SPORNI GRADITELJ Dubrovčani prosvjeduju zbog jednog od najbogatijih ljudi iz BiH

Dubrovčani ovih dana glasno prosvjeduju. U jeku turističke sezone, dok u gradu ima više turista nego stanovnika, jedan je čovjek unio pomutnju.

Zbog njega su se užarile društvene mreže, uposleni su odvjetnici, struka se buni. On se zove Tihomir Brajković, poduzetnik je iz Kiseljaka i u Dubrovniku ima više građevinskih parcela na atraktivnim lokacijama. Jedna od njih - najmanja, ima 1120 kvadrata - uzbunila je grad, piše Jutarnji.

Nalazi se na Pločama, području s kojeg puca pogled na staru gradsku jezgru i Lokrum i na kojoj Brajković upravo ishođuje zadnje dokumente za početak gradnje. Ne bi to bio nikakav problem da se baš na toj Brajkovićevoj parceli ne nalazi ono što je u Dubrovniku gotovo izumrlo. Jedna je to od zadnjih, ako ne i zadnja, dubrovačka zelena oaza. Šumica, ali za Dubrovčane velika kao amazonska prašuma. Jer stabla se u gradu, u kojemu je svaki četvorni metar prostora iskorišten za stambene kvadrate, broje na prste.

Svela bi se ova dubrovačka priča na još jednu, lokalnu priču s hrvatskog juga o svoj sili novogradnje da prošle sedmice, u bh. medijima nije objavljen članak sa, za Hrvatsku, prijetećim prizvukom: "Sarajevo može odahnuti - nakon što je unakazio glavni grad BiH, Tihomir Brajković okreće se Dubrovniku".

Samozatajan

Tko je Tihomir Brajković na kojeg Bosanci upozoravaju Hrvatsku? Kako je to uništio Sarajevo? Zašto su njegovi građevinski poduhvati, u najmanju ruku, prema bh. dubrovačkim medijima, tako kontroverzni? Kakvi su mu građevinski planovi u Hrvatskoj? Djela Tihomira Brajkovića otvorila su cijeli niz pitanja, na koje je Jutarnji odlučio pronaći odgovore.

Za početak, iako je jedan od najmoćnijih BiH poduzetnika, rijetki su u Hrvatskoj uopće i čuli za njega. I u rodnom Kiseljaku će reći da je vrlo samozatajan, da ga gotovo nikad ne viđaju, a on sam nikad se dosad nije oglasio u medijima niti branio sebe i svoje projekte. Ni kad je optužen za utaju poreza i platio 2,7 milijuna konvertibilnih maraka kazne, nije se oglasio. Na sudu je rekao da "tko radi, taj i griješi". Zato smo iskreno bili iznenađeni kad je poduzetnik, kojeg će BiH mediji nazvati kontroverznim, ekskluzivno odlučio odgovoriti na pitanja Jutarnjeg.

"Intervju ne želim davati jer mi je to besmisleno, ali zanima li vas neki fragment, evo ovaj koji vas je sad potaknuo da pišete članak, mogu vam odgovoriti. Što se ostalog tiče, slobodno istražujte i pišite o meni, nemam s tim problema", kaže Tihomir Brajković za početak. Ne zna koliko točno tvrtki ima, puno ih je, kaže, ali krovno mu je poduzeće Tibra - Pacific. Bave se energetikom, građevinom i strateškim investicijama u nekretnine.

"Sve poslove radimo obiteljski, dakle braća i ja, čudi me kako novinari reagiraju na naše poslove. Evo, konkretno ta dubrovačka lokacija, mogao ju je kupiti bilo tko, UP je završen, ima svoju perspektivu, svi preduvjeti su zadovoljeni. Ništa ne mijenjamo, ne tražimo bonuse izvan UP-a, uklopit ćemo se u zakonsku regulativu i to je to", dodaje.

Tihomir Brajković ima 52 godine, rođen je u selu kraj Kiseljaka, u kojemu danas živi u jednom od stanova koje je izgradila njegova tvrtka u središtu BiH općine, koja smatra da ima sve elemente za biti gradom pa je proces u tijeku. Desetljećima je u braku sa sugrađankom Marijom, imaju troje djece, dva sina i kćer, svi su punoljetni. U Kiseljaku kažu da, iako bi to mogli jer im je otac jedna od najbogatijih osoba u BiH, nisu bahati niti se razmeću.

