Treba skrenuti pažnju uvijek budne i kritične javnosti sa suđenja antifašistima Perkoviću i Mustaču

Predsjednik RH preda hrpetinu svojih knjiga srpskom ambasadoru Cvjetičaninu iz kojih je vidljivo da hrvatsko pravosuđe "kidiše" na miroljubive i radišne Srbe koje su Hrvati, ni krive ni dužne, razoružali i genocidno protjerali kući. S druge strane, ustaše - koji su 5. kolovoza 1995.g., genocidno razoružale i šupirale kući miroljubive Srbe - zaštićeni k'o lički medvjedi. Odmah je Predsjednik izdajnik! Dobro obaviješteni izvori kažu da Predsjednik nije ni birao za svoje savjetnike Jovića, Perkovića i vukovarsku legendu Matića nego da mu ih je podmetnuo HDZ. Tako su mu u Etički savjet podmetnuli Ankicu Lepej, našu heroinu koja je svojevremeno otkrila bankarsku tajnu i demaskirala diktatora Tuđmana. Dobro, počinila je isto kazneno djelo iz čl 291. KZH kao i inspektor Josip Vrbić sa slikama Nadana Vidoševića. Vrbić je završio u pritvoru, izgubio je posao i za sada je nepravomoćno osuđen na Županijskom sudu. A Ankica je ostala heroina za sva vremena! Svako malo prošeće Pantovčakom da joj se svi dive.

Zasluženo! Teroristi zavjere danima nas uvjeravaju da je Milan Bandić u apsani jer je to maslo politike. K'o bajagi: treba skrenuti pažnju uvijek budne i kritične javnosti sa suđenja antifašistima Perkoviću i Mustaču. Prozirno i plitko! Klopka za naivne kojih je u hrvatskoj sve manje i manje. Kao politika "kidiše" na Milana, a nitko ni riječi o činjenicama koje ga egzatno terete. Recimo, službenim autom omogućio je TV novinarki Mili Horvat prijevoz do Beča na operaciju karcinoma. Skoro pa ratni zločin! Kao to je benigna stvar, a rak je maligni! Onda još gora stvar koja je ogorčila 74% hrvatske javnosti: zdravu i istreniranu Sandru Perković službenim autom prebacio iz Medulina na sjednicu gradske skupštine! Samo Bog zna zašto je to napravio. Trebalo bi ga psihijatrijski vještačiti. Kažu da je to učinio možda zato jer je Sandra zastupnica u skupština grada Zagreba. Drugi sumnjaju da je nedjelo nastalo jer je Sandra Olipijska pobjednica, svjetska prvakinja i trostruka prvakinja Europe u atletici. Da je sve to napravila u nogometu ajde' de! Ali u atletici. Pih!... Pa mu onda još pronašli i slike u vikendici. Navodno dva-tri Leonarda da Vincija, desetak slika Pabla Picassa, pa brojne još nenaslikane slike Mark Šagala i desetak naivnih djela Ede Murtića. Naivni Murtić pomogao je da 74% hrvatskih građana naivno misli da je Bandić u pritvoru zbog politike unatoč svim ozbiljnim zločinima koje smo upravo naveli. Nedavno su braća Stazić, omiljeni likovi u Hrvata, slupali službeni auto, navodno uz pomoć badelovog mirogojčeka, ali se tada nitko nije javio i tvrdio da su ga razbili zbog politike. Eto, takvi smo mi Hrvati! Pokazali smo humani triumfalizam jer je Gradonačelnik sada u Remetincu. Agencija Ipsos Puls provela je anketu o Bandićevim zločinima. Negativno mišljenje o Bandiću ima ogromna većina građana - čak njih 22%. Glasna manjina, kako to lijepo kaže Premijer, njih 55% misli pozitivno o Bandiću. Teroristi zavjere šapću po kuolarima kako Bandić i društvo trebaju Hrvate malo odmaknuti od suđenja Perkoviću i Mustaču. Kao tamo će se čuti dosta nezgodinih stvari o strukturama koje demokratski upravljaju Hrvatskom. Ni genijalna strategija Nobila ne može spriječiti pedantne i sitničave Švabe da ne guraju svoj nos tamo gdje ne treba. Međutim, i tu tvrdnju je lako demaskirati. "Suđenje stoljeća", kako su inventivni novinari nazvali suđenje Perkoviću i Mustaču, i dalje je pomno praćeno kroz medije. Recimo, Večernji od 25. listopada na devetoj strani donosi veliki članak od 9 redaka. Osim 5-6 stranica o Bandiću, ništa se više ne piše o suđenju u Njemačkoj. Članak da je nepoznati lik dao da mu tattoo majstori istetoviraju lik Bandića na ruci dobio je u Večernjaku 5 puta veći prostor od izvješća sa suđenja antifašistima Perkoviću i Mustaču. Zasluženo! Suđenja udbašima bilo je i bit će. Ali istetovirati Milana na nadlaktici, i to sada, e to je stvarno i hrabro i opasno. Večernjak u petak 24. listopada nema ni riječi o "suđenju stoljeća". Naknadno sam doznao da je u zadnji čas umjesto suđenja Perkoviću i Mustaču ubačena senzacionalna vijest kako se "Akcija uništenja strizibuba pomiče za ponedjeljak". Normalno, ono što građane najviše zanima su: strizibube i Bandić!

