Posljednji intervju Mirjane Pukanić Jusup: Zaklela se zemlja raju, sve se tajne doznaju!

Nekih četrdesetak minuta prije toga bi sam na tom parkiralištu, na zemljištima Bogoslovije i Židovske općine, koje je Jakov Bienefeld spojio i pretvorio u parkiralište. Onaj tko je stisnuo eksplozivnu napravu vjerojatno nas je tada gledao i da se Puki pojavio, u tom trenutku kad smo kolega i ja bili na parkiralištu, možda sada ne bih pisao ovaj tekst.

Piše: Dražen Stjepandić/tjedno.com

Vijest o eksploziji skuter- bombe na parkiralištu u Palmotićevoj i pogibiji dvojice ljudi, novinara i izdavača i njegovog marketinškog suradnika čak je objavio je i New York Times. Izvršitelji su ubrzo uhićeni, u trenutku dok su iz Hrvatske pokušali pobjeći u Srbiju, a ove godine nakon dugog procesa nazvanog suđenje stoljeća većina je osuđena na dugogodišnje zatvorske kazne. Sam naručitelj tog svirepog zločina još uvijek je ostao nepoznat. Točnije malo tko vjeruje u službenu verziju, koja kaže da je Ivo Pukanić ubijen zbog novinarskih istraživanja o duhanskoj mafiji, državnom švercu cigareta u Crnoj Gori. Po toj teoriji naručitelj njegovog ubojstva je Milo Đukanović, kojega je pokojni Puki derao u Nacionalu, a i dva puta je osobno svjedočio pred talijanskim istražnim sucem Guiseppeom Scasijem u Trstu.

Prevoditeljica je bila njegova najbliža suradnica Sina Karli Međutim, u Italiji se na kraju se stvar nije maknula od istrage, do procesa nije došlo. Ipak Ratko Knežević, jedan od krunskih svjedoka na suđenju Mataniću i društvu i dalje tvrdi kako je Pukiju presudio "komitet smrti" iz Podgorice. Unatoč tim tvrdnjama koje je čvrsto zastupao i Nacional, mnogo je više onih koji vjeruju kako je Pukijevo ubojstvo naručio netko iz Hrvatske, a na listi najsumnjivijih su: Stipe Mesić, Ivo Sanader, Vladimir Zagorac, Hrvoje Petrač, Andrija Kević, Dražen Golemović...

Dok je suđenje za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franića u Zagrebu davno završeno, ono u Beogradu još traje. Joca Amsterdam je neki dan u ispitivanju sudskog vještaka za eksplozive i eksplozivne naprave, stručnjaka MUP-a RH, preko videolinka upitao je li moguće da je netko eksplozivnu napravu aktivirao iz zgrade gdje je nekada bila NCL grupa? I to pitanje je ostalo bez adekvatnog odgovora, a postavlja još jedno važnije pitanje: zašto policija i organi istrage nisu detaljnije ispitali najbližu suradnicu i ljude iz Nacionala i Wiena Cappital Partnersa? Jednako kao što po pitanju Pukanićevog ubojstva nikad ozbiljnije nisu ispitani ni Andrija Kević, Ivo Sanader...Umjesto toga država je ponudila svoju već spomenutu verziju.

- Hrvoje sigurno nije, on ga još oplakuje. Za Zagorca ne znam. Golemovića sam upoznala još dok je bio šaner, a upoznala sam i njegovu suprugu. Za Andriju Kevića znam samo da na internetu o njemu ne piše ništa lijepo. Njega Ivo nije poznavao dugo, upoznali su se par mjeseci prije nego što će ga ubiti. Došao mu je i rekao kako i on isto ima ludu ženu kao on. Vodio je Saru u London - izjavila mi je gospođa Mirjane Pukanić Jusup kad sam je upitao na koga od spomenutih sumnja da bi mogao biti možebitni naručitelj ubojstva..