"Nema toga u njihovoj obitelji. Njegovi su imali puno poljoprivrednog zemljišta, urod bi plasirali u Sarajevo, a i on je morao raditi. Njegov pokojni otac nije dopuštao nerad. Stariji sam desetak godina od njega i ne sjećam se da je kao dijete ikad radio probleme. On i žena su obiteljski ljudi, koji ne izlaze, drže se obitelji", kaže za Jutarnji načelnik Kiseljaka, Mladen Mišurić Ramljak, koji dobro poznaje Tihomira Brajkovića. I drugi Kiseljačani s kojima smo razgovarali potvrdili su nam da se radi o samozatajnoj obitelji koja se ne razmeće bogatstvom. Braća mu igraju tenis, on ne.

Meso i solari

Sugrađani Tihomira Brajkovića zovu Tiho. Sjedište TVRTKE je u Kiseljaku; unatoč golemom poslovnom uspjehu i bogatstvu koje ga prati, nikad se nije preselio u veći grad. U ratu je bio vojnik HVO-a, a obitelj je nakon rata u BiH - kad su opkoljenom Sarajevu dobro došli proizvodi obitelji Brajković, koja se u međuvremenu počela baviti trgovinom - otvorila tvrtku Meso-Impex. Navodno su po Europi kupovali meso pred istekom roka trajanja i zaradili veliki novac, koji su potom ulagali.

Za početak su, kažu u Kiseljaku, sagradili prvi moderan poslovno-trgovački objekt od stakla. Ima i restoran, a nekad je tu bio i disko-klub Pacific, koji je primao nekoliko tisuća ljudi i bio meka za izlaske mladih iz cijele BiH. U poslovnoj je zoni vlasnik velikog kompleksa gdje priprema materijale, prenapregnute betonske konstrukcije, za stanogradnju. Ove bi godine trebao započeti i izgradnju objekta vezanog uz energiju. Naime, u svibnju je Vlada Hercegovačko-neretvanske županije Tibrinoj tvrtki ECO-WAT, koja papirnato pripada Dejanu Brajkoviću, dodijelila koncesije za izgradnju 20 solarnih elektrana. Prije dvije su godine dobili suglasnost Vlade FBiH za izgradnju pet fotonaponskih elektrana.

Tibra-Pacific još ranije se upustila u stanogradnju i u Kiseljaku izgradila dvije zgrade s oko 120 stanova.

"Za nas je on uzoran gospodarstvenik, nema ga u javnosti. Puno radi, nisam čuo ni da je ikad bio na ljetovanju. Ima li problema, kaže ‘idemo to riješiti i dalje raditi‘. Nema u njemu sile ni bahatosti, za nas u Kiseljaku je pristupačan, ali se u medijima ne želi eksponirati", kaže za Jutarnji načelnik Općine Kiseljak, koji je na toj poziciji 20 godina.

Kad je četvorici braće Brajković, Tihomiru, Benitu, Robertu i Dejanu, poginuo otac, Tihomir je, kao najstariji brat, preuzeo poslove, ali s braćom kao glavnim partnerima. Uskoro im je tržište za stanogradnju u Kiseljaku postalo premalo, počeli su graditi u Sarajevu, gdje je Tihomir Brajković prvi put počeo stjecati i neprijatelje.

Gradio je u naselju Buča potok, a stambeni kompleks na Ilidži ono je zbog čega kažu da je "unakazio glavni grad". Dogodio se, kažu, urbicid, urbanističko ruglo na ulazu u grad.

"To je nehumano za život. Petnaestak zgrada s 11 katova, bez ikakvih sadržaja uokolo, samo uski prolazi od jedne do druge. Spavaonica. Kad je u covidu bio običaj pljeskati doktorima s balkona, u Sarajevu je bio vic: kad bi u Tibri netko zapljeskao, ošamario bi susjeda", kaže za Jutarnji Anes Podić, sarajevski ekoaktivist iz Udruženja Eko akcija. Da, naselje svi, iako se službeno zove Stup, nazivaju po tvrtki koja ga je gradila. Sarajevo, kaže, ima ogroman problem s gradnjom.

