FOTO  Vapaj hrvatskog dragovoljca: Prisiljen sam prodati bubreg i kopati po kontejnerima da preživim

branitelji, hv, HVO, HVO, Mostar, Hrvatska, Europska unija, dan neovisnosti, branitelji, registar branitelja, reakcije, branitelji, Hrvatska, pismo tati, otac, domovinski rat, pismo, svjedočanstvo, branitelj, pismo tati, Hrvatska, pismo tati, Hrvatska, Hercegovina, pismo, Hrvatski branitelj, Zoran Milanović, pismo tati, Hrvatska, Hercegovina, branitelji, Hrvatska, pismo tati, pismo mrtvom ocu, pismo, progon, hrvatski branitelji, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, BIH, branitelj, pismo, prosvjedi, branitelji, Hrvatska, tajkuni, pismo mrtvom ocu, pismo mrtvom ocu, pismo tati, branitelj, zemlja, pismo, pismo mrtvom ocu, poplave, pomoć, Buna, spomenik, Mostar, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, Hercegovina, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, BIH, pismo tati, branitelj, Čapljina, Hrvatska zemlja, tužba, dokaz, Marina Radoš, Hrvatska zemlja, akcija oluja, Hrvatska, knin, hrvatski branitelji, gardijske brigade, pismo mrtvom ocu, pismo mrtvom ocu, Hrvatska, homoseksualci, pismo mrtvom ocu, BIH, Hrvatska zemlja, pismo mrtvom ocu, Hr

...a ja sa statusom hrvatskog branitelja dragovoljca Domovinskog rata moram kopati po kontejnerima da bi za Božić i božićne blagdane prehranio svoju obitelj koja živi kao podstanar, a odgovorne osobe Hrvatske države, koju su stvarali hrvatski branitelji, tjeraju na prodaju bubrega da bi sagradio obiteljsku kuću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

OTVORENO PISMO, svima
Poruka: Ukoliko mi se ne pomogne jedini izlaz iz trenutačne situacije u koju sam dospio zaslugom hrvatske birokracije, vidim u kontejneru i prodaji bubrega.

Dok sam išao u osnovnu školu imao sam dobroga prijatelja čiji je otac bio bogat. To nisam zavidio prijatelju. Prijatelj nikada nije bio gladan, bio je uvijek dobro obučen i u njihovoj kući je bilo svega. Imao je uvijek nove školske knjige, jedini u razredu je imao atlas i nije u ničemu oskudijevao. Prigodom nekih većih praznika,njegov otac je dolazio u školu na roditeljski i pričao nama djeci kako se oslobađala i stvarala Jugoslavija. Bilo je to petnaestak godina nakon Drugog svjetskog rata.
Kada je 1964. potres narušio njihovu kuću, kao i sve ostale u selu, njegov otac je odmah dobio beskamatni kredit.

Nije on bio neki veliki bogataš. Bavio se poljoprivredom kao i ostali, ali imao je taj osjećaj da ga cijene zbog njegove borbe, osjećaj da njegova borba nije bila uzaludna. Za državne praznike obukao bi svečano odijelo, na prsa ponosno stavio odličja i išao na skupove na kojima je sretao suborce iz II Svjetskog rata. Zajedno bi se najeli, napili, jer moj otac nije bio bogat.

To je bilo nekada. A nije tako uvijek.

Nije tako ni nakon Domovinskog rata. Neki branitelji za slobodu u Domovinskom ratu su obespravljeni, društveno degradirani, gurnuti na margine. Njihova djeca nemaju razloga biti ponosna na njih, nemaju ni stana, a očevi jedva sastavljaju kraj s krajem, kao i moj nekada.

Ne vjerujete mi!? -Pa hrvatskim braniteljima koji su učesnici Domovinskog rata država daje više od svojih mogućnosti ...kaže Ministar branitelja Fred.
Na Popisu hrvatskih branitelja nalazi se preko 500 000 imena. Sigurno mnogi od njih imaju razloga biti ponosni jer im je ime na ovom impozantnom spisku, imaju sada dobre mirovine i imovine, ugledni su i imućni građani, ali većinom oni lažni hrvatski branitelji koji su svoje statuse rješavali na ne zakonite načine.

Dragi prijatelji dobri ljudi, ja kao hrvatski branitelj dragovoljac Domovinskog rata se nalazim na rubu očaja i jedini izlaz iz trenutne situacije u koju se nalazim, a sve zaslugom hrvatske birokracije, vidim u prodaji bubrega i kopanju po kontejnerima.