Mirjana Pukanić Jusup je udovica poznatog novinara i novinskog izdavača, majka Sare Pukanić, najmlađe milijunašice u Hrvatskoj. Uz neriješenu priču oko naručitelja Pukijevog ubojstva javnosti ništa manje nije intrigantna ni priča o nasljedstvu Pukanićevog bogatstva. Prije smrti pokojni Puki je prodao Nacional, procijenjen na 27 milijuna eura. Iza sebe je ostavio i stan u Importane Galeriji, stan u Mimiju, kuću na Ribnjaku, bently na carini u Kopru, navodno da je naručio i zrakoplov... Nekoliko mjeseci prije Pukijeve pogibije od raka je umrla Mirjanina mama Marija Jusup i sve što je imala oporučno je ostavila unuci Sari. U trenutku smrti Ivo Pukanić i njegova supruga Mirjana još nisu bili razvedeni i 75% imovine trebalo je pripasti Mirjani, a 25% kćeri Sari. Ali, poslije Pukijeve smrti provedena posthumna brakorazvodna parnica i sve je pripalo kćeri, a majci ništa.

- Sara je bila kod mene dva puta na ručku. O podjeli imovine ne želi govoriti, odmah prekida svaki razgovor, a voljela bih da se to riješi. Na kraju će sve i tako ostati njoj, koga imam osim nje? Sara je pod utjecajem obitelji Pukanić, posebno Ivine sestre Anke, koja sve vodi. Meni ne daju ništa, nisam dobila ni Ivinu mirovinu od 2000 kuna. Nemam ni socijalno osiguranje.

Što Sara radi s novcem ne znam. Živim od novca što sam uspjela spasiti od mamine ušteđevine, od onoga što Ivo i njegova sestra nisu poskidali s računa dok sam ja bila u Vinogradskoj. Kad to nestane mogu se jedino objesiti jer kćerka o mojoj egzistenciji ne želi govoriti. - izjavila je Mirjana Pukanić Jusup.

Razgovor smo vodili u njenom stanu koji se nalazi s druge strane zgrade u Ilici, gdje je nekada živjela s ubijenim suprugom. I taj stan je stekla Mirjanina pokojna majka Marija.

Uz taj imaju još jedan stan na petom katu, tako da Pukanići u zgradi u Ilici 109 ukupno imaju četiri stana i garažu. Mirjanina majka je dugi niz godina u Stuttgartu imala restoran i pansion i njena je ušteđevina Pukiju bila odskočna daska. Upravo zbog majčine imovine i oporuke Mirjana se najviše posvađala s pokojnim suprugom. Prije smrti Mirjaninu mamu svaki dan u bolnici je posjećivala i Pukijeva sestra Anka, a poslije je Mirjanina teta izjavila kako ju je Puki nagovorio da falsificiraju oporuku, po kojoj sve ostaje unuci Sari, Mirjaninoj jedinici.

PRIJATELJICA SLAVICA RADIĆ

Sara je nakon srednje škole studirala na Zagrebačkoj školi ekonomije i marketinga kod Đura Njavre, ali je to napustila i sada studira na Visokoj novinarskoj školi Nacionala. Premda žive u istoj zgradi, kći je u većem stanu od 120 kvadrata, a majka u manjem. Pukijeva udovica najviše je vremena provodila s prijateljicom Anom, koja je proteklih dana doživjela srčani udar.

- S Ivom sam provela 19 godina braka i 7 godina hodanja. Upoznali smo se na prvoj godini faksa. Odmah je rekao da ću biti njegova žena. Prohodali smo na trećoj godini, bili smo na apsolventskom putovanju u Rusiji i Ukrajini 1983. Posjetili smo Moskvu, Lenjingrad i Kijev. Imala sam 39 kilograma i garderobu svu potpisanu i kupljenu vani. Voljela sam se sportski elegantno dotjerivati. Jela sam sendvič, a Ivo me pitao može li zagristi. Dala sam mu neka zagrize i poslije toga Ivo se preselio kod mene u Sopot. Vjenčali smo se 1989. - ispričala mi je Mirjana.