"Mi kažemo: kako god ljudi pokušavaju birati na izborima, u Sarajevu uvijek pobijedi ‘građevinska stranka‘. Veze biznisa i politike su neraskidive i samo je važno tko će biti posrednika između investitora i resursa, a naš je resurs prostor. Više je takvih investitora, ali Brajković je među njima najvještiji. Zgrade su trebale biti visoke pet katova, ali je tražio više katova i dobio više nego dvostruko, 11", kaže.

Tihomir Brajković pak kaže da su u Sarajevu od 2006. do danas izgradili "šest, sedam tisuća stanova i ponavlja da "nikad ne zahtijevaju, niti traže ništa što već nije uneseno u regulacijske (prostorne), urbanističke projekte, što nije već izvjesno, ako ne i završeno u upravnom postupku".

Nakon Tibre, Sarajlije su, kažu, odlučili spriječiti novi urbicid, pa već godinama sprečavaju izgradnju nebodera s 22 kata, Marija Green Tower, u samom srcu Sarajeva, Marijinu dvoru, prvi je susjed Hotel Holliday Inn.

Projekt je već godinama na sudu jer je Brajković prvo dobio dozvolu Općine centar, a novi ju je načelnik povukao. Općinskom vijeću, na sjednici 30. srpnja, obratili su se redateljica nominirana za Oscara 2021. godine Jasmila Žbanić i Boro Kontić, autor knjige o Zabranjenom pušenju i čovjek koji je prvi u eteru pustio "Top listu nadrealista".

"Sarajevo je, službeno, najzagađeniji europski grad, a visoka gradnja dodatno pogoršava ionako teško stanje. Urbanistički plan iz 1990., koji je još na snazi, kaže da se kod gradnje treba strogo voditi računa da se ne spriječava prirodna ventilacija, što znači da neboderi ne dolaze u obzir", kaže redateljica.

Brajković kaže - sve je regularno. Iako je kao vlasnik prvo bila upisana švicarska tvrtka, nakon što su mediji ustvrdili da iza nje stoji Tihomir Brajković, odlučio je, kaže, "presjeći priču" i upisati sebe kao direktora.

"Tamo nema ništa sporno, kao ni u Dubrovniku. Uzmete katastar, gruntovnicu, Regulacijski plan, pogledate Službene novine kao osnovu za upravni postupak, točno vidite što je ucrtano i čije je. Ali načelnik i kompanija rade kriminalne radnje. Prvo su nam uzeli nekoliko milijuna maraka da zaokružimo parcele, platili smo im rentu, ishodili urbanističku dozvolu i sve suglasnosti, a načelnik se našao pametan i sve stopirao. Predao sam slučaj odvjetnicima i to je na sudu. Investirali smo dosad 10-ak milijuna maraka, ukupno sa svim troškovima vrijednost je 20-30 milijuna i čekamo sudsko rješenje. Žele li promijeniti regulacijski plan, neka pokrenu inicijativu da ondje bude park ili lijepa fontana, raspišu peticiju i ja ću je prvi potpisati. Nas neka financijski obeštete i rade s tim što žele", oštar je Brajković.

Košnica i neboder

Kad ne može graditi neboder, Brajković je na parceli, do okončanja sudskog spora, otvorio privremeno parkiralište. I tu je prozvan, da je parkiralište ilegalno.

"Vlasnik sam i sve što je u skladu sa zakonom mogu tu raditi. U Sarajevu imamo još 200 do 300 tisuća kvadrata, ali nemamo potrebu ništa ondje raditi dok se ne donese UP, sigurno nećemo biti inicijatori", kaže.

