Otvoreno pismo premijeru Plenkoviću: Dokazi da Istambulska konvencija stvarno, izravno nameće rodnu teoriju

...član sam HDZ-a, stranke čiji ste predsjednik od 1990. godine. Sveučilišni sam profesor te sam 45 godina na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i Splitu predavao predmete fiziologiju, imunologiju i znanstvenu metodologiju. Utemeljitelj sam i dugogodišnji urednik časopisa Croatian Medical Journal te sam tijekom svoje znanstvene karijere kritički pročitao oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost.

Imajući sve to u vidu, slobodan sam potvrditi Vam da sam pročitao i proučio Istambulsku konvenciju i prateće dokumente te Vas ovim putem želim upozoriti da Vaše tvrdnje da u Istanbulskoj konveniji nema rodne ideologije - nisu istinite.

U činjenicu da u kampanji koju vodite za ratifikaciju IK ne informirate javnost o milijardu kuna koje će se ratifikacijom trebati izdvajati iz proračuna većinom za lijevo-liberalne udruge, te o činjenici da je 48 mehanizama zaštite žena koje donosi IK već sa siječnjom ove godine ugrađeno u hrvatsko zakonodavstvo - ovdje ne ću detaljno ulaziti.

Prije nego što navedem dokaze da Istambulska konvencija stvarno, direktno i konkretno nameće rodnu teoriju ovdje navodim znanstvenu napomenu o razlici između teorije i ideologije. Primijetio sam, naime, da upućeni zagovornici rodne teorije, među koje ste se i Vi uvrstili u kampanji za ratifikaciju, u raspravama s neistomišljenicima na spomen „rodna ideologija" tvrde „to nije ideologija, ne postoji rodna ideologija!"

Teorija je „hipoteza, pretpostavka" koja u brojnim i sveobuhvatnim testiranjima nije opovrgnuta. To je „stvarno znanje čovječanstva". U udžbenicima pišu i kao istina se uče - teorije. Jer čovjek ne može dosegnuti apsolutnu, Božju istinu. Nego sam svoju, znanstvenu. Može stvoriti vrlo čvrste teorije, ali ne može dosegnuti neupitnu i krajnju istinu.

Ideologija je nametanje neke „teorije" silom, bez dokaza i dovoljno istraživanja. U nju se vjeruje na silu, a ne na osnovi dokumenata.

Dokazi da Istambulska konvencija stvarno, izravno nameće rodnu teoriju su sljedeći:

PRVA SKUPINA DOKAZA

1.Članak 3. Definicije: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce". Dakle, ako se „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine" odnose na žene i muškarce (tako piše u tom članku!), nije bilo potrebe uvoditi pojam „rod". A kad je uveden, znači da se smatra da spol i rod nisu isti. Spol je zadan genetski, a rod nije; ako priznajemo da postoje žene i muškarci, rod uopće ne postoji; za njim u ovom kontekstu nema potrebe, on je dakle nametnut. Razmislimo zajedno: uvodi se izmišljotina, koja se pripisuje postojećim i genetski zadanim ženama i muškarcima, ali ona može biti bilo što. Rodna teorija uvedena je već u prvom članku IK.

Pretvaranje pojma „žena" u pojam „rod" nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja. I kad se pojam „žena" zamijeni pojmom „rod", žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene. Uvođenje pojma „roda" potiskuje spol, kao što vidimo u Pojašnjenju i u sljedećim člancima.

A to je čista rodna teorija, kakvu znamo iz odgovarajuće neznanstvene literature.

2. Točka 53. Pojašnjavajućeg izvješća Istanbulske konvencije (važni dio teksta označio sam masnijim slovima i crtom):

„Žene još uvijek mogu iskusiti diskriminaciju od strane tijela za provedbu zakona ili pravosuđa pri prijavi činova rodno utemeljenog nasilja. Slično tome, homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama "muško" ili "žensko".

3. U čl. 4, koji zabranjuje diskriminaciju, nabrajaju se ljudske značajke po kojima se ne smije ljude diskriminirati i tu se, između ostaloga, nabrajaju „spol" i „rod" - odvojeno.

Nabrojanim koracima je rod postao ravan spolu, iako je „društveni konstrukt", iako nikad nije postojao u tom smislu (nego samo u gramatičkom i taksonomskom) i nema apsolutno ni jedan objektivan znanstveni dokaz da on znanstveno utvrđeni prirodni fenomen.

Ovdje su spol i rod dvije različite pojave koje obje treba zaštititi od diskriminacije, zar ne?

No, to nije sve! U istom članku (o nediskriminaciji) nabrojeni su i „seksualna orijentacija" i „rodni identitet". Što je to, odjednom - rodni identitet? Što je „spolna orijentacija"? Koje su veze pojmova iz Istambulske konvencije - spol, rod, seksualna orijentacija i rodni identitet?

4. Članak 14., Obrazovanje, Istambulska konvencija ulazi u hrvatske škole, jer kaže: „stavak 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja".