Svadba je bila u Okrugljaku. Kum je bio Jasenko Houra. Na svadbi je izašao i otpjevao Ružu, pjesmu o kojoj je pokojni Puki prvi pisao u nekadašnjem TOP-u. Na medeni mjesec išli su četiri mjeseca u London. A ubrzo zatim Mirjanina mama im je kupila stan u zgradi gdje smo vodili ovaj razgovor za portal Tjedno. Puki se poslije kolegama u redakciji hvalio da je za vjenčanje dobio i 300.000 nekadašnjih njemačkih maraka. A nedugo zatim i novi mercedes S klase.

Prisjećajući se nekadašnjih sretnih dana gospođa Mirjana se prisjetila još jednog boravka u Londonu kad je zajedno s kćeri bila gošća kod Slavice Radić.

- Bilo je prekrasno, puno smo hodali, šetali i smijali se. Slavica je dobra domaćica i majka. Brinula se kako nam je u hotelu. Bili smo prvi Hrvati u tom hotelu, koji uopće ne izgleda kao hotel, nego kao njihove engleske kuće u nizu. U tom hotelu odsjedaju Steven Spielberg i John Malkovich. Kad smo išli u razgledavanje Londona vozio nas je Bernie. Sara je htjela u Muzej Madam Tissot. Dok nas je vozio Bernie se stalno zezao, ima montipajtonovski engleski humor. Zadnji put sa Salvicom sam se ispričala kad sam bila u Rijeci u sigurnoj kući, poslije toga se nismo čule. - saznao sam od Pukijeve udovice.

U sigurnu kuću Mirjana je iz Vrapča stigla sa 47 kilograma i 50 posuđenih kuna.

- Posudila sam 50 kuna od susjede koju sam slučajno srela dok je bila nekome u posjeti. Neki dan sam joj vratila. - rekla mi je Mirjana.

Prisjetila se i kako su došle one zle godine. Sve se okrenulo kad je Puki počeo sa Sinom. O Pukiju i Sini Mirjani su mnogi javljali, među njima je bio i Josip Radeljak.

- Kad sam se sastala s Radeljakom Ivo mi je rekao: Uzet ću ti sve što ti pripada po majci, a od mene nećeš ništa dobiti. - požalila se gospođa Pukanić koja uz to prezime nikad nije maknula djevojačko Jusup. Nažalost kako joj je pokojni muž zaprijetio tako se sve i dogodilo. Uspjela je dobiti samo stan koji je bio na njenom imenu, a od Nacionala, zgrade u Vlaškoj 40 i svega ostalog nema ništa. Za kuću na Ribnjaku ne zna čija je sada. No, pamti kad ju je jednom pokojni suprug vozio preko Langovog trga i rekao joj kako je tu blizu Golemović kupio kuću.

- Išli smo u posjet mojoj mami u bolnicu i kad smo se vraćali spomenuo je tu kuću. Mislila sam si u sebi što to mene briga što je Golemović tu kupio kuću. Što bih ja trebala, divit mu se. Poslije mi je Ivo pričao kako je tu kuću kupio od Golemovića da bi mene iznenadio za Božić 2008. Uvijek sam željela kuću, stanovi su mi klaustrofobični. - ispričala mi je.

Zanimljivo, kako nam je rekla gospođa Mirjana, ni njena odvjetnica joj nije mogla mnogo toga više reći, čak ni nabrojati što je sve ostalo iza njenog supruga. Rekao sam joj da sada najvećim dijelom upravlja sestra Anka.

- Oteto prokleto! Kad je bila u dugovima mi smo joj pomagali. Zbog svoje nesposobnosti u biznisu stalno je bila u dugovima. Od Ivine rodbine bila sam dobra samo sa svekrom Miškom. Svekar je jako dobar čovjek, svako ljeto smo ljetovali skupa u Selinama kod Starigrada, Paklenica. Svekrva je sasvim drugačija, trenutak koji je nju u mom sjećanju obilježio kao osobu je pogibija susjedovog sina na bojištu. Pitala sam svekrvu zašto mu nije otišla na sahranu, a ona je rekla kako je taj išao u rat samo da izbjegne dugove. Meni je kasnije rekla da je moja mama dobila rak zbog mene i umrla jer sam zločesta osoba. Svekrva i Ivina sestra Anka će sve najgore reći o meni, ali mene to ne pogađa jer znam kakve su. Sestra Anka je na Badnjak pobjegla od drugog muža. Ostavila je troje djece i otišla je s mužem svoje najbolje prijateljice. - saznao sam od Mirjane.