Obzirom da su Bandića "odradili" splitski i riječki policajci, zanimljiv stav ima Splićanin Dražen Lalić tobože politički analitičar i član Torcide. On odlučno dematira da se radi o političkom slučaju pa kaže: "Puno je vode Savom proteklo dok Milanović nije odlučio maknuti Bandića..." Dražen zna da je novi Državni odvjetnik i šef USKOKA Zoran Milanović, bez i najmanjeg utjecaja politike, odlučio "odraditi" Bandića. Zlobnici, naravno ogorčeni ushićenjem medija i političara Bandićevim padom, tvrde kako je tome samo jedan razlog: oni koji su sretni da je Bndić u pritvoru svi zajedno nisu napravili ni 10% onoga što je "zločesti" Milan napravio za građane metropole. Naravno još jedno neumjereno pretjerivanje! Najjednostavnija socijološko-politička analiza pokazala bi da su svi njegovi ugledni protivnici, na čelu s Josipom Kregarom, napravili puno više dobrih stvari za građane Zagreba od nesretnog Bandića. Problem je što se ja ne mogu sjetiti ni jedne!

Da parafraziram jednu misao Abrahama Lincolna: zbog čega se neki (Bandići) hvale što su sve napravili za naše potomke? Pa potomci nisu ništa napravili za nas!

Jutarnji od 21. listopada donosi dragu i zanimljivu vijest: udarno antifašističko pero Jutarnjeg Snješka Pavić zabrinuto se pita: "Zašto antifašisti u Splitu ponovno moraju biti u ilegali?" Sneška, koja je zauvijek zauzela svoje mjesto u povijesti novinarstva, izvještavajući iz Haaga - dan prije izricanja drugostupanjske presude Gotovini i Markaču - proročanski je najavila da će ta presuda biti konačni kraj Tuđmanove države. Ma što to značilo. Ako niste vidjeli kakvo je lice Sneška napravila kad je nesretni američki sudac pročitao oslobađajuću presudu, niste ništa izgubili. Isti izraz lica naprvila je i draga i simpatična Vesna Tešerlič kad je čula za tu presudu. Kao da ste vidjeli Snešku. No, vratimo se našim dragim antifašistima u Splitu. Otvorili su antifašističku knjižnicu. Kao prvi korak povatku izvornom antifašizmu. Uskoro su naumili, preko profesora Baltazara, zatražiti prostor i za antifašističku slastičarnu u kojem će nuditi antifašistički burek i bozu. Hrabri splitski antifašisti zamolili su novinare da ostanu anonimni jer se boje problema na poslu. Naravno, naši antifašisti su manje više svi zaposleni. Nema njih na burzi. Pita se ogorčeno Sneška: "Ako je ova država zaista antifašistička, nastala na temeljima borbe domaćih partizana, naših hrvatskih, zašto bi se mladi Splićani bojali javno pokazati?" Čudno što Sneška nije shvatila temeljni problem. Priče koje nam dnevno prodaju Sneška, Ante Tomić, Davor Butković, Jelena Lovrić, braća Stazić, Josipović, Miljenko Jergović, Jurica Pavičić ofucana je i potrošena. Jeftina neokomunistička demagogija! Ova država nastala je na temelju pobjede Hrvatskih ratnih brigada protiv antifašističkih agresora, a konačnom pobjedom 5. kolovoza 1995.g., zauvijek je raskrstila s lažnim antifašizmom i komunizmom. U toj pobjedi nije sudjelovao nitko od splitskih mladih antifašista i njihovih partizanskih roditelja. Svi su oni zajedno s jednakim uzbuđenjem čekali konačnu presudu Gotovini i Markaču i Tuđmanovoj državi kao i njihova Sneška. I po ko zna koji put treba ima zasvirati "Uzalud vam trud svirači..."

