Slomljeno je krilo al se pamti let

Ponosni otac i sretna majka dobili su sina Franka.

Nakon mnogo životnih oluja i nedaća
neopisiva je bila njihova sreća
Jedinak on je bio njima
miljenik, radost i ponos svima.

Godine su prolazile a Franko je rastao
U ljepoga i pametnoga mladića stasao
Ubrzo je upoznao ljubav života svog
a i kćer i sina dao im je Bog.
Sve potrebno za sreću moglo bi se reći tadan
imala je obitelj mlada.

No ta sreća kratkog je vjeka bila.
Hrvatsku je razarala neprijateljska sila.
Frankovi roditelji u Njemačkoj su radili
i dok je bjesnio rat on je mogao pobjeći
pa uživatiu obitelskoj idili i sreći.

No Imotski Sokol nije bježao na svome je ognjištu ostao
i hrabro u obranu domovine stao.

Pozdravio se sa suprugon i roditeljima
poljubio malenu kćer i sina kojem je bila tek jedna godina.
Srce mu se stezalo od boli jer ostavja sve što neizmjerno voli.
No Hrvatskoj zavjet je svet za nju živjet ,za nju umrjeti.

Bio je pripadnik elitne 4 brigade zbora narodne garde
a kao pripadnik Izvidničkog voda mnogim njima vraćena je sloboda.

Iako je gledao smrt u oči nije se bojao sa neprijateljem suočit,
i na brdu Lisac poviše Ravnoga
prestalo je kucat srce Franka hrabroga.
Lišio ga života neprijatelj opaki
koji je bio jako okrutan i zao
ni sahraniti ga nije dao.

No braća branitelji ostaviti ga nisu htjeli
brdo su ponovno osvojili
i svoga pokojnoga suborca
na Lovrincu dostojanstveno sahranili.

Naj teža je bol na ovome svjetu
kada roditelj ide na sahranu svom djetetu
ali još veća bol bila je tadan
djeca bez oca a bez muža žena mlada.

Draga majko,ženo ,kćeri,sine
vaš Franko je heroj domovine.

Sva odličja kojima je nakon smrti odlikovan
neka vam budu ponos i uspomena.
Slomjeno je krilo al pamti se let
domovini zavjet je svet.
Njegova žrtva vječni je znamen
počivao u miru Božijem amen.

Anita Brajkovič Dicmo 19.05.2018 god.