Raguži sa svih strana globusa okupili se u srcu Slavonije
Treće je to okupljanje Raguža u organizaciji Udruge "Raguži Slavonije i Baranje 1610." koja je sve njegove prezimenjake prije dvije godine okupila u Vinkovcima, a grad na Bosutu i lani je bio domaćin tom zanimljivom druženju prezimenjaka sa svih strana globusa. S prezimenjacima se rukuje i srdačno pozdravlja domaćin - Đakovčanin Čedo Raguž.
- I na prijašnja dva okupljanja Raguža okupili su se prezimenjaci iz cijeloga svijeta, od Kanade do Australije, čak i iz Maroka. Svuda nas je život po svijetu razbacao - kaže Čedo, pozdravljajući među gostima i članove KUD-a Prenj iz okolice Stoca, uz Dubrovnik, ishodišta ovog prezimena.
Da se preziva Raguž natpisom na majici poručuje Stojan Raguž iz Požege, ponajbolji poznavatelj korijena i povijesti ovog prezimena uz čiji se nastanak vezuje 1610. godina. I ta je godina na Stojanovoj majici. Napisao je on o Ragužima i knjigu.
- Rodom sam iz Hercegovine, od Stoca, iz sela Kruševo. Doselio sam u Slavoniju 1967., oženio se Slavonkom, sretno, imamo dvoje djece, sina i kćer. Član sam Udruge Raguži Slavonije i Baranje 1610., njen glavni organizator, a nastala je u povodu 400. godišnjice Raguža, 2010., u Stocu - kaže Stojan Raguž. Uz godinu 1610., kaže, vezuje se korijen ovog prezimena, od utemeljitelja Petra Veseličića.
- On je naš glavni temeljac, a on je iz Dubrovnika, i po tome smo mi Raguži Dubrovčani. Njegov sin Petar, koji se nazvao Araguz, što na hrvatskom znači Dubrovnik, i mi smo Dubrovčani i nosimo grad Dubrovnik u srcu. Mi se ponosimo njime, a Dubrovčani nama što mi tako jedinstveno i ponosno nosimo to prezime. Put Raguža od Dubrovnika do Stoca velika je povijest što sam opisao u knjizi koja je poput enciklopedije. Svako muško ime ima poglavlje, a sve ženske osobe naglašene su kroz obitelj, gdje su rođene, udane... - kaže požeški Raguž.
U Hrvatskoj je najviše Raguža u Zagrebu o oko njega, u Dubrovniku, oko Stoca, po Slavoniji... A, da su Ragužima korijeni dubrovački, članovi KUD-a Prenj potvrdili su linđom ispred đakovačke katedrale. Nakon mise, Raguži iz cijeloga svijeta okupljanje su nastavili druženjem, uz njegovanje svojih korijena.