SPLIĆANKA TRAŽI MOSTARKU 'Živjela je kod nas za vrijeme rata, voljela bih je pronaći'

Izbjeglice djevojčica
AFP/Ilustracija

Zanimljiv Facebook status objavila je Splićanka Yelena Coso. Ona je naime, na svom profilu objavila priču iz svog djetinjstva kada je njezina obitelj u Splitu za vrijeme rata u svoj dom primila jednu djevojčicu iz Mostara koja je sa svojom obitelji stigla u izbjeglištvo, baš kao i tisuće drugih građana Bosne i Hercegovine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Obitelj djevojčice Suzane iz Mostara bila je smještena u sportskoj dvorani na Poljudu, dok je nju obitelj obitelj iz Splita primila u svoj dom. Nakon brzog rastanka nikada se više ove dvije obitelji nisu čule ni vidjele. Yelena putem Facebooka sada traži neki trag o Suzani.

Njezin status u cijelosti prenosimo bez korekcija.

"Ne znam zašto mi je baš danas ovo palo na pamet, ali društvene mreže su čudo pa da provjerim. Jednom davno, mislim početkom 1992. u Split je došlo puno izbjeglica iz BIH. Bili su smješteni u sportske sale na Poljudu, spavali na strunjačama, bilo ih je puno. Među njima bila je i mala Suzana koja je s majkom, ocem i dva starija brata izbjegla iz Mostara. Moj otac je tada imao restoran na Poljudu i gledao je stotine takvih obitelji, ali srce ga je stisnulo kad je vidio Suzanu  koja je kao i ja tada imala 7-8 godina. Kako doma nismo imali mjesta za smjestiti cijelu njihovu familiju, dogovorili su se da Suzana kao jedina curica dođe živit kod nas doma. 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Sa sobom sam ponila najdražu igračku jer je otac rekao da ona nema ništa i odnijela joj. Tu sliku strunjača i ljudi na podu neću zaboraviti nikad. Uglavnom, Suzana je neko vrijeme živila kod nas, spavale smo u mom krevetu, učile smo skupa, igrale se skupa i svaki dan odlazile na Poljud da vidi svoju braću i roditelje. 

Mater je jednom skuvala kelj za ručak, ja sam ga tada mrzila i nisam htjela jesti, a Suzana mi je rekla da je to zato što ne znam što je glad. Od tada jedem kelj bez prigovora.

Da više ne dužim, obitelj je dobila premještaj, mislim u Kanadu. Nikad je više nisam vidjela. Ne znam kako se prezivala, mater misli da je prezime bilo na G ali to vjerojatno znači da je sve osim G u pitanju. Majka joj se zvala Zlata i bili su iz Mostara. Voljela bi je naći, vidjeti sjeća li se tog dijela života kad je živila s nekim čudnim ljudima. Ako netko negdje zna Suzanu koja sada ima 40-ak godina i prošla je taj dugi put, molim vas javite mi da vidim je li postala onakva kakva je htjela biti kad je imala 8 godina", napisala je.

Ukoliko vi imate neka saznanja o Mostarki Suzani i njezinoj obitelji, napište ih u komentarima ispod Facebook objave.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.