Iako tvrdi da je "sve po zakonu", načelnik Općine centar Srđan Mandić sumnja da zakoni nisu bili "prilagođavani". Štoviše:

"Vrlo je sporna procedura promjene katnosti objekta. Naime, prvom je urbanističkom dozvolom, iz 2008. godine, predviđen objekt od sedam katova, a 2018. korekcijom su došli do 22 kata. Korekcija je učinjena samo dan prije istjecanja starog zakona po kojem su načelnici mogli odlučivati o tome. Uglavnom, protiv bivšeg je načelnika i NN osobe podneseno nekoliko kaznenih prijava. Ljutnja građana je opravdana jer ih se ništa nije pitalo. Investitor je vlasnik parcele, to je neosporno, ali hoće li se i što tu graditi, možemo razgovarati tek nakon sudskog pravorijeka. Imam veliko poštovanje prema investitorima koji žele poslovati na području naše općine, jer se naši budžeti pune u značajnoj mjeri i od njihove poslovne djelatnosti. Samo pri tom inzistiram na poštivanju zakona moje zemlje", zaključuje Srđan Mandić.

Boro Kontić kaže da se "slučaj neboder" vuče već 20 godina.

"Tad je grad Sarajevo, bez ikakvih konzultacija s Općinom Centar ili građanima naselja Marijin dvor, u Regulacijski plan ovog naselja upisao izgradnju stometarskog nebodera i podzemne garaže kojom bi se uništio cijeli jedan park. Borba stanovnika da se ove građevinske nakaze izbrišu iz tog katastrofalnog plana bezuspješno traje godinama. A da se Regulacijski plan može promijeniti pokazuje nedavna odluka Općinskog vijeća Centar jer su za potrebe izgradnje stubišta velikog tržnog centra odmah odobrili promjenu. Što nam pokazuje da vlast pogoduje isključivo krupnom kapitalu i sve vidi kao plijen, a ne kao mjesto života i rada građana Sarajeva", kaže.

Na novinski naslov da je "unakazio Sarajevo i okreće se Dubrovniku", Brajković opet odgovara da je sve "odradio po zakonu, sukladno planovima". Što je, priznaju i Dubrovčani, nažalost, istina, a problem je jednak onome u Sarajevu - pogodovanju kapitalu, zbog čega im, kažu, grad izgleda poput niza favela. Građevinska parcela Tihomira Brajkovića ispod trase je žičare, što će mu onemogućiti podizanje visokog objekta, ali zemljište je građevinsko još otkad je tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica Prostornim planom iz 2005. to omogućila.

Samo za obitelj

U Dubrovniku ni u Hrvatskoj, tvrdi Brajković, nema ambicija ni želja graditi bilo što osim za privatnu namjenu.

" U Dalmaciji sigurno imamo desetak lokacija, četiri-pet je aktivnih, druge ćemo graditi, ali sve isključivo za privatne svrhe, bez namjera da u dogledno vrijeme ide na tržište. Nekoliko ih je u Dubrovniku, imamo u Splitu, Makarskoj... Ali sve za moju obitelj, za djecu i braću. I na Lapadu za ovo što gradimo, UP je takav kakav jest, došli smo kao kupci i kupili za obiteljske svrhe. Građevina nam nije core business, nego energetski objekti, projekti koji su neizmjerno veći od ovih koje radimo u građevini", kaže.

Kako komentira bunt Dubrovčana?

"Gospođa koja je potegnula tu priču ušla je u tu parcelu i sva su prozivanja krenula kad je moj odvjetnik dobio punomoć da zaokruži građevinsku parcelu u skladu sa zakonom. No ona je ušla u posjed, ali neću je tužiti jer nemam volju. Odvjetniku sam rekao da se povuče i nemam namjeru te jadne ljude - kako drukčije da nazovem ljude koji imaju potrebu ulaziti u tuđe posjede - micati otuda. Objekt će biti onoliko koliko UP dozvoljava. Ponavljam što sam rekao i za Sarajevo, ako se nekome nešto ne sviđa, u čemu je problem pokrenuti inicijativu, raspisati peticiju i otići na vijeće? Postoji li problem, promijenite to. Sa svojom srednjom školom sam dovoljno odgojen da poštujem zakon, struku i proceduru. Odredite da je to zaštićena zona i nikad vas neću pitati da gradim. Ali kupim li nešto, imam i prava", mirno govori.

Tihomir Brajković na Lapadu ima 4800 kvadrata zemljišta, strojevi su na gradilištu.

"I to će biti, ponovno napominjem, isključivo privatni objekti, za potrebe moje obitelji", zaključio je.