Ovim se člankom u Istambulskoj konvenciji rodna ideologija uvodi u hrvatske škole, „na svim razinama obrazovanja", zar ne? S ratifikacijom Istambulske konvencije u školi su, na svim razinama (dakle i u vrtiću), nametnute - eto - „nestereotipne rodne uloge"? A „nestereotipne rodne uloge" su homoseksualnost, lezbijstvo, biseksualnost, transvestitstvo („transrodnost"), a sve to na osnovi prava „na izbor roda i spolne orijentacije".

DRUGA SKUPINA DOKAZA da Istambulska konvencija nadzakonski nameće i legalizira uvođenje rodne ideologije jest praksa pravosuđa, škola i jezika u državama koje se vode Istambulskom konvencijom i njezinom rodnom ideologijom.

- Uči se da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga.

- Uči se da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu.

- Odrasli muškarac i žena tek su „društvena konstrukcija", pa se tu konstrukciju mora zvati rodom, a rodova ima više od dva, čak i oko 70.

- Što se tiče spola, on je u populaciji ljudi jednoliko raspoređen od muškoga do ženskoga. (To je moja ekspertiza, gdje su dokazi za to??)

- U svakom čovjeku postoji „rodni identitet", ali također i „rodni izražaj", jednoliko u populaciji ljudi raspoređeni od muškoga do ženskoga.

- Biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju", nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.

- Spolna orijentacija potpuno je nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta" i „rodnoga izražaja".

- U svrhu „nediskriminacije" u rodnom listu se pojmovi „majka" i „otac" zamjenjuju pojmovima „roditelj 1" i „roditelj 2".

- U Kanadi su uvedene zamjenice „zhe" i "zher" umjesto "he" („on") i "her" („ona") za one koje nisu ni muško ni žensko.

- U Velikoj Britaniji je pojam „trudna žena" zamijenjen pojmom „trudna osoba" - jer se biološka žena može proglasiti muškarcem, pa taj „muškarac" može roditi, ali teško ga se može nazvati majkom.

- Hrvatska nevladina udruga Zagreb Pride već je tražila ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih, prema „odabiru roda".

- Na Olimpijadi i drugim međunarodnim natjecanjima, sa ženama se natječu osobe koje su hormonski muškarci (i uvijek pobjeđuju i pokupe medalje).

TREĆA SKUPINA DOKAZA o tome da Istambulska konvencija izravno i nasilno donosi rodnu ideologiju u naše domove jest činjenica da su u njezinu tekstu popisane mjere kontrole uvođenja rodne ideologije u zakone, obrazovni sustav, sportska društva i kulturu općenito. Tu međnarodnu kontrolu nad zakonodavstvom, obrazovanjem i financijama Republike Hrvatske provodit će tzv. GREVIO (Poglavlje IX Konvencije). Odbor se sastoji od od učenih, predanih i iskusnih zagovornica rodne ideologije.

Za ilustraciju moći GREVIO-a i mehanizama kojima on kontrolira provedbu Konvencije, navodim neke izvatke Istambulske konvencije:

... GREVIO može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i od nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava.

... Ako GREVIO primi pouzdane informacije koje upućuju na situaciju u kojoj problemi zahtijevaju neposrednu pozornost kako bi se spriječio ili ograničio opseg ili broj teških povreda Konvencije, može zatražiti žurno podnošenje posebnog izvješća o mjerama koje su poduzete za sprečavanje teškog, opsežnog ili ustrajnog obrasca nasilja nad ženama.

... GREVIO može odrediti jednog ili više svojih članova za provedbu istrage i žurnog izvješćivanja GREVIo-a.

S takvim međunarodnim ugovorom kao što je Konvencija i sa sustavom nadzora kako je u Konvenciji definiran, nema načina da se išta iz rodne ideologije spriječi kao neznanstveno i štetno, zar ne?

Gospodine Plenkoviću, nametanjem ratifikacije Istanbulske konvecije i rodne ideologije koju ona donosi, komunistički „verbalni delikt" se za ovo doba prevodi u pojam „govor mržnje", prema kriterijima rodne ideologije. Tako će i mene, kao čovjeka koji je pola stoljeća proučavao ljudsko tijelo i njegove funkcije, kazniti ako kažem da postoje dva spola, a da su aberacije - aberacije.

Zahvaljujem unaprijed što ćete pročitati i proučiti ove argumente te, slijedeći europske standarde, ubuduće točno informirati javnost o činjenici da je na razini EU usuglašeno da se termin rod ne odvaja od spola te da imamo muški i ženski rod i muški i ženski spol.

Koncept roda, odvojen od spola, koji donosi IK nije ni usuglašen niti je znanstven, te time predstavlja nametanje rodne ideologije hrvatskom društvu.

(Sažeto prema članku objavljenom na Braniteljskom portalu: https://www.braniteljski-portal.com/prof-emeritus-matko-marusic-andrej-plenkovic-laze-clanovima-hrvatske-demokratske-zajednice-i-cijelom-hrvatskom-narodu-o-istambulskoj-konvenciji.)

S poštovanjem,

profesor emeritus Matko Marušić; Split

17. ožujka 2018.