima, rajčice i paprike se ne može prodati. Sami poljoprivrednici će vam reći kako nije ništa bolja situacija ni sa lubenicama koje - propadaju na poljima. Sezona je, kažu, iznimno loša, upućeniji kažu da je Neretvansku dolinu pogodila elementarna nepogoda jer nikada nisu više radili a manje zaradili. Točnije, stanje je toliko loše da mnogi poljoprivrednici najavljuju odustajanje od povrtlarske proizvodnje.
Poljoprivrednici se, treba i to kazati, očito nisu snašli u novonastalim okolnostima po ulasku u Europsku uniju, da bi ih na kraju sve skupa dokrajčio - slom sustava Agrokora. Ulaskom u Europsku uniju, izostali su nacionalni poticaji, a sami poljoprivrednici se nisu uspjeli nametnuti za sredstva iz europskih strukturnih fondova. Tako je hrvatska poljoprivredna proizvodnja poprilično skupa i nekonkurentna pa je čini se jeftinije uvoziti voće i povrće negoli ga proizvoditi na hrvatskim oranicama. Upravo nekontrolirani uvoz i uništava hrvatsku poljoprivredu, jer je uvozno voće istina lošije kvalitete, ali i niže cijene. Tako primjerice, stotine tona lubenica propada na hrvatskim poljima, a razlog je uvozni kontigent iz Italije. Upućeniji u zbivanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda drže da je zapravo riječ o lubenicama iz Maroka koja su dospjele u Italiju, otkuda se onda kao talijanska proizvodnja uvozi u Hrvatsku.

Iz ureda se ne vide problemi na terenu
- Stanje u ovdašnjoj poljoprivredi je alarmantno! - ističe neretvanski poljoprivrednik, Petar Bjeliš.

- Uvozi se roba izvana, iako se zna da berba počinje kod nas i domaća roba se ne može prodati. Još je veći problem što se ta uvozna roba deklarira kao domaća i prodaje kao takva tjednima prije nego počne berba kod nas. Mi jednostavno ne možemo konkurirati u proizvodnji državama koje imaju jeftiniji repro-materijal i radnu snagu od nas, govori Bjeliš. - Ja obrađujem dosta zemlje u području gdje se jedino može doći vodenim putem i trošim benzin na koji plaćam trošarine kao da vozim skupocjeni automobil. Problem je i nesređeno poljoprivredno zemljište te nemogućnost dobivanja novaca iz EU fondova jer smo za neke mjere premali, neke preveliki, neke prestari sa 35 godina, reći će Bjeliš.
Problema je više i svi su usko povezani. Svi govore da rade za boljitak, ali je iz godine u godinu stanje u poljoprivredi sve teže, pa i kod nas u Neretvi sve više mladih odlazi vani i ostavljaju se poljoprivrede. Na smanjenju tih trendova bi svi trebali raditi, od državnih institucija do samih poljoprivrednika - predlaže naš sugovornik. A tu leži najveći problem, jer bi ljudi iz ministarstava trebali više boraviti na terenu sa poljoprivrednicima i zajednički iznalaziti rješenja za probleme, a ne rješavati ih iz klimatiziranih kancelarija uvidom u neke karte i spise koji nemaju veze sa zdravim razumom, rezolutan je Petar Bjeliš.

I poljoprivrednik Matko Babić za loše stanje optužuje - uvozne lobije.
- Trgovački lanci su preplavljeni uvoznom robom većinom loše kvalitete, dok domaću robu kupuju samo po sramotno niskim cijenama i s njom onda prave akcije, ogorčen je Babić. Neretvanski poljoprivrednici stoga traže da se država obvezatno uključi u ovu problematiku, kako bi se zakonski ograničio uvoz, odnosno, da se utvrde pravila da na policama trgovačkih centara polovina voća i povrća bude iz domaće proizvodnje. Ali sve su to samo želje, unatoč nedavnim zakonskim promjenama po tom pitanju, jer neretvanski proizvođači naprosto ne mogu prodati svoje voće i povrće. Ako država nešto ne poduzme, najavljuju prosvjede i blokade prometnica. Jedino tako će se kažu za njih čuti. Uzor su im slavonski seljaci koji se svako malo organiziraju i traže svoja prava, dok su Neretvani razjedinjeni.
- U dolini Neretve je poljoprivredna kataklizma jer nijedan poljoprivredni proizvod se ne može prodati. Proizvođači su ogorčeni, vlada apatija i strah od onoga to bi im se moglo dogoditi. Velike novce su uložili u poljoprivrednu proizvodnju, a svoje proizvode više ne mogu prodati - kaže nam agronom Željko Bjeliš.

