Razjasnimo istinu o Hrvatskoj

Daleko je mračnija  od 11102 godine kada je  PACTOM CONVENTOM prestalo postojati HRVATSKO KRALJEVSTVO, puno je gora  i od 1573 - 1671 i 1873 god,  kada su ugašene Hrvatske pobune Zrinskog Frankopana, Eugena Kvaternika i Matije Gubca  i od Krabovske bitke 1492 god.

Također godine 1945 nije bila  nesretna zbog  dolaska po prvi puta  u povijesti, bezbožne  komunističke vlasti u  Hrvatskoj,  već zbog komunističkih zločina na Hrvatskim narodom tijekom Blejburške tragedije i Križnog puta Hrvatskog naroda.

Tom prilikom je stradalo najmanje 300.000 Hrvatskih vojnika i civila, a i o tome piše  rektor  Hrvatskog  sveučilišta dr. Prof. IVAN  SUPEK  u knjizi „ KRIVOTVOREVINA NA  LJEVICI"  gdje doslovno  stoji:  "Ubijeno je 300.000 Hrvata,  i to ne samo Ustaša,  već i Domobrana, građanskih osoba,žena i djece".

A  glasoviti Hrvatski kipar  IVAN  MEŠTROVIĆ  otac MATE  MEŠTROVIĆA  u svojim  sjećanjima iz  Pariza 1959 god.  bilježi razgovor s ratnim zločincem  Josipom Brozom-Titom, u kojem mu je  Tito  priznao  zločin riječima: "Godine 1945  obračunali smo se  sa  Hrvatskom nacijom".   A koliko je zlo bio Tito  za Hrvatski narod,  svjedoči i gospodin CLAUS  JAKOBI  u članku „MOJ DNEVNIK" U Njemačkom listu „BILD"  od 22 ožujka 2003 god.  Pišući o  navedenim svijetskim  ubojicama.

U 20  stoljeću  Josipa Broza Tita smješta u taj čapor, na listu mega  ubojica.

1.MAOCO CE-TUNG (50 MILIONA).------- Komunizam, Kina.

2.STALJIN  (40 MILIONA)--------------------  Komunizam, Rusija.

3.HITLER   20  MILIONA----------------------  Nacizam,  Njemačka.

4.ČANG KAJ ŠEK 20  MILIONA-------------  Nacionalizam, Kina

5. LENJIN  (4 MILIONA)-----------------------  Komunizam, Rusija

6.TUJO HIDEK (3 MILIONA)-----------------  Agresivni imperijalizam,Japan

7. POL-POT  (2 MILIONA)---------------------  Komunizam, Kambondža

8. MENGISTU (2 MILIONA)------------------- Etopijski, Marksist.

9 YAHYA KHAN  (1 MILION)----------------- Pakistan

10.JOSIP BROZ Tito (1 MILION)-------------- Komunizam EX. SFRJ.

Ove podatke nije napisao Hrvat, već tuđin. Dok je tiranin Tito je još na žalost kao lički medvjed zaštićen u Hrvatskoj. To je velika sramota  Hrvatske države i hrvatskog naroda, kako i njenog bivšeg presjednika koji je vlastitu državu „cinkao" u Hagu. Stipe Mesić dodatno  je strasti uzbrkao svojom nepoštenom izjavom da se Blejburg i Jasenovac ne mogu usporediti.

I ne mogu, Stipe Mesiću jer je tijekom Blejburga i Križnog puta stradalo 10  puta više  ljudi nego u Jasenovcu i nitko razuman lažne brezobraštine ne može podnijeti.  Moram reći  za milion i četrsto tisuća (1 400.000) Hrvata koji su svojim glasom izabrali Stipu  Mesića  za predsjednika  RH,  da su očito gluplji od ovaca, jer i ovce kao naj gluplje životinja ne dovode vuka sebi u tor da ih zadavi i ubije.

Blejburg  je  nedvojbeno simbol Hrvatskog  mučeništva, ali i tragična  hrvatska sudbina.

Kako sam  već u  uvodu ukazao na  bjelodanim primjerima.

 Na Blejburgu, splektarenjem i sramnim  prijevarama  Britanski časnici, podpomognuti sa  svojim saveznicima, izručili su  partizanskim  krvnicima neporaženu Hrvatsku  vojsku i civile, na milost i nemilost. Sramnom prijevarom što dolikuje  samo podlom  GORDOFI ALBIONU.   Osim grofa NIKOLAJA TOLSTOYA  za očuvanje Blejburške  uspomene tjekom takozv. slavnih vremena jugo-crvenog  terora,  najzaslužniji su vlč. VILIJAM CECELJA, POČASNI BLEJBURŠKI VOD, zatim Britanski časnik veliki protivnik komunizma  koji je na blagdan Svi sveti 1952 god. dopustio doći grupi preživjelih Hrvatskih vojnika na Bleiburško stratište.  Spominjući zaslužene za očuvanje Bleiburškog tragičnog spomena treba zacijelo i spomenuti i onog dobrog kotarskog predsjednika u Blejburgu dr.  SCHEIBERA  i  ravnatelja redarstva koji su  protivno službene politike  Austriske vlade, dopustili na Bleiburškom  polju  podizanje  spomenika  hrvatskim  mučenicima, žrtvama komunističkih  zločina poslije II. Svijetskog rata, za koji nedvojbenu, dokazanu  odgovornost  snose  i njihovi  zapadni  saveznici.