Kada mi do sada nije pomogla Hrvatska birokracija primoran sam riješiti trenutačnu osobito tešku materijalno-financijsku situaciju prodajom vlastitoga bubrega.

Ponovno navodim dragovoljac sam Domovinskog rata, a rat sam proveo s puškom u ruci, te se moje ime zasluženo nalazi na popisu Registra hrvatskih branitelja.
Hrvatskoj birokraciji sam unazad nekoliko godina poslao hrpu dokumenata iz kojih su vidljivi razlozi moje teške situacije, ali što to vrijedi kada ne samo što nisu pomogli oni nisu niti odgovorila na sve moje zamolbe, pisma zahtjeve i dr. pa sam s toga i doveden u situaciju da prodajom organa osiguram svojoj obitelji obiteljsku kuću tj. opstanak u državi za koju sam se srcem borio.

Pitam se sam, zašto je država za koju se borio otac mojega školskog prijatelja njemu omogućila život kao bubreg u loju, dok država za koju sam se ja borio mene tjera na prodaju vlastitog bubrega i ne živim kao bubreg u loju i ako sam to zaslužio.

Mislim da znam razlog...

Prava oca moga školskog prijatelja bila su u rukama jedne jedine organizacije. Bio je to vrlo moćni SUBNOR. I svi borci NOB su se artikulirali preko njega.
Moja prava gube se i blijede u interesima 1.186 udruga, u koliko su trenutno zastupljeni branitelji Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji. Svima je jasno kako je to pravi eldorado za neučinkovitu administraciju u Ministarstvu branitelja, jer 1.186 udruga je 1.186 rupa kroz koje mogu propasti mnogi branitelji pa tako i ja. Zato sam prisiljen prodati bubreg i kopati po kontejnerima da preživim i da sagradim obiteljsku kuću jer sam se srcem borio za slobodu i neovisnu Hrvatsku državu.

Žalosna je ovakva slika Hrvatske države za koju sam se srcem borio.
Podstanar sam i „blagodati" tvorevine za koju sam se borio zagorčale su mi život. Banke u rukama stranaca, kojih se Domovinski rat uopće ne tiče, odvjetnici, sudovi, poslodavac kojemu više nisam bio potreban... Nije nebitno ovo, s poslodavcem jer se to radi o Hrvatskoj državi.

Novac koji dobijem za bubreg mislim sagraditi kuću na gradilištu na kojem je započeta gradnja, ali zbog osobito teške financijske situacije je obustavljena. Žalosno je da ja prodajem svoje zdravlje kako bi osigurao krov na glavom, a na sve to birokracija nema sluha.

Predsjednik RH Ivo Josipović, predsjednik Vlade RH Zoran Milanović i Ministar branitelja Fred Predrag Matić bit će u Hrvatskoj povijesti poznati po tome što su u njihovom mandatu hrvatski branitelji bili prisiljeni prodavati svoje organe, a o mome slučaju navedene pravne institucije dobro su informirane, ali do sada nisu učinili ništa.

Jedna država /bivša/ omogućuje svojim stvarateljima život kao bubreg u loju, dok druga država/Hrvatska/ tjera njene stvaratelje na prodaju vlastitih dijelova tijela.
Neprijateljima u Domovinskom ratu protiv kojih smo se borili, Hrvatska država gradi kuće, a oni ih većinom prodaju, a novac troše u susjednim zemljama, a stanove dodjeljuju se šakom i kapom lažnim braniteljima i dezerterima, pa se pitam da li je to sukladno Ustavu i Zakonima RH, ali ja vjerovatno nisam bio na pravom mjestu i u pravom vremenu kada su se dodjeljivali stanovi ili ja to sa 1992 dana sudjelovanja u Domovinskom ratu nisam zaslužio samo možda zato što nisam član KPJ.

Naime, braniteljska prava su zagarantirana Ustavom RH i Deklaracijom o Domovinskog rata Hrvatskog Sabora kao i Zakonima te u proračunu za 2015 godinu jedino je Ministarstvo branitelja dobilo povećanje budžeta za čak 19 milijuna kuna, pitam se za koga da li za nas hrvatske branitelje iz Domovinskog rata ili za borce iz NOB-e.

Sukladno Vašim mogućnostima materijalno pomognite u građevinskom materijalu ili financijski na tekući račun: IBAN : HR2523900013290146398 SWIFT : HPBZHR2X - Hrvatska poštanska banka.

Zvonko Čulina