Kasno dozrijevanje

Kao glavne razloge propasti poljoprivrede, on navodi ulazak Hrvatske u EU-u, u kojoj se domaća poljoprivreda nije snašla te uvoz voća i povrća iz Makedonije, Grčke, Albanije, gdje lubenice zriju prije negoli u dolini Neretve. U vrijeme kada zrije domaća lubenica u tim zemljama je već berba pri kraju i oni mogu ići sa nižim cijenama kako bi bili konkurentniji na našem tržištu što u konačnici uništava domaću proizvodnju lubenica, pojašnjava agronom Bjeliš.
Trgovački lanci u stranom vlasništvu favoriziraju uvozne lubenice ali i ostale poljoprivredne proizvode jer je proizvodnja u dolini Neretve posljednjih godina opala pa se trovački lanci pribojavaju da se ne pojavi nedostatak poljoprivrednih proizvoda, kazao je Bjeliš, naglašavajući da nema interesa za proizvodnju lubenica jer je velik ulog u proizvodnju i prevelik rizik. Po njegovim riječima, u Neretvi se unatrag desetak godina proizvodilo preko 700 hektara lubenica, a sada je to spalo na tristotinjak hektara, jer je uvoz uništio domaću proizvodnju.
Neretvanski poljoprivrednici očekuju pomoć od RH i EU. Proizvodi iz trećih zemalja ne bi trebali, ističu, olako ulaziti na područje RH jer je to tržište Europske unije, koje se treba štititi od nelojalne konkurencije. I predsjednik saborskog Odbora za poljoprivredu Tomislav Panenić, uključio se u probleme neretvanske poljoprivrede.
- Otkupna cijena lubenica spustila se već na početku sezone na svega 70 lipa po kilogramu, a to je zaista ispod svake razine prihvatljivosti. Prema onome što sam vidio na terenu, teško je na taj način parirati stranoj uvoznoj robi koja je preplavila tržište. Svake godine situacija je sve teža za domaće poljoprivrednike i uvijek se suočavamo s istim problemima, ne samo za lubenice, kojima je sad sezona, nego i za drugo voće, istaknuo je predsjednik Odbora za poljoprivredu, Panenić.