A službena politika komunističke Jugoslavije bila je višestruko gora. Koliki su trud jugoslovenski  komunisti  uložili u  zabrane  bilo  kakvog  spomena Bleiburg,  pokazuje i činjenica da je  prigodom dvaju popisa žrtava rata (1950 i 1964) komisija  naredila da se  žrtve Bleiburga i Križnog puta ne  smatraju čak ni žrtvama rata.

Razumnom čovjeku se postavlja još jedno logično pitanje. Kako su jugo-komunisti mogli biti  tako krvoločni, pa pobiti  bez suda toliku Hrvatsku vojsku i civile?

A kad su to činili, trijebili su se  međusobno, gore nego zvijeri. Poslije takozvane  revolucije  infobiroa 1948.g. odgovor laži u komunističkom djelu stožera tkzv. MANIFESTU KOMUNISTIČKE PARTIJE  iz  sredine 19 stoljeća, gdje između ostalog piše, jednom riječi, komunisti svuda pomažu svaki  revolucionarni  pokret, protiv postojućeg društvenog i političkog pokreta. Oni izjavljuju  otvoreno da se  njihovi  ciljevi mogu  postići samo  nasilnim  rušenjem  čitavog dotadašnjeg društvenog pokreta.  Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom.  Ljepo nema što,  jedino su  drugovi komunisti  zaboravili kako revolucija ždere vlastite ljude, što u  ostalom možemo vidjeti u filmu  Antuna Vrdoljaka „DUGA MRAČNA NOĆ".

 Takozvana jugoslovenska vlada  ustrojena je u ožujku 1945 god. a njezin stožerni cilj  bio je da  uništi sve takz. domaće izdajnike.  To su partizani pokazali  u veljači 1945  mjesec dana prije,  kada su samo za mjesec  dana u HERCEGOVINI  pobili 68 nedužnih franjevaca. A tijekom rata u Hrvatskoj su nesmišljeno skupa s braćom  četnicima  poubijali više od 500 katoličkih svećenika i časnih sestara.  Takav krvavi pir  uperen protiv katoličke crkve nije na istoj  razini viđen još od  zloglasne Francuske revolucije i  Staljinovog  divljanja u Sovjetskom savezu.  Na komunističko divljanje u Hrvatskoj protiv katoličke crkve, napose je upozorio 1945 g u svom pastirskom pismu, blagopokojni hrvatski mučenik, blaženik, kardinal i nadbiskup ALOJZE STEPINAC.

 Unatoč komunističkom teroru i jednoumlju, što su trajali punih 45 god Hrvatski narod nije zaboravio Bleiburšku tragediju i krvavi križni put 1945 god. Dapače, spomen na te tragične događaje sačuvao se u žalosnicima.  „Maribore,neznalo se zate-ti proguta naj bolje Hrvate ili Rijeka Drava nevalja za pića-to je groblje Hrvatskih mladića."

Na  prostranom Bleiburškom polju  15 svibnja 1945 god  pod Hrvatskim zastavama nepregledno  nalazilo se  mnoštvo  hrvatskih vojnika  i civila, okupljeno od strane Britanskih oružanih snaga.  Hrvatski časnici o mirnoj predaji Hrvatske vojske i civila Britancima, vodili su bezuspješne pregovore  u Bleiburškom dvorcu  THURN-VALASSINA  s Britanskim  generalima SCOTTOM i ALEXANDEROM. Nakon neuspjela pregovora  VJEKOSLAV  LUBURIĆ I RANKO BOBAN,  sa svojim postrojbama  izvršili su  proboj, a i drugi bi to učinili da su znali kakva ih zla čekaju.

Istraživanja iskrenog hrvatskog prijatelja i časnog znanstvenika grofa NIKOLAJA  TOLSTOYA  da za izručenja Hrvata partizanskim banditima nisu odgovorni  Britanski izravni pregovarači  već  Britanski Ministar  rezident  zadužen za sredozemlje HAROLD-MACMILLAN.  Predajom razoružane Hrvatske vojske  u partizanske koljačke ruke, Britanci su  15 svibnja 1945 god počinili ratni zločin, jer su prekršili  Ženevsku konvekciju, u postupanju prema hrvatskim zarobljenicima, čiji su i podpisnici, o čemu se zapravo radi?

Naime   NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA (NDH) je  ponovno pristala  Ženevskoj  konvekciji, 20 sječnja 1943 i to pod uvjetom uz jamstvo,o čemu su bile obavještene sve podpisnice, pa i tako W.B.

Osim toga, stvar je pravnički kristalno jasna,  jer su W.B. i NDH  bili u ratnom stanju.

Pokazalo se da  se Ženevska konvekcija može sramotno kršiti, kad se radi  o nama Hrvatima, i ako u čl. br. 2  konvencije  doslovno piše da se sa zarobljenicima mora postupati humano.

Partizanski zločini vršeni nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima, poglavito su činili  pripadnici tkzv. OZNE (odjeljenja zaštite naroda) te pripadnici tkzv. KNOJ ( korpus narodne obrane juge).

Mjere represije su bile neograničene, posve divlje i nelegalne.  Logor Jasenovac  je u partizanskim rukama radio punom parom još nekoliko godina.

U njemu su poubijene na tisuće Hrvata od strane  partizana,  što su kasnija  iskopavanja javno pokazala. Dakle, kraj II svjetskog rata  bio je strašniji početak najvećeg i najtežeg   stradanja Hrvatskog naroda u povjesti.

Koraci Križnog puta su se protezali od Slovenije do Rumunije i Makedonije. Više od tisuće masovnih grobišta, a samo je desetak  masovnih grobnica djelomice ili cjelovito ispitano.

Postavlja se pitanje kad će se sve u cjelosti ispitat i hoće li iko odgovarat za ovakav zločin?

 Ivan Beslic  Gane