Za Ivu misli kako je bio podjednako i na oca i na majku. Žestok na majku i naivan na oca. Ta konstatacija me prilično začudila, jer sam mislio da je Puki bio jedan od najlukavijih ljudi koje sam sreo. No, valjda ga supruga najbolje poznaje.

- Ivi sam uvijek govorila neka skrati svoju jezičinu, koštat će te glave, ali zapravo nikad nisam mislila da se nešto ovako može dogoditi. Znala sam da će uspjeti, uspio bi i bez mene, jer je bio probitačna osoba. Sve bi napravio za informaciju, nikog se nije bojao, ali bio je i dosta naivan. Dva sata nakon što bi nekoga upoznao već bi govorio moj prijatelj. Volio je mnogo ljudi oko sebe. Radosno je išao na posao. Ivu i Saru jako često sanjam. - Mirjanine su riječi.

POZNASTVO S BEŠKIMOM OSMANIJEM

Pokojni Puki i Mirjana zadnji put su u javnosti prikazani kao sretan par na teniskom turniru u Umagu 2007. Tada još većinski vlasnik Nacionala svoju suprugu je snimio u društvu predsjednika Stipe Mesića i Vlade Komšića.

- Poslije završnice turnira išli smo na večeru na katamaran. S nama u društvu bili su Stipe, Vlado Komšić, tadašnji ravnatelj Vanja Sutlić, tadašnji predsjednik Uprave Podravke Zdravko Šestak, pokojni Kraljević. Poslije toga išli smo o Poreč i sreli smo Golemovića i svu srpsku mafiju. - sjeća se.

U mojoj knjizi o Pukiju napisao sam kako je gospođa tada demonstrativno otišla s večere i mužu je njegove stvari ostavila ispred vrata.

Gospođi sam spomenuo kako je uz moju izašla i druga knjiga o Pukiju. "Ubojstvo s potpisom države". Ukratko prepričano kolega Margetić je kao naručitelje ubojstva imenovao albanski mafijaški klan Osmani.

- Ma kakvi, osobno znam Baškima Osmanija. To može pisati samo netko tko nema pojma. Upoznala sam Baškima, njegovu ženu i djecu i to je jedan jako obrazovan gospodin, završio je ekonomiju. Slučajno sam ga upoznala na bazenu njegovog hotela u Poreču. Čitala sam knjigu kad se pojavio poznati njemački glumac Till Schweigert u društvu svog agenta i Beškima Osmanija. Pitala sam je li to on i oni su me pozvali za stol. Odmah sam pitala da li bi dali intervju Nacionalu, kad su pristali javila sam Ivi koji je poslao novinare. Poslije me Baškim doveo pred novinare i pitao ih: Znate li tko je ova gospođa?" Nisu znali, pa im je rekao da sam supruga njihovog šefa. Baškim ima pola Hamburga, jako je dobar sa Schrederom. Baškim od Osmanijevih jedini radi i sve je stekao. Pričao mi je kako mu tata tuguje za Titom. Živi na brodu i voli puno čitati, kad dođe u Poreč kupi vreću knjiga. Mislim da Osmanijevi nemaju nikakve veze s tim.

Na pitanje što bi voljela da joj se dogodi u narednom životnom razdoblju Mirjana je kratko uzvratila:

- Životna želja mi je saznati tko je naručitelj ubojstva. Zaklela se zemlja raju, sve se tajne doznaju... na kraju. Prije ili poslije. Samo je pitanje koliko će još godišnjica proći.