Kad su antifašisti žrtve njima se bavi "Amnesty International", a kad su zločinci njima se bavi "Amnezy International".

Ante Tomić je otkrio, u svojoj antifašističkoj kolumni, da je famozni Bojan Glavašević naslijedio u 100% mjeri sve ono što je imao njegov pokojni otac istinski vukovarski heroj Siniša Glavašević. Kako je Ante došao do tog otkrića nije nam otkrio. Ali poznavajući njega, sjetit će se on kako je došao do tog zaključka. Bojan Glavašević je postao pomoćnik jedne druge vukovarske legende - ministra Predraga Matića, kojeg se mnogi zapovjednici obrane Vukovara ne sjećaju. Branio sam 1992. i 1993.g., desetke Vukovaraca, nakon što su ih Manolićevi udbaši u Zagrebu "svečano dočekali". Od Mile Dedakovića do bračnog para Toth. Nitko se od njih nije sjećao legendarnog predragog Matića. Njegovu popularnost ovih dana ne može među braniteljima nitko ugroziti. Mladi Glavašević, uvjerivši sam sebe da je on isti otac, izjavio je kako mu je malo čudno "kako mnogo naših branitelja boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja dok je među vojnicima na neprijateljskoj, srpskoj strani, zanimljivo, taj psihijatriski fenomen vrlo rijedak". I sad bleferi i foliranti, koje je prepametni sin Siniše Glavaševića demaskirao, bune i traže da Bojan, Predrag i neka gospođa Nađ, koja je u Vukovaru srpske tenkove smazala k'o baklave, maknu iz Ministarstva. Javio se naš Ante koji nam je odmah dao do znanja kako je to što je izlanuo Bojan "prosto k'o pasulj". Vidi se stara dobra podoficirska JNA škola! Ante nas dijalektički podučava: "Mogao je (Bojan) biti desničarska ikona veća od Marka Perkovića, Ljube Ćesića, Zvonimira Hodaka, Joška Čelana, Zdravka Tomca, Nine Raspudića i Slavena Letice zajedno. Ali on je izabrao hrabrost i istinu." U svojoj papazjaniji Ante nas izvještava o tisućama hrvatskih slučajeva lažno dijagnosticiranih PTSP-a te otkriva mračnu tajnu kad kaže: "Da se ne lažemo, svatko od nas poznaje najmanje pet osoba koje su na ovaj domišljat način stekle redovit mjesečni prihod do kraja svojih mizernih i ispraznih života". Bravo Ante!!! Odmah odjuri u prvo Državno odvjetništvo i prijavi svoju petoricu mizernih i ispraznih! Radi se, naime, o kaznenom djelu koje se goni po služebenoj dužnosti. Saznanjem, a neprijavljivanjem takvog kaznenog djela, činiš novo kazneno djelo itd. No, neće tebe jer ti si stari JNA-antifašist. Na kraju zaključuje naš Ante u svom pamfletu kako je Bojan Glavašević dokaz da ljudi ipak nisu u Domovinskom ratu ginuli uzalud. S druge strane, ovakvo pisanje našeg Ante još je čvršci dokaz da su mnogi u Domovinskom ratu poginuli uzalud za zemlju u kojoj retrogradne komujare troše tintu opisujući svoja isprazne i mizerne opservacije o onima koji su stvorili ovu državu - sada tek jadnu i prezaduženu.

Moj teniski parter Luka Zaradić reče mi neki dan nakon tenisa: "Hodak, bolje je da smo toliko dužni!" "Zašto?" začudih se ja. "Zato jer ne-dužni u pravilu prvi naj..." slavodobitno odgovori Luka.

Autor: Zvonimir Hodak/DNEVNO.HR