Godina za brzi zaborav

Poljoprivrednici negoduju tražeći od nadležnih državnih institucija razumijevanje i pomoć. Povrće u neretvanskoj dolini ovoga ljeta uopće se ne prodaje pa bi neretvanski seljaci najradije zaboravili ovu 2018 godinu. Njihove oči uprte su u mandarine koje dospijevaju za oko mjesec i pol dana. Ako se i one ne uspiju prodati, Neretvani su potpuno propali. Jedini izlaz vide u otvaranju ruskog tržišta ali to nije nimalo lagan posao jer su sankcije čvrste i već godinama hrvatsko voće i povrće ne može u Rusiju.
I dok domaći seljaci gledaju kako prodati svoje proizvode, u Republiku Hrvatsku istodobno su uvezene velike količine povrća, u prvom redu rajčica, koje su zagušile tržnice u trgovačke centre, pa domaće neretvansko povrće nema prodaje. Na potezu je država odnosno državne institucije koje bi trebale, ako ne spriječiti, onda barem jače kontrolirati uvoz povrća u sezoni berbe. Svi s kojima smo razgovarali, slažu se da treba dopustiti uvoz kad nema domaćeg povrća, ali usred berbe to se ne smije dogoditi jer uvozno povrće doslovno uništava domaću proizvodnju, koja je ionako preskupa u usporedbi s konkurentskim zemljama.
Međutim, agronom Robert Doko upozorava na to da hrvatska poljoprivredna proizvodnja nije skuplja u usporedbi s proizvodnjom u zemljama članica EU-a. Možda je skuplja od proizvodnje, primjerice, u Makedoniji ili Albaniji, gdje imaju nešto jeftinije inpute i značajno jeftiniju radnu snagu.
- Naše agrotehničke mjere i inputi u rangu su proizvođača u europskim zemljama, ali to nije razlog zbog kojega bismo trebali imati nepovoljnu situaciju na tržištu poljoprivrednih proizvoda - ističe Doko. - Hrvatska poljoprivreda posljednjih je nekoliko godina suočena s čitavim nizom problema. Prvi i osnovni problem je ulazak u Europsku uniju, a zatim sankcije Rusije i slom Agrokora. Sve je to negativno utjecalo na poljoprivrednu proizvodnju - objasnio je Doko, naglašavajući da je Hrvatska ulaskom u EU-u "ušla na veliko globalno tržište, dok su ruske sankcije poremetile promet poljoprivrednih proizvoda".
- Zbog ruskih sankcija, mnogi viškovi robe dolaze u Hrvatsku, koja se nije zaštitila na odgovarajući način - objasnio je Doko. - Dodatni problem za neretvansku poljoprivredu bio je slom Agrokora, koji je bio organizator proizvodnje i plasmana voća i povrća preko svojih maloprodajnih lanaca. Zbog svega toga neretvanski su poljoprivrednici u teškoj situaciji. Suočeni smo s veletrgovcima, koji nemaju sluha za domaću proizvodnju. Dolaskom na rod našega mladog kupusa ili rajčice veletrgovci u trgovačkim centrima kreću s akcijama na uvoznom makedonskom kupusu. Isto je s jagodom, domaća krene, a u veletrgovinama akcija na španjolskim jagodama, kaže Doko.
- Isto tako, svjedoci smo da imamo pune plastenike domaće rajčice, a zatrpani smo onom iz uvoza. Ne da domaću rajčicu ne uspijevamo prodati po niskoj cijeni, nego je nikako ne možemo prodati. Kada krene berba lubenica, odmah se uvozi iz Albanije i Grčke - zaključio je Doko.

Neophodno udruživanje

Jedini izlaz iz ovakve situacije je udruživanje poljoprivrednika u zadruge i zajednički izlazak na tržište. Prema procjenama stručnjaka, Hrvatska, s obzirom na klimatsko-zemljopisne pogodnosti, može proizvoditi količine hrane dovoljne za 25 milijuna ljudi. Unatoč tome, godišnje uveze vrijednosti dvije milijarde dolara prehrambenih proizvoda.
Kada na policama trgovačkih centara vidimo uredno posloženo voće i povrće, koje mami kupce rijetki će pročitati deklaraciju na kojoj piše država proizvodnje. Kupce uglavnom nije briga otkuda dolazi i tko je proizveo, krumpir, jabuke, tikvice, rajčice, kupus, cvjetaču, karfiol. Za prosječnog hrvatskog građanina, nažalost, važna je samo niža cijena. Tako dok resorno Ministarstvo poljoprivrede u modernizaciju domaće poljoprivredne proizvodnje ulaže 89 milijuna kuna, kroz mjeru "Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava", u Hrvatskoj je najunosniji biznis - uvoz poljoprivrednih proizvoda. Ako se nešto korjenito ne promijeni, domaća poljoprivreda će potpuno propasti, što će za posljedicu imati dodatna iseljavanja mladih obitelji koji će svoju sreću tražiti u Irskoj ili drugim europskim zemljama.

NERETVANSKI CJENIK Rasprodaja voća i povrća
Breskva i nektarina u dolini Neretve se prodaju po 5 kuna kilogram, dinja 0,50, lubenica 0,50, šljiva 3, rajčica 1,50, paprika 3,5, patlidžan 4, krastavac 2,50, kupus 3, mrkva 3, zelena salata 4, cvjetača 5, mahune 5, blitva 5, peršin 10, luk crveni 2,50, krumpir 2 kune po kilogramu... Svaka sličnost s cijenama na pijacama i tržnicama ostalih dalmatinskih gradova, da ne spominjemo otoke, Zagreb... isključivo je plod vaše mašte, nipošto i realnog stanja.

Slobodna